Ljubav u vrijeme ratnog ludila

Reakcije su bile pomiješane. U toku njihovog zabavljanja kočnica je bila i u tome da li će se njihovi roditelji slagati s tim što su oni zajedno i što planiraju ozbiljnije stvari od veze. Srećom, njihovi roditelji su bili otvorenog uma te su, shodno tome, reagovali na podržavajući način; bili su operisani od toga što su različitih vjera.

Piše: Sarah Bešlija

Kada govorimo o braku kao zajednici dvoje ljudi s njihovom biološkom ili usvojenom djecom, tada govorimo prvenstveno o ljudima koji stupaju u brak iz ljubavi i potrebe za proširenjem zajednice, a zatim dolaze i ostale finese koje brak donosi. U današnjem vremenu ćemo često primijetiti kako postoje različite vrste zajednica i brakova. Puno je brakova koji su spoj različitih religija, ali prije svega spoj koji je nastao iz ljubavi. Jedan od primjera miješanog braka bi bili Nada i Muris Bešlija, čija je životna i ljubavna priča iznimno zanimljiva.

Život u vrijeme nacionalne ostrašćenosti nije bilo lak

Njihova priča počinje u periodu kada se vodio nacionalni rat u Bosni i Hercegovini, devedesetih godina. Nada, medicinska sestra koja je tada počela raditi u Beogradu na estetskoj hirurgiji, i Muris, koji je radio u jednom kafiću u blizini gdje je Nada voljela da izađe nakon napornog dana kako bi se odmorila i popila svoju kafu poslije posla.

„Tada sam živjela sama u stanu u centru Beograda. Preko puta mene je živjela jedna naša zajednička prijateljica s kojom sam se nekad rado viđala i često sam znala da svratim kod nje da popijem kafu. Bilo mi je drago popričati s njom, obzirom na to da sam živjela sama i da mi je u tom periodu život bio poprilično monoton i bila sam usamljena. Kada sam počela raditi, nikako se nisam znala snalaziti po Beogradu. Četiri godine sam se sama snalazila i borila“, započela je Nada svoju priču.

Kako kažu, živjeti u Beogradu nije bilo lako. I u tom gradu je vladala nacionalna netrpeljivost zbog rata koji se dešavao u susjednoj državi, te su shodno tome ljudi bili poprilično zategnuti i distancirani jedni od drugih. U tom momentu, živjeti u nekoj od bivših jugoslovenskih republika i biti manjina nije bilo lako; na oprezu si morao biti stalno, a predrasude su konstantno bile prisutne zbog situacije koja se dešavala.

„Zvati se Muris u Beogradu je bilo teško. Svi su znali da sam musliman i samim tim sam bio u tom nekom strahu da li će mi se nešto desiti i da li će me neko mrko pogledati ili, ne daj Bože, uraditi mi nešto jer nisam njihove vjere. Bilo je poprilično teško, ali vremenom sam se srodio sa sredinom u kojoj živim i sklopio sam razna poznanstva kroz rad u kafiću. Zanimljivo je kako sam još tada upoznao prijatelje koji su druge vjere, a prihvatili su me zbog toga što jesam. To je nešto neprocjenjivo“, kaže Muris.

Ljubav ne bira mjesto i vrijeme

Da ljubav ne bira ni mjesto ni vrijeme kada će doći pokazalo se onog momenta kada su se Nada i Muris upoznali. U današnje vrijeme bi to bilo sasvim normalno jer je prošlo dovoljno od završetka rata, ali, u tom periodu, to baš i nije bilo nešto s čime se trebalo „igrati“ i sve se trebalo uzimati s dozom rezerve.

„Taj sam se dan bila vratila umorna s posla i nije mi bilo ni do čega. Baš tad je Muris bio kod te naše zajedničke prijateljice, došao je kod nje da se druže. Zvali su mene, ali sam se ja u tom momentu jako umorno osjećala i nisam htjela da dođem, samo bih pokvarila raspoloženje. Ali, opet, pod pritiskom te prijateljice i nakon tog nekog perioda nagovaranja da dođem, došla sam nakratko i tako sam ga upoznala. Nedugo zatim me je Muris počeo zvati da izađemo, ali ja sam u tom momentu nekako bila na distanci obzirom na to da sam znala da je imao curu već jako dugo i nisam htjela da budem prepreka u njihovoj vezi“, objasnila je Nada.

„Nada mi se na prvi pogled svidjela. U tom sam periodu bio u dugogodišnjoj vezi, ali sam u zadnjem periodu te veze shvatio da ta djevojka s kojom sam bio prije Nade i ja ne funkcionišemo kako treba i mnogo nas je stvari kočilo, te sam nedugo zatim prekinuo s njom. Nadu sam počeo zvati prvenstveno jer mi se stvarno sviđalo njeno razmišljanje i smatrao sam da ukoliko budemo zajedno, da bismo funkcionisali odlično. I evo, već 26 godina sam u pravu, funkcionišemo odlično“, istakao je Muris.

