Mentalno zdravlje pripadnika LGBTIQ+ zajednice: izazovi i teškoće

Članovi LGBTIQ+ zajednice mogu iskusiti disparitete u mentalnom zdravlju zbog stigme. Ovi izazovi su još složeniji za pojedince koji pripadaju marginaliziranim grupama, kao što su osobe s invaliditetom ili pak osobe nižeg socioekonomskog porijekla.

Piše: Ema Brljak

Snažna podrška porodice i prijatelja može ojačati mentalno zdravlje pojedinca. Nažalost, pripadnici LGBTIQ+ zajednice često nemaju podršku porodice te se često suočavaju s diskriminacijom na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, što povećava mogućnost nastanka brojnih psihičkih poteškoća.

Mentalno zdravlje

Posljednjih godina, s razvitkom identiteta „JA“ i stavljanja ljudskih prava na pijedestal, mnogi pripadnici LGBTIQ+ zajednice su odlučili javno predstaviti svoj identitet u nadi za prihvatanjem i skidanjem bremena krivnje sa svojih ramena. Međutim, mnogo je poteškoća s kojima su se susreli svi oni koji su odlučili „izaći iz ormara“.

Dina Bajrektarević, dugogodišnja aktivistica Tuzlanskog otvorenog centra čiji je fokus djelovanja jačanje LGBTIQ+ zajednice i promocija inkluzivnih politika, ističe: „Među osnovnim ljudskim potrebama su potreba za sigurnošću i potreba za ljubavi. Naši primarni skrbnici potreba jesu roditelji i porodica. Oni su nam prvi izvor ljubavi i sigurnosti. U društvu koje uveliko diskriminira i stigmatizira LGBT zajednicu najranjivije su zapravo mlade LGBT osobe. Za mlade LGBT osobe, strah od gubitka sigurnosti, ljubavi i njihovog „gnijezda“ stvara dodatne rizike za probleme u mentalnom zdravlju. U svom radu najčešće sam viđala probleme s anksioznosti i depresijom kod mladih ljudi koji pripadaju LGBT zajednici. Svako dijete zaslužuje da odrasta u sigurnom okruženju koje će njegovati kompletno blagostanje djeteta i koje neće narušavati mentalno zdravlje. Bitno mi je naglasiti da problemi s mentalnim zdravljem ne dolaze zbog toga što ste dio LGBT zajednice, nego zbog odrastanja u patrijarhalnom i homofobičnom okruženju koje radi sve u svojoj moći da uguši LGBT identitet.“

Kroz protekli period podignuta je svijest o specifičnim izazovima koji se tiču mentalnog zdravlja pripadnika LGBT zajednice. Uprkos tome, stanje i dalje nije bajno, potrebno je još mnogo raditi na ukidanju diskriminatornih praksi i njegovanju okruženja koje podržava mentalno blagostanje LGBTIQ+ osoba.

„Jedna od osnovnih ljudskih potreba jeste kontakt i podrška koju dobijamo izvana. Jedna od naših osnovnih potreba jeste socijalizacija – prijateljstva i kontakti kroz koje mi rastemo. Samim time podrška obitelji, prijatelja i okoline je od krucijalnog značaja za sve nas. LGBTIQ osobe često nemaju ovu podršku i dobijaju poruke da su pogrešni samim time što postoje i žive svoj identitet. Time se stvara jedna posebna dimenzija srama koja rezultira gubitkom samopouzdanja i gradnjom identiteta ponovo spram onoga što dolazi izvana, a to nikada nije rješenje“, navodi Admir Adilović, geštalt psihoterapeut pod supervizijom.

Dina Bajrektarević, privatni arhiv

Rizik od samoubistva

Dokazano je da LGBTIQ+ osobe imaju skoro tri puta veću vjerovatnoću za razvijanjem poremećaja mentalnog zdravlja, kao što su depresija ili anksioznost, potvrđuje Nacionalna alijansa za mentalne bolesti (NAMI). LGBTIQ omladina, uzrasta od 10 do 24 godine, ima četiri puta veću vjerovatnoću od svojih vršnjaka za pokušajem samoubistva.

