Zlatan Hajlovac – Kontra bosanskohercegovački je hip-hop muzičar iz Sarajeva. Član je Dlanbeatza i FM JAM kolektiva, a dosad je izdao nekoliko nezavisnih izdanja u vidu albuma i mixtapeova. Zlatanov je album „Igra riječi“ iz 2014. godine proglašen najboljim bh. albumom godine, i to s pravom. Oštrina, tehnika, delivery i lirika jesu ono što je postalo obilježje Kontrinog stila. Sve je to on prenio u saradnju s Frenkijem i Indigom koja je rezultirala sa tri albuma i nizom bangera poput „Đe će ko“ i „Tupakamaru“, koji su postali prepoznatljivi daleko van granice naše male BiH. Prije nešto više od godinu dana, Zlatan je predstavio svoj (tek) drugi solo album „Nikad zauvijek isti“.
Ono što je Zlatana izdvojilo od ostalih izvođača jesu njegovi stavovi, rad i pristupačnost koju pruža kada su različite saradnje i aktivnosti u pitanju. Iako je publici poznat po svojim prepoznatljivim stihovima, Zlatan nije samo reper. Kontra je diplomirao pravo u Sarajevu, a potom i magistrirao demokratiju i ljudska prava na međunarodnom ERMA programu. To mu je otvorilo put i k aktivističkom i akademskom angažmanu u kojem je Zlatan na malo drugačiji način secirao probleme bh. društva – od EU integracija, kulture, zaostavština rata i ratnih zločina i slično.
E, sada, većinu stvari iznad ste vi vjerovatno već znali. A, ako niste, trebalo bi da znate. Jer, nema BiH previše ljudi kao što je naš sagovornik, pa da tek tako zanemarimo njihov doprinos. Zato vam i donosimo razgovor sa Zlatanom – malo drugačiji, malo interesantniji, malo cjelovitiji.
„Sviđa ti se bekstejdž i Zlatan sad kad je Kontra…“ Ko je Kontra, a ko Zlatan u čitavoj ovoj stvaralačkoj priči koja traje već skoro dvije decenije?
Prilično su slični likovi. Razlika je u tome što Kontra ne može uvijek biti Zlatan, ali je Zlatan uvijek Kontra.
Na sceni možemo primijetiti dosta novih mladih izvođača i produkcija poput Klinca iz Banjaluke i Apollo labela. Kako bi komentarisao njihov način interpretacije muzike i sam rad?
Uvijek podržavam evoluirane oblike rap muzike, nisam zatucan, sve dok to prenosi energiju i poruku na način kako ja razumijem taj žanr.
Koliko uopšte ima međuetničke saradnje u repu na prostoru Bosne i Hercegovine i igra li politika ulogu i u tome?
Međuetnička saradnja mi je izraz koji već zalazi u genetiku pojedinca, koja me ne zanima. Ono što me zanima jeste stav i karakter, koji su neodvojivi od izvođača za mene.
Na sceni vlada novi val komercijalnog zvuka. Koga od izvođača bi izdvojio kao veoma kvalitetnog/u i zašto?
Jala Brat i Buba Corelli imaju par pjesama koje voze i koje mogu parirati svjetskim klupskim hitovima. Recimo „Partijam“ mi je top. Malo sam konzervativniji po pitanju muzike, tražim puno od izvođača i njegovu umjetničku nit u svemu, pa me puno komercijalne muzike ne zanima jer se radi po šablonu i fokusirana je na estetiku više nego na samu muziku. Fox mi je također odličan, zato što i dalje ima strofe koje su domišljate – u biti ono što tražim od repera.
Pored repa si i na određeni način aktivista već godinama. Pružio si i stručni doprinos u publikaciji „Srebrenica. Genocid. 25 godina poslije.“ Kako bi komentarisao političku situaciju 25 godina nakon rata i misliš li da ovogodišnji izbori donose neku promjenu?
