Piše: Naira Džepar
„Sve životinje su jednake, ali neke su životinje jednakije od drugih.“ – George Orwell, Životinjska farma (1945.)
Premda je prvi put izdata davne 1945. godine, fabula knjige „Životinjska farma“ i danas nedvojbeno dobro kotira na ljestvici ljudskih (ne)morala. Ne prozivajući nikoga imenom i prezimenom, mediji sve češće, nehotice u javnosti slikovito prikazuju Orwellove svinje na vlasti i poslušnu masu, koja uz pokoji uzvik, tek toliko da se zna da su i dalje živi, poslušno klima glavom. U ovoj kratkoj, ali poučnoj knjizi, autor dočarava kako se ličnost promijeni onog trenutka kad vlast dođe u njegove ruke, ali i kako se iz svake situacije može izvući najmanje jedna korist za sebe.
U 2026. godini, kada odliv mozgova u Bosni i Hercegovini ne jenjava, korupcija sve više podiže glas. Čuje se na radiju i pronađe u svakom naslovu crnih hronika. Korumpirana vlast, škola, društvo i zajednica su pojmovi o kojima se počinje učiti još u osnovnoj školi, kako bi djeca bila obučena da sutra vješto potkupe ljubav i ocjenu profesora. Sa 18 godina će platiti vozačku dozvolu, sa 24 godine će platiti diplomu na fakultetu, a sa 35 će do zadnje kovanice u novčaniku potkupljivati sve i svakoga ko im se nađe na putu. Već sa 40 će to isto uraditi za svoju djecu. Ovdje, dakako, ne govorimo o izuzecima kojih je danas, nažalost, sve manje. Govorimo o statistikama Bosne i Hercegovine koje navode da oko 90 % građana misli da se izborne prevare dešavaju koristeći krivotvorene potpise, izmišljene identitete i slično.
U našoj zemlji, nažalost, mladi sve rjeđe izlaze na izbore, vjerujući kako njihov glas ne mijenja ništa, jer je svakako sve oko nas odveć korumpirano. Plakati na ulicama, lažna obećanja političara, ocjene i diplome fakulteta koje su plaćene i finansijske pomoći za mlade (stipendije), za koje se unaprijed zna kome će biti dodijeljene, su sve dublji odrazi ovog problema. Ova rupa u koju smo upali i iz koje više ne znamo, ili ne želimo izaći, nema kraja. Sa svakim novim jutrom, na ulici se negdje može čuti „Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane“ – floskula jugonostalgičara koji već 40 godina uzaludno žale za „Titovom vlašću“. Kako stariji navode, tada je korupcije bilo najmanje. O njoj se nije pretjerano govorilo, jer je nije ni bilo.
Iako niko rođen iza tog perioda ovo ne može sa sigurnošću tvrditi, ostaje nam samo da pretpostavimo kako je korupcija madež svakog društva. Kao takav, kancerogene ćelije u njemu se mogu, ali ne moraju nužno nekada pokrenuti. Ipak, mladost današnjice je sve češći svjedok metafaze ove bolesti, koja je proširena među svima nama.
Ako ovako ostane, plašim se da nas više neće imati ko liječiti. Pojedini inostrani fondovi su odavno digli ruke, kada se ukralo sve iz koverte koju su nemarno na trpezarijskom stolu ostavili, uz malu ceduljicu na kojoj je pisalo: „Za Bosnu i Hercegovinu. Pomoć pri rješavanju problema.“ Dakako da se problem nije riješio, a da su mladi kao jedina nada za našu budućnost umjesto prijekora odraslih, spakovali kofere i odselili se. Prateći trag pomenutih fondova i cipela gospođe Evrope, otišli su u bolji život. Šaka nas koji smo ostali ili sjedi na aerodromima i kolodvorima čekajući, s kartom u ruci, prvi otvoreni izlaz za bijeg, ili i dalje beznadežno pokušava društvu oko sebe otvoriti oči. Pokazati mu da se već vijekovima ne rukujemo kako bismo iz ruku prosuli oružje koje krijemo, već da bismo sklopili ispravan deal.
Međutim, da li onda sve ovo ukazuje na problem mladosti koja je od malih nogu učena kako da odgovori na pitanje „Šta je korupcija?“ ili pak zatrovanog društva, koje sve češće javno govori o prijeko potrebnoj konzumaciji lijeka protiv ove zloćudne bolesti, ali se ni samo ne pridržava istoga? I da li na kraju sve ovo znači da smo u širokoj paleti Orwellovih likova svi mi izabrali da igramo lik magarca Benjamina?
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Karike integriteta u borbi protiv političke korupcije”, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, a koji finansira Europska unija kroz regionalnu inicijativu „Integrity Watch na Zapadnom Balkanu i Turskoj“ koji u BiH implementira Transparency International u BiH. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Transparency International-a u BiH i Europske unije.