„Moram da priznam da je rizik suicida uvijek prisutan. Kada god nekoga pitam da li je razmišljao_la o suicidu i da li ima suicidalne misli, odgovor bude „Da“. Još uvijek u iskustvu nemam rad s osobom koja je trenutno suicidalna ili koja je neposredno pokušala izvršiti suicid. No da nema ovih kreativnih adaptacija koje spominjem, tih slučajeva bi bilo mnogo više. Ono što moramo shvatiti jeste da je samopovređivanje, samodestrukcija podjednako bitan problem kojim se moramo baviti. Ono što je nama svima neophodno, a posebno suicidalnim osobama, jeste da ih neko čuje, vidi i razumije. Ne da pruži svoj komentar ili podijeli svoju perspektivu, već samo da razumije“, ističe Admir.

Nacionalno istraživanje pokazuje da je najveći rizik prisutan kod transrodnih osoba; oko 40 % prijavilo je pokušaj samoubistva. „Transrodne osobe su ponajviše zanemarene u cjelokupnom spektru pripadnika. Siromaštvo, fizički napadi i seksualna zlostavljanja su dokazano najčešće pojave.“ Sve ovo navedeno vodi k razvijanju teških mentalnih poremećaja jer se takve osobe, u mnogim slučajevima, nemaju kome povjeriti i prepuštene su same sebi bez adekvatne pomoći.

Kada je u pitanju povećan rizik od samoubistva, snažna mreža podrške može spasiti život. Porodica koja pruža podršku gotovo u potpunosti ublažava rizik za nastajanje mentalnih poremećaja, no problem nastaje u onom momentu kada se podrška izgubi ili ne dobije.

„Sve je jako individualno i ovisi u kojem periodu razvoja se desi odbacivanje od strane porodice. Ukoliko ste razvijena i izgrađena ličnost, može se donekle očekivati indiferentnost, ali iz mog iskustva ona dolazi iz duboke tačke tuge i povređenosti dok, ukoliko se isto desi u formativnim godinama, tada već dolazi do narušenog mentalnog zdravlja i borbe s depresijom, suicidalnim mislima i anksioznosti. Svakako da niti u jednom slučaju nije jednostavno prihvatiti da su vas porodica i prijatelji odbacili zbog toga što ste dio LGBTI zajednice. Želim svima nama mir, slobodu i ljubav u životu, ma u kakvom obliku da oni dolaze. Prijatelji_ce nam mogu biti izabrana porodica i to je sasvim okej i validna porodična zajednica“, kaže nam Dina Bajrektarević.

Nije samo podrška bliske porodice i prijatelja ono što može da napravi razliku: opšte društveno prihvatanje također može pomoći. Velika studija nedavno objavljena u časopisu „JAMA Pediatrics“ (američko područje) otkrila je značajno smanjenje pokušaja samoubistva među lezbejkama, gej i biseksualnim adolescentima u 32 države nakon što su te države legalizovale istospolne brakove, prije nego što je Vrhovni sud SAD legalizirao istospolne brakove širom zemlje u junu 2015. godine.

U domenu mentalnog zdravlja, jednu od ključnih uloga igra vidljivost u cilju podsticanja podrške i razumijevanja okoline. Kada pojedinci imaju siguran prostor da dijele svoje borbe, to ne samo da demistifikuje mentalno zdravlje kao pojam već i stvara osjećaj empatije i solidarnosti, koji je nama svima potreban za normalan život. Prepoznavanje i isticanje izazova s kojima se pripadnici LGBTIQ+ zajednice susreću, uklanja stigmu i ohrabruje druge da potraže pomoć bez straha od osude.

„Izlazak iz ormara“

„Izlazak iz ormara“ je isključivo lična kategorija koju prati hrabrost i ranjivost. Proces otkrivanja vlastitog identiteta porodici i prijateljima može imati duboke posljedice na mentalno zdravlje. Prihvatanje i razumijevanje voljenih osoba i zajednice u cjelini igraju ključnu ulogu u oblikovanju emocionalnog blagostanja pojedinaca koji prolaze kroz ovo iskustvo. Prihvatanje okoline smanjuje rizik od pojave izazova i narušavanja mentalnog zdravlja. Važnost njegovanja kulture inkluzivnosti, gdje se pojedinci prihvataju onakvima kakvi zaista jesu, nikad nije precijenjena. Organizacije i udruge koje zagovaraju inkluziju i razumijevanje također igraju važnu ulogu u stvaranju društva u kojem svako može napredovati mentalno i emocionalno.

