Moj gej prijatelj je dobio sudski proces u kojem je prijavio nasilje

Nakon skoro godinu dana osjećaja anksioznosti, prijetećih poruka, verbalnog i psihičkog maltretiranja, prijatelj je uspio, nakon što su svi ostali zajedno sa mnom davali samo savjete. Uključio je institucije BiH za pomoć i rješavanje problema. Nije očekivao pozitivan ishod, ali se srećom ispostavilo upravo tako.

Težak je i brdovit teren mladih ljudi u Bosni i Hercegovini na kojima leži velika odgovornost, a put do njihove sreće, uspjeha i općeg prihvaćanja u društvu je zasut mnogim izazovima koji su, nažalost, ponekad nemilosrdni i biraju najranjivije kategorije. Jedna od takvih u svijetu, a posebno u sredinama gdje njihova prava zakonom nisu jasno definisana niti osigurana u praksi, zasigurno je zajednica članova LGBTIQ+ populacije. Ne mogu pronaći tačne podatke o broju ljudi u BiH koji sebe smatraju dijelom ove zajednice, iako masovna izlaznost na posljednjoj ili prvoj bh. povorci ponosa u Sarajevu govori da brojevi nisu zanemarljivi. Ipak, uglavnom su to mladi ljudi koji u isto vrijeme imaju hrabrost da prema sebi budu iskreni i osjećaju se onako kako žele, ali isto tako zbog društva i okoline često moraju ili lagati ili istinu privremeno skrivati.

Istina ponekad ne stvara samo osjećaj nelagode, već osobu dovodi i u ozbiljnu opasnost

Sve je počelo početkom prethodne godine. Iako ne poznajem previše osoba koji su dio ove zajednice, ako ništa preko prijatelja iz priče saznajem sve što me zanima. Poenta početka jeste da heteroseksualci, između ostalog i ja, imamo privilegiju u „pronalasku“ osoba suprotnog spola. Pronaći ih možemo apsolutno bilo gdje, u stvarnom svijetu ili preko društvenih mreža, tačnije, taj prvi kontakt uvijek očigledno otkriva naše početne namjere. Nije uopšte čudno ako se ispostavi da nas druga osoba ne doživljava ili smatra da daljnja konverzacija nema mnogo smisla, možda su zauzeti, možda nemaju vremena, ne sviđamo im se, imamo druge interese, uglavnom je sve ok, već viđeno i u normama društveno prihvatljivog.

Problem nastaje za osobe koje ne znaju da li se nekome uopšte smiju obratiti ili prići

Kako će ta druga osoba reagovati, da li je i ona/on dio zajednice, možda nastane fizički problem, opasnost ili, jednostavno, otkrivanje svojih interesovanja nekome koga ne poznaješ ponekad može biti prevelik rizik i dovesti do dugoročnih posljedica ako ne želiš da drugi ljudi znaju tvoje „tajne“.  Takve informacije, ukoliko putuju dovoljno dugo, mogu doći do članova porodice, prijatelja, kolega s posla ili iz škole. Već vidite koliko su neki ljudi ograničeni, prema sebi ili drugima, ali srećom tehnologija napreduje u svakom pogledu i postoje privremena/dugoročna rješenja za svačiji problem.

U ovom slučaju, pričamo o aplikacijama za upoznavanje, i od tog momenta ova priča može u stvari i da krene

Proces je bio jednostavan, za pet minuta je moj prijatelj, gej mladić, instalirao aplikaciju, uredio svoj profil i dodao nekoliko fotografija. Nakon toga je listao i pričao s ljudima koji navodno dijele identične interese i seksualnost. Većina ljudi koji koriste takve aplikacije zaista nemaju lošu namjeru, no u ovom slučaju se pojavila jedna koja je i više nego dovoljna.

Sve je počelo kada je prijatelj prije više od godinu dana došao u Mostar povodom jedne aktivističke akcije, a čitava radnja je započela putem „Grinder“ aplikacije za upoznavanje

Dobijao je dosta poruka na koje nije imao ni vremena ni želje odgovarati, a zatim je primijetio da mu je jedna osoba počela da šalje prijeteće poruke jer dotičnoj osobi nije odgovorio kada je bio u Mostaru. Na početku je izgledalo kao da jedan gej muškarac prijeti drugom gej muškarcu jer mu se nije javio kada je bio u Mostaru. No ubrzo je postalo jasno da je muškarac došao na tu aplikaciju radi drugih namjera, a to je mobing i prijetnje osobama koji su po njemu bili slabi i prema kojima je mogao iskaljivati svoj bijes i nemir. Nije mu ni u jednom momentu rekao da nije gej, ali mu nije ni pokazivao da jeste tj. nije pričao o tome, već je namjera bila direktna – samo da ga vidi, a to je očigledno želio zbog fizičkog sukoba. Moj prijatelj nije uzvraćao na poruke već je na racionalan način pokušao da dokuči zbog čega on to piše i koja je svrha svega toga jer nikada prije nije imao takav slučaj, čak ni kada se dopisuje ili odluči da se ne nađe s nekim jer je procijenio da nije dovoljno sigurno ili iz bilo kojeg drugog razloga.