Nada i Muris, privatni arhiv

Religijska različitost kao formalnost

Njima nije trebalo dugo da shvate da se rodila ljubav, i da to što je Nada pravoslavka, a Muris musliman ne predstavlja ništa drugo nego formalnost, s obzirom na to da je ljubav uvijek bila jača i uvijek je mogla da poraste na neki veći level, što bi se na kraju očitovalo kroz brak.

„Počeli smo se zabavljati nakon nekoliko izlazaka. Još i tada mi je Muris bio šarmantan mladić i svidjelo mi se njegovo razmišljanje, stav, ponašanje. Dolazio je iz jako kulturne i obrazovane porodice, vidjelo se da je odgojen prema najboljim mogućim principima i da su u njega utkane neke osnovne životne stvari koje su pozitivne, a dolaze do izražaja kada nekog zavoliš. Nakon neka tri ili četiri mjeseca od naše veze me je odveo u šetnju i tog momenta mi je direktno rekao da on planira da bude na malo ozbiljnijim stazama sa mnom i da me toliko zavolio da bi me mogao oženiti, što je meni u tom trenutku bio nonsense jer smo se tek tri, četiri mjeseca zabavljali, te mi je to bilo poprilično rano. Pitala sam ga tad da li on to stvarno tako misli, gdje mi je on istog momenta odgovorio da misli i da želi biti u braku sa mnom, da ga predrasude ne zanimaju i da me voli zbog mene, a ne zbog toga što sam pravoslavka ili nešto što je slično tome. Nisam mogla ni sanjati da ću u jeku nacionalnog rata pronaći ljubav svog života, s obzirom da se između naše dvije vjere vodio rat, i bilo je neshvatljivo kako da dvoje mladih ljudi različitih vjera mogu da se vjenčaju, a rat se vodi“, ispričala je Nada uz osmijeh.

„Ja sam takav čovjek da ne dijelim ljude prema vjeri, boji kože, nacionalnosti, ekonomskim primanjima i bilo čemu sličnom tome. Smatram da je to i dan-danas jedna od nebitnijih stvari koju čovjek posjeduje. Onaj sam tip koji više gleda karakterne osobine nekog čovjeka i prema tome mogu da zaključim kakav je ko. Tako sam i za Nadu shvatio. Nije mi bilo bitno što se zove Nada, volio sam je bez obzira na ime i vjeru. Odgovarala mi je, imala je te neke moralne i ljudske vrijednosti u sebi koje su stvorile moju ljubav prema njoj. Nakon četiri mjeseca sam odlučio da je vjerim jer sam znao da je to to. Da sam to uradio malo kasnije, Bog zna šta bi bilo“, objasnio je Muris.

Reakcije su bile pomiješane. U toku njihovog zabavljanja kočnica je bila i u tome da li će se njihovi roditelji slagati s tim što su oni zajedno i što planiraju ozbiljnije stvari od veze. Srećom, njihovi roditelji su bili otvorenog uma te su, shodno tome, reagovali na podržavajući način; bili su operisani od toga što su različitih vjera. Odmah su znali da će njihov život biti ispunjen ljubavlju.

„I Murisu i meni su u jednom momentu prolazile različite stvari kroz glavu – od toga kako će nas generalno društvo prihvatiti, da li će biti predrasuda, do toga kako će naši roditelji reagovati kada im kažemo da smo zajedno i da se planiramo vjenčati. Ali, nedugo nakon toga, kada smo im rekli da imamo ozbiljne namjere i da je naša ljubav jako čvrsta, naši su nas odmah podržali. Muris se svidio mojim roditeljima, a ja sam se isto tako svidjela njegovim. Kroz to smo nekako zaključili da nas ne treba biti briga za predrasude drugih ljudi, onog momenta kada su nas naši podržali. U suštini, to je na kraju krajeva jedino bitno, kada te tvoji podržavaju“, rekla je Nada.

Danas oni i dalje žive zajedno. U braku su 26 godina, a plod njihove ljubavi su dva već odrasla djeteta i unuk. Da je bilo ružnih komentara i predrasuda, bilo je, ali su, kako njih dvoje kažu, sve zajedno prošli i vremenom postali imuni na sve komentare, a to je čisti dokaz da je ljubav jača od svega, pa čak i od onog jednog podrugljivog komentara koji bi ih na početku veze možda i poljuljao.

Nada i Muris, privatni arhiv
Nada i Muris, privatni arhiv

Najčitaniji tekstovi

ODGOVORI PSIHOLOGA 30: „Riječi mogu da liječe“
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Studiranje i stres
Poziv na učešće na konkursu na temu „Nasilje nad LGBTIQ osobama – moja priča“
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Vojska je najčasniji poziv i neprocjenjivo životno iskustvo
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Ne sudi knjizi po guzici
More Stories
Dvije pjesme Andree Gojković