Male sredine često ne cijene uspjeh „svoje djece“ : U Brezi žive i ginisov rekorder i iznadprosječno inteligentni ljudi

Ako ste postigli zapažen rezultat u svom radu, posjedujete talenat koji vas izdvaja od drugih,  uspješni ste na nekom polju ili ste dobar student, a pri tome živite u malom gradu, vjerovatno imate sreće da ljudi u toj okolini jako brzo čuju za vas. Malo mjesto, pa se vijesti brzo šire…

Čulo „selo“, a šta ćemo dalje. Život u malom gradu ima toliko predonosti da ih se ne može ni nabrojati, ali sigurno isto toliko i nedostataka. Često se priča kako mladi idu jer nemaju dovoljno prostora, nemaju posla, a izostala je i podrška.

Sigurno da u svakom gradu u našoj državi postoji bar jedna osoba koja je posebna po nečemu i koja je postigla nešto što drugi nisu. Ali sigurno postoji i po još jedna koja je uspjela, a otišla odavde jer je nisu podržali i razumjeli.

Spomenut ću vam malu općinu Brezu i njene mlade koji su tu, ali i one koji su otišli, ali se možda vrate. Ovaj grad „othranio“ je generacije i generacije uspješnih ljudi, koji su danas ugledni profesori, doktori, glumci, sportisti. I danas ovdje žive momci i djevojke koji su vrijedni i uspješni, ali o kojima se nažalost ne govori dovoljno. O njima se svakako govori, ali ne onoliko koliko bi trebalo.

Od Ginisa do iznadprosječne inteligencije

U martu ove godine, Breza je bila centar svijeta. Kerim Ahmetspahić, petaestogodišnji mladić, učenik gimnazije „Muhsin Rizvić“ u Brezi, postao je Ginisov rekorder u razbijanju siporeks ploča glavom. Ponavljam, GINISOV REKORDER!  U tom trenutku o Kerimu su pričali svi, u njegov grad dolazili su razni mediji, što domaći, što regionalni, ali i cijeli svijet je pričao o Kerimu.

Naime, Kerim je glavom razbio 111 siporeks ploča za 35 sekundi, te tako oborio Ginisov rekord koji je do tada držao Njemac Oliver Grimsehl sa 98 razbijenih ploča.

Kerim nam je u razgovoru otkrio da se njegov život poslije postavljanja rekorda promjenio, te da je popularnost bila najveća ipak u njegovom gradu.

Kerim Ahmetspahić

“Prvih nekoliko mjeseci poslije rekorda popularnost je zaista bila velika! Odrasli, djeca, moji vršnjaci zaustavljali su me na ulici, ispitivali, tražili da se slikamo, neki čak i autogram. Ljudi u mojoj okolini su iznenađujuće za mene, pozitivno reagirali na moj uspjeh”, ispričao je Ahmetspahić.

On također naglašava da je ta popularnost danas mnogo manja, kaže da je prisutna, ali ne u onako kako je to bilo na početku.

“Negativni komentari su uvijek tu, ali ja se nisam obazirao na to. Imao sam podršku svoje škole, odmah poslije samog rekorda priredili su mi iznenađenje i poklon, i oni su i dalje ponosni na mene. Podrška same Općine nije bila velika ni u pripremi, a ni poslije oborenog rekorda. Postoji ona, ali ne u onolikoj mjeri kolika bi trebala biti.”

Bez obzira da li imao podršku svoje sredine ili ne, ovaj uspješni mladić vjeruje u napredak upravo ovdje, i smatra da ako imate cilj, trudite se i radite, može se napredovati bez obzira gdje se nalazili.

Nije Kerim jedini, kako smo na početku i spomenuli koji je proslavio Brezu te doprinio da se ovaj mali grad spominje u cijelome svijetu. Na Svjetskom prvenstvu tradicionalnog karatea u Rumuniji, održanom početkom novembra ove godine, član brezanskog karate kluba „Rudar“, Armel Abdulahović (15) osvojio je prvo mjesto u kadetskoj selekciji, kada su u pitanju borbe. Armel inače živi u Varešu, ali trenira u Brezi, i prestavljen je kao član brezanskog kluba.

Abdulahović se pod zastavom Bosne i Hercegovine pokazao u najboljem svjetlu, a kaže da mu je želja bila da se himna BiH čuje cijelom dvoranom i da je na svu sreću uspio u tome.

“Onog trenutka kada je počela himna i dok sam ja bio na tronu je nešto najljepše što sam do sad doživio” , kaže Armel.

