Šta smo postigli pišući i govoreći godinu dana o ljudskim pravima u prvom licu i iz ličnog iskustva?
Već godinu dana na Karikama imamo priliku čitati priče mladih iz cijele BiH na temu njihovih najrazličitijih ljudskih prava. Objavili smo pedeset blogova u kojima su mladi u prvom licu ispričali lične priče o tome kako je poštivanje ili kršenje određenog ljudskog prava uticalo na njihov život. Tako smo priču o ljudskim pravima sveli na svakodnevni, obični, životni nivo, pokazujući, zapravo, da nikada iz priče o ljudskim pravima ne smijemo isključiti čovjeka i njegov/njen život koji može biti bolji i kvalitetniji ako se poštuju njegova/njena ljudska prava.
Autentična ljudska iskustva, životne priče, emocije
Pedesetak mladih ponudilo je čitateljima i čitateljicama metar vlastite kože i ispričalo ličnu priču o nepravdi, nejednakosti, diskriminaciji, dostojanstvu, želji da se njen/njegov život poštuje takav kakav jeste, bolu, borbi, (ne)odustajanju. Nakon svih ovih priča, ostaje neumjesno tvrditi i dalje da priča o ljudskim pravima nema veze sa stvarnim životom i ljudima, da su ljudska prava izmišljotina Zapada, ubleha NVO sektora.
Uspjeli smo da pokažemo da se o ljudskim pravima može i treba govoriti iz ugla čovjeka i njegovog/njenog iskustva i da Na mojoj koži nije još samo jedan projekat u nizu, mrtvo slovo na papiru s ciljem uzimanja novca.
Siguran medijski prostor
U kontekstu medija, mladi su dobili siguran prostor da kažu kako se osjećaju, šta ih boli te kakav život bi voljeli i trebali da žive. Njihove priče nismo skandalizirali niti senzacionalizirali, nismo procjenjivali njihovu vjerodostojnost, imenom i prezimenom izlagali ljude linču. Iako je bilo različitih komentara publike – nastojali smo da se sve vrijeme autori i autorice osjećaju sigurno i zaštićeno.
Dali smo im priliku da se suoče s onim što ih najviše tišti i boli te da svoje iskustvo pretoče u tekstove koji ostaju kao opomene svima nama i potvrda da moramo još posvećenije i ozbiljnije raditi na ovoj temi.
Krug moći, savjesti i odgovornosti
Ponudili smo sadržaj iz stvarnog života i mladi su svojim pričama pokazali da ljudska prava u BiH još uvijek nisu na zavidnom nivou jer nisu ozbiljno shvaćena, o njima se ne uči u školi posvećenije, slučajevi kršenja ljudskih prava se ne prijavljuju, sudske presude su spore i nerijetko na strani nasilnika/ce, ljudska prava još uvijek nisu zauzela važna mjesta u agendama većine političkih stranaka, institucije koje trebaju da zakone provode u praksi to ne rade.
Na svima nama je da to mijenjamo – korak po korak, svako u krugu svoje moći, savjesti i odgovornosti.
Edukacija, osvještavanje, senzibiliziranje
U okviru projekta Na mojoj koži objavili smo i deset interaktivnih kvizova zahvaljujući kojima možete saznati više o specifičnostima ljudskih prava manjinskih grupa, kao i o mehanizmima zaštite svojih i tuđih prava. Instagram galerija ljudskih prava na našem Instagram profilu nudi raznovrsne fotografije i ilustracije koje informiraju, educiraju i senzibiliziraju o različitim aspektima ljudskih prava.
O ovoj temi smo i debatirali s mladima, pa tako na našem YouTube kanalu možete pronaći i debate na različite teme vezane za priču o ljudskim pravima. Na kraju projekta donosimo i dokumentarni film Glasniji od tupe tišine koji onima koji žele da vide i čuju pokazuje kako mladi u BiH vide ljudska prava u 2021. godini, te šta svi još možemo uraditi na očuvanju ljudskog dostojanstva i digniteta jer ljudska prava i postoje kako bi se zaštitio čovjek, njegov/njezin život i sve ono što on/ona jeste – u kući, na poslu, državi, ulici – sam/a sa sobom.
Na mojoj koži – godinu dana kasnije
Prijaviti slučaj kršenja ljudskih prava, ne odustajati od borbe za svoja i tuđa ljudska prava, biti svjesniji i savjesniji jedni prema drugima u svakodnevnim relacijama, promišljati kako i šta govorimo, ne pretpostavljati nego prilaziti ljudima i upoznavati ih – nakon godinu dana pisanja i govorenja o ljudskim pravima mislim da smo postigli upravo to. Postavili smo nov i drugačiji okvir za sve, kada je u pitanju ova tema, ali za stvarnu potvrdu našeg napora, želja i rezultata ste nam potrebni vi, koji ovo čitate i koji o ovoj temi promišljate, kojima je priča o ljudskim pravima važan dio njihove lične životne agende. Potrebno je da sve ovo o čemu smo pisali i govorili godinu dana, sada počnemo i primjenjivati u svome životu.
Ako smo vas pričama s Karika barem mrvicu na takvo nešto inspirirali ili ohrabrili, onda smo i više nego sretni. To je najbolja potvrda smisla našeg cjelokupnog napora. Hvala vam što pokazujemo svi skupa da ljudska prava nisu šuplja priča.
Naslovna fotografija: Anes Osmić, privatna arhiva.
Disclaimer ENG: „This blog is made possible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of Youth magazine ‘Karike’ and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.“
Disclaimer BHS: „Ovaj blog je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog magazina ‘Karike’ i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.“