Živim život na dvije staze. Jedna je muzika, drugo su teme koje istražujem i doprinosim u vezi s onim što je moje formalno obrazovanje. Nekad se to dvoje poveže u tekstovima, pronalazi svoj put, oblikuje i nadopunjava. Međutim, dok je muzika prostor u kojem vjerujem da imam spremnosti da podijelim svoja iskustva, priče o genocidu, ratnim zločinima i ratovima devedesetih su teme o kojima još uvijek učim. Puno je tu ljudi koje poštujem, iza kojih su decenije istraživačkog rada i koji su veći autoriteti za temu. Hajde da poštujemo to na isti način na koji poštujemo hijerarhiju u muzici i kulturi. Barem ja to gledam na taj način.
Diplomirao si pravo na UNSA i završio ERMA master program. Koliko vrijedi „diploma na kojoj nije čestitalo ni pola drugova“, kao što sam kažeš u jednoj pjesmi?
Smatram da je obrazovanje vrijedno jer te prije svega nauči da istražuješ, razmišljaš i formulišeš svoje misli. Diploma je ulazna karta u određene zone, ali nipošto jedini dokaz nečije sposobnosti. Za ljude poput mene koji se ne bi drugačije mogli natjerati da nešto detaljno nauče, to je bio način da me fokusira na jednu temu. Diploma vrijedi do trenutka kad je tvoj rad prvi put mjerljiv.
S obzirom da se publika uglavnom poistovjećuje sa stihovima, kako zapravo teče sam proces nastajanja i kreiranje jedne pjesme kao što je „Šutnja“?
Ljutnja, nepravda, bijes i bezizlaz. Kad radiš sve po pravilima, a ne dobiješ ni priliku da se dokažeš. Tako sam počeo pjesmu. Protesti su me inspirisali da tu pjesmu završim. Najbolje se piše kad si u problemu. To će puno umjetnika potvrditi.
Zadnji album ima pjesmu „Na svoj način“; koji je to zapravo Kontrin način?
Mislim da je to nepodilaženje publici. Neprocesuirano, direktno iz glave, pa šta bude. Pratim puno i razne scene širom svijeta i sve ono što mi se svidi pokušam započeti kod nas. To je rizično jer dio publike nije spreman s tobom ići dalje, ostaju na tvom starom stilu, ali ako će to nekad unaprijediti našu scenu, ja sam zadovoljan. Zna proći vremena pa da to i zaživi kod ljudi koji su te osuđivali zbog toga, i da to slušaju danas, a da se i ne sjećaju da si ti to radio prije tri ili pet godina. Mislim, prave se da se ne sjećaju. Mi smo mala scena, i ako dugo ostajemo u zoni komfora, postajemo još manji.
Mladi odlaze, vlade se raspadaju, a korupcija raste. Da li misliš da u Bosni i Hercegovini postoji mogućnost za napredak ili nam sudija svira kraj nakon ovih izbora?
Što je gore, to je veća mogućnost za napredak, jer malo treba da se napreduje. Mogućnost napretka je u društvu – da racionalno razmišljamo, odlučujemo i djelujemo. Prije svega, moramo voljeti svoju državu, Bosnu i Hercegovinu. Čak bi i to značio napredak u određenim skupinama. Sanjanje prošlih vjekova je nazadno kad imaš kompjuter u džepu.
Šta možemo očekivati uskoro? Novi album, aktivnosti ili projekti koji bi mogli zainteresovati publiku, i koji su planovi za budućnost?
Planiramo uskoro jedan vrhunski koncert i to će sigurno biti interesantno i novo iskustvo. Ne smijem o tome govoriti sada u više detalja. Što se tiče muzike, na tome uvijek radim i planiram novi album kao i do sada.
Da imaš mogućnost da uvedeš/promijeniš jedan zakon kao pravnik u Bosni i Hercegovini, koji zakon bi to bio i zašto?
Promijenio bih sve zakone koji su potrebni za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju. Zato što hoću da živim k’o sav normalan svijet.
Postoje mnogi faktori koji formiraju naše stavove i sam pristup raznim temama, problemima i svemu onome s čim se suočavamo. Među mnogim našim očekivanjima, na kraju se uvijek slijedi ono jedno subjektivno, krajnje, kojim se vodimo i poručujemo i drugima. Ono što nam je Zlatan ostavio za kraj jeste kratka i jasna poruka:
„Uradi, ne govori da treba.“