Uspjeh koji je on postigao na Svjetskom prvenstvu u Rumuniji je jedan od njegovih najvećih, ali i do sada je svakako bilo zapaženih rezulatata. Na Balkanskom prvenstvu u Beogradu 2015. godine, osvojio je prvo mjesto, u Kopru treće, u Kranjskoj Gori prvo, a u Poljskoj na Evropskom prvenstvu sa svojim kolegama Matijom Kokorom i Belminom Karajlijom bio je drugi.

Međutim, kada pričamo o podršci, onu najveću ovaj svjetski prvak dobio jeod svog trenera Amara Alajmovića.

“Nikakvu podršku nisam dobio ni od načelnika Breze, niti načelnika Vareša. Bez obzira na to ja ću svoje uspjehe nizati ovdje, a ako mi pruži prilika da idem u neki bolji i jači klub vjerovatno ću prihvatiti, ali trenutno tu”, rekao je Armel.

Pored uspjeha, osvojenih nagrada, pehara i priča u svjetskim medijima, u Brezi žive i ljudi koji su posebni po neobičnim i rijetkim talentima. Takva je i dvanaestogodišnja djevojčica Amna Opačin učenica osnovne škole Safvet – beg Bašagić u Župči kod Breze.

Ona je itekako neobična i zanimljiva, jer može da govori unatrag i to na nekoliko jezika i bez razmišljanja kako nešto izgovoriti. Svoju neobičnu sposobnost, za koju kaže da nije potrebna nikakva vježba, te da sve dolazi samo od sebe, Amna je primjetila još sa četiri godine dok je bila u vrtiću. Od ljudi u njenoj je sredini pomalo gledaju sa čuđenjem.

“U početku je to bilo čudno i mojim nastavnicima i drugovima i roditeljima, i uvijek su se čudili šta mogu, ali već sada oni koji su u mojoj blizini su navikli na to”, kaže neobična djevojčica.

O Amni su govorili domaći mediji, ali ona je privukla i pažnju psihologa koji su izrazili želju da prate njen slučaj. Tako je, nakon što su njeni roditelji pristali, izvršeno testiranje, te joj je određen koeficijent inteligencije. U ordinaciji jednog sarajevskog psihologa, Amna je radila testove sa Univerziteta na Oksfordu, na kojima se pokazalo da je ona dijete iznad prosjeka!!!

Za Amnu su mnogi Brezani čuli tek preko televizije, ili pročitali članak o njoj u novinama, a ona kaže da njeni nastavnici i inače svi u školi to doživljavaju na njoj nepoznat način i da njenom zaista neobičnom talentu nažalost ne posvećuju pažnju.

Svjetsko, a naše…

Pored mladih, koji su vjerni svome gradu i vjeruju u bolje sutra, ima i onih Brezana koji su svoju sreću okušali negdje drugo. Tek jedan od njih je Dino Kulić (24)  koji je još 2012. godine, među 42.000 aplikanata iz cijelog svijeta, dobio stipendiju Turske Vlade, i time dobio i priliku da studira na Ankara Univerzitetu, na Fakultetu Političkih Nauka, smjer ekonomija.

“Ja nisam otišao iz Bosne zato što je ne volim, nego zato što sam dobio priliku da vidim i naučim nešto novo i izgradim dobre temelje kako za svoju tako i za budućnost moje zemlje”, kaže Dino.

Kako ima mnogo prijatelja koji studiraju u BiH, upoznat je sa situacijom i kako kaže silnim problemima sa kojima se susreće njegova generacija.

“To je sve, po mom mišljenju, zbog „nakaradnog“ sistema“ obrazovanja. Od osnovnog, srednjeg i visokog, sve je na klimavim nogama. Bojim se da smo mi na jakom lošem nivou i da ćemo u budućnosti osjećati sve veće posljedice zbog toga. Definitivno nam trebaju drastične promjene u obrazovanju kako bi bili korak sa Evropom i Azijom “, kaže Kulić.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Ovaj ambiciozni i optimistični mladić smatra i vjeruje da bez obzira na situaciju, i da je ostao u BiH, da biuspio, upravo zbog svog optimizma, ali da je razlika u mogućnostima za nešto drugo mnogo veća vani.

Dino gdje god da je sa ponosom predstavlja državu gdje je rođen i trudi se da „osvjetla“ njen obraz. Ali, jer uvijek postoji ali, kaže da se uspjeh Brezana, bili oni tu, ili negdje drugo, ne prepoznaje dovoljno i da uvijek ima mjesta za napredak.

Nisu Kerim, Armel, Amna i Dino jedini koji su uspješni i koji su dobri ambasadori svog grada gdje god da se pojave. Koliko god se pričalo da treba dati podršku mladim sportistima, umjetnicima, studentima, naučnicima, sve nažalost ostane na priči. Mi mladi, nećemo ići, vratit ćemo se i davati podršku jedni drugima, jer samo tako možemo uspjeti.

Comments are closed here.