„Autovanje je važan proces nad kojim LGBTIQ osobe trebaju imati kontrolu. Svako treba da kontroliše svoj proces autovanja, ali to često nije tako. Vrlo često bivamo autovani i prije nego želimo, prije nego smo spremni. Tada autovanje može dovesti do pojačane anksioznosti, depresije i prekida socijalnih kontakata. Isto je i s autovanjem koje kao reakciju dobije nasilje ili nasilno ponašanje. Naravno, sve to ovisi od pojedinca i pojedinke jer nijedna životna priča nije ista. Kada osoba koja se autuje dobije podršku, onda dobija krila da slobodno leti. Ali ono što jeste bitna promjena perspektive nakon autovanja, ma kakvo ono bilo, je to što se osoba često osjeća slobodnije, više ne mora da nosi masku“, navodi psihoterapeut Admir.

Intersekcionalnost kao važna karika u mentalnom zdravlju

Intersekcionalnost se odnosi na međusobnu povezanost priroda svih društvenih kategorizacija kao što su rasa, klasa i rod, što može stvoriti međusobno zavisne sisteme diskriminacije i nepovoljne uvjete. Kada se mentalno zdravlje LGBTIQ+ zajednice razmatra kroz sočivo intersekcionalnosti, ključno je shvatiti da se pojedinci mogu suočiti s jedinstvenim izazovima koji se zasnivaju na ukrštavanju njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta i drugih društvenih faktora. Članovi LGBTIQ+ zajednice mogu iskusiti disparitete u mentalnom zdravlju zbog stigme. Ovi izazovi su još složeniji za pojedince koji pripadaju marginaliziranim grupama, kao što su osobe s invaliditetom ili pak osobe nižeg socioekonomskog porijekla. Naprimjer, gej osoba s invaliditetom može se kretati u raskrižju ableizma i homofobije, što može doprinijeti pojačanim stresorima i problemima mentalnog zdravlja.

Osobe koje se susreću s navedenim problemom danas imaju gdje da se obrate, a to potvrđuje i Dina. „Tuzlanski otvoreni centar se bavi problematikom mentalnog zdravlja kod mladih ljudi, a specifično mladih LGBT osoba. Najbolja i najtoplija mi je preporuka za GRID (neformalna grupa roditelja LGBT osoba i njihove djece) gdje svi zajedno mogu da uživaju u jednoj toploj atmosferi koja neizmjerno zrači s ljubavi, ali i da shvate kako u nekim procesima ipak nismo sami_e. Po meni, kada je u pitanju rad ovakvih organizacija, pomak se vidi u tome da postoji sve više terapeuta/kinja koji/e su senzibilizirani/e za rad s LGBT zajednicom, ali i pomak otvorenosti LGBT zajednice da podijeli svoja iskustva u sigurnom prostoru. Jako je bitno ponuditi makar jedan prostor u kojem mogu bez osude podijeliti vlastita životna iskustva, a s druge strane pronaći razumijevanje i slušanje. Tuzlanski otvoreni centar je i do sada radio na ličnom osnaživanju LGBT zajednice nudeći razne sadržaje i edukacije na temu zaštite i očuvanja mentalnog zdravlja. Mislim da smo na dobrom putu i da ne stojimo u mjestu, te da se iz godine u godinu vidi sve veći napredak, a i činjenicom da kao društvo više napredujemo u polju prihvatanja LGBT osoba čime se smanjuje socijalna stigma i izolacija.“

Dok se krećemo kroz složenost modernog svijeta koji se rapidno razvija i još rapidnije uništava, prepoznavanje i potvrđivanje različitih iskustava unutar LGBTIQ+ zajednice je jako važno. Podsticanje svijesti o mentalnom zdravlju i imanje na umu činjenice da smo svi jednaki, te da nas seksualno opredjeljenje ne rangira ni po kojem osnovu, ispravno je shvatanje koje ima mogućnost da stvori prostor u kojem se može mentalno i emocionalno napredovati.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Kako do boljeg sutra? Saznajmo uz PROI!
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Zašto su uopšte rođeni da bi čitav život bili kažnjavani za odluku koju nisu ni donijeli već samo prihvatili?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Velika pitanja – velika anksioznost
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Od Tjuringa do generativne AI: Veštačka inteligencija – apokalipsa ili revolucija?
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?
More Stories
Uslovi rada u trafikama: Znala sam se vratiti s kraja ulice kako bih otišla u toalet!