U svakom slučaju, prijetnje su se vezale jedna na drugu – od toga da će biti ubijen kada opet dođe u Mostar do toga da će mu se nešto desiti u Sarajevu gdje i živi

Bilo je pitanje vremena kada će osoba koja pokazuje odlike psihopatskog ponašanja, i koju vrijeđanje druge osobe ne zadovoljava dovoljno, preći na jednu stepenicu više i pokazati još gore namjere koje dobivaju oblik fizičkog nasilja i nanošenje povreda koje, prema riječima nasilnika, neće imati granicu.

Uslijedilo je obećanje da, ukoliko moj prijatelj ponovo posjeti grad u kome se nasilnik nalazi, da će ga isti sigurno pronaći i da neće nikada imati mira

Ozbiljnije prijetnje počele su nakon par mjeseci od svega toga, da bi jedno vrijeme prestale, pa su se opet pojavile, ali su bile dosta teže iz razloga što su se nadovezivale jedna na drugu. Kroz lično iskustvo prijatelja i iskustvo ostatka zajednice koje poznajemo, prijetnje obično ako se dese ubrzo i završe, no ove prijetnje koje je dobijao su bile detaljno opisane i tačno se vidjela nečija namjera kroz poruke i način na koji je ta osoba pokušala da sazna sve o mom prijatelju. Na primjer, gdje je odsjedao kada je bio u Mostaru, koje mu je pravo ime (na aplikaciji to nije pisalo), na kojim ga još društvenim mrežama može pronaći, pa ponovo prijeteće poruke kako će biti izboden i „da je dovoljan jedan ubod u stomak“, „kako će se pokajati što se rodio“ i slično. Nakon razmišljanja zbog čega bi neko slao ovakve poruke, došli smo do definitivnog zaključka da se radi o mladiću koji koristi aplikacije za upoznavanje gej likova kako bi ih zlostavljao.

Nakon što je bilo očigledno da se ne nazire kraj, iako je to trebao biti prvi i jedini potez, u čitavu priču je konačno uključena i policija

Nakon sakupljanja svih relevantnih dokaza koji su bili mogući s njegove strane, posebno razmjene poruka na aplikaciji u prethodnoj godini, otišao je u policijsku stanicu općine Novo Sarajevo, koji su ga nakon obrade podataka uputili dalje inspektoru ministarstva unutrašnjih poslova. Kompletan slučaj je, kako prijatelj navodi, profesionalno i ozbiljno shvaćen te je otvoren predmet protiv nasilnika u Mostaru i slučaj je preuzeo MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona. Pokrenut je disciplinski postupak i sve je završilo na Općinskom sudu u Mostaru. Zaista, čovjek koliko god želio da se nešto okonča, toliko ga i čitav postupak dodatno psihički iscrpi, jer trebalo je opet ići u taj grad u kojem se nešto loše moglo desiti samo par mjeseci ranije, a možda opet nasilnik ima nešto u planu.

Srećom, nakon toliko vremena podvio je rep i postao manji od makovog zrna, niko i ništa u sudnici

Dobio je uslovnu kaznu zbog svog navodnog mentalnog zdravlja, a morat će opet ići na suđenje radi daljnjeg postupka, no taj dio prijatelja ne treba da zanima jer više neće biti pozvan na prisustvo. Zaista me život uvijek iznenađuje, a posebno ljudi i šta se sve u njihovim glavama odvija te šta je potrebno da budu sretni. Na jednoj strani imamo one koji žive život kakav nisu izabrali već su samo prihvatili svoje stanje i odluku, da su malo drugačiji na svoj način, te se time doveli u stanje pripravnosti s obzirom na to da svijet, a posebno BiH, i dalje ovisi o mišljenju većine. Ako nešto generalno nije prihvatljivo, neće biti ni za pojedinca koji nema vremena da formira svoje mišljenje.

Stoga, na drugoj strani postoje i ljudi koji svoje vrednovanje i smisao života baziraju upravo na mišljenju većine ljudi oko sebe i, ukoliko se pojavi pojedinac koji izlazi iz okvira tog kruga, dužnost svakog normalnog građanina u tom ograničenom krugu razmišljanja jeste da svom snagom fizički ili psihički uništi tog „pobunjenika“. Sve dok se to ne desi, stanje uma neće biti dovedeno u normalno stanje. Stanje uma nasilnika u Mostaru se nikad ne bi smirilo da nije došlo do ovakvog ishoda, srećom na njegovu štetu.

Ne trpite, ne čekajte, jednostavno nemamo vremena, jer život je jedan i nema nastavka. Prijavite i borite se legalnim sredstvima, da ne bi morali doći u situaciju gdje zakon uzimate u svoje ruke ili, što je po meni još gore, živite u sjeni društva jer se bojite onoga ko čeka da svoj um smiri na vaš račun.

A.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Stavovi i polemisanje na temu #EjAj
Zlatna Karika Nikola Lero – Instagram pjesnik i UNESCO-v Mladi Šampion za Mir u BiH
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Aplikacije i servisi koji će vam pomoći da brže i lakše učite!
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
Nail Omerović: Naši mladi su talentovani, samo im je teško doći do izražaja
Život u studentskom domu
Intervju s dr. Milom Jevtićem: „Mentalno zdravlje se neguje baš kao i sve drugo“
More Stories
Predsjednik je nestao u autorskom (ne)talentu