Kako zaista funkcionira seks utroje, pogotovo s bračnim parom? Kako ispuniti svoje želje i potrebe, a ostati pri čvrstim granicama i ne izgubiti se i ne povrijediti druge? Da li je poliamorija rješenje i za koga?
Po prvi put sam ušao u intiman odnos s više od jedne osobe kada sam bio na studentskoj razmjeni u drugoj zemlji. Naime, stupio sam u kontakt s oženjenim gej parom, koji je bio u otvorenom bračnom odnosu. Oni su bili na pragu tridesetih, a ja sam tek počeo da gazim dvadesetima. U mojim očima, predstavljali su savršenu koheziju. Jin i jang. Kod jednog sam najviše volio njegov stav, držanje i otvorenost. Odisao je energijom sigurnosti, odvažnosti i hrabrosti, ali u nekom odmjerenom, elegantnom, ne prenapuhanom načinu. Kod drugog sam prepoznavao ogromnu količinu empatije i razumijevanja, te sam stoga s njim i dan-danas u kontaktu. Najviše sam volio naše dugačke razgovore nakon seksa kada bismo s osjećajem sigurnosti stavili cijelu svoju dušu, prošlost i sve što nosimo sa sobom na stol i uživali gledajući kako se klupko naših života raspliće ispred nas dok smo goli, bez cenzure i bez pokrivača. Tu, na tom mjestu, sa svim našim nesigurnostima i nesavršenostima. Voljeli smo to jedni kod drugih. Mogli smo biti slobodni u načinu ekspresije, bez osjećaja da nas onaj drugi osuđuje, nego istinski sluša i razumije.
Naš odnos i problem „trećeg“
Kako bih vam dao više konteksta o tome ko su oni i kako je naš odnos funkcionisao, spomenut ću da su njih dvojica došli u Evropu kako bi jedan od njih mogao raditi za Zračne snage Sjedinjenih Država, dok je drugi bio personalni trener. S obzirom na poziciju u kojoj se jedan od njih nalazio i da nije mogao javno spominjati da je u brak uveo treću osobu, često su me na partijima i u društvu svojih prijatelja i poslovnih kolega predstavljali kao prijatelja kojeg su upoznali u izlasku i koji odlično govori engleski, te ih je to zainteresovalo da me upoznaju.
Meni to tada nije smetalo jer sam imao razumijevanja za njegov profesionalni poziv, ali je također i meni bilo prijatnije biti u društvu njihovih prijatelja, bez da poznaju tu dimenziju našeg odnosa.
Tu bih mogao pričati o odnosu moći, gdje sama ideja da postoji „treći“ mora značiti da postoji onaj prvi i drugi. Taj problem se također nalazi i kod mnogih parova, gdje jedna osoba često vodi, a druga slijedi te se tako jedno osjeća preopterećeno, a drugo nedovoljno, ali se neću dugo zadržavati na tome. Samo ću spomenuti da je poliamoričan odnos bio više moja fantazija nego stvarnost.
Spontanost i lakoća u odnosu
Nezaobilazno je spomenuti spontane izlete, festivale i partijanja koja su se desila. To je ono što je uvijek držalo uzbuđenje na vrhuncu, ali, ironično, i moju motivaciju da radim i učim. S obzirom da sam studirao u jednom gradu, a oni su živjeli u drugom, vozio sam se sat vremena vozom do njih. Često bih tokom radne sedmice bio posvećen isključivo učenju, a njih bih posjećivao za vikend. I to je savršeno funkcionisalo sve dok sam redovno ispunjavao obaveze, a oni bili slobodni od posla.
S druge strane, nije nam bilo strano provesti vikend u kući, sa psima, ispijajući čaj navečer i čitajući knjige. Čak su mi tako provedene noći ostale u boljem pamćenju, jer sam u tim trenucima imao mogućnost istinski da ih upoznam, zavirim u ono što ih tišti, te se povežem s njima individualno na dubljem nivou.
Osjećaj lakoće
Međutim, od svega, najdraži mi je bio osjećaj lakoće koji sam osjećao u tom odnosu. Često mi je najveći problem u vezama predstavljao taj emotivni intenzitet i preplavljenost koju bih osjećao kada bi sve potrebe, nadanja i očekivanja bila zarivena i sažeta u jednu krhku individuu, s milion vlastitih snova i neispunjenih želja, od kojih su često mnoge u kontradikciji sa željama partnera.
U ovom slučaju, osjećao sam lakoću protoka emocija, riječi i potreba u našem ménage à trois, a pažnja je bila ravnomjerno raspoređena. Svako je imao priliku za predah, svoje vrijeme i prostor koji nam je bio potreban u određenim trenucima, ali isto tako imali smo mnogo ljubavi koju smo bili spremni dijeliti i uživati u momentima pažnje.
Pogled na seks iz druge dimenzije
No, pored svih iskustava, rekao bih da me je ovo iskustvo naučilo bitnu lekciju o seksu, ili barem produbilo moje razumijevanje istog. Mislim da sam uvijek imao otvoren stav prema seksu, bez obzira na to što o njemu nisam razgovarao s članovima svoje porodice. Uvijek sam se osjećao prijatno razmjenjivati iskustva s prijateljima, prepričavajući neke od priča, kao i razgovarajući o onome što nam pričinjava zadovoljstvo i ono što volimo. Upoznavajući ovaj par, kao da su unijeli novu dimenziju u ono što sam ja do tada mislio da seks jeste. I prije njih sam imao iskustvo s više seks partnera istovremeno, ali nikada u ovoj dozi senzualnosti, posvećenosti i izbalansiranosti.
Teško je objasniti i staviti u riječi ono što se dešavalo te zime skoro religiozno iza jedanaest, ali svakako da nam je pričinjavalo zadovoljstvo i da smo međusobno uživali u našim tijelima.
Nekada smo voljeli da s predigrom započnemo ranije, dok je noć još mlada, kako bismo svi bili još uzbuđeniji i napaljeniji. Često bismo jedni druge dovodili do ludila. Onog pozitivnog ludila, kada sve što želiš jeste da budeš unutar druge osobe, da se sjedinite i postanete jedno.
Ti biraš ono što ti odgovara
U tom periodu, vrsta odnosa koji sam ostvario s dvije osobe, deceniju starije od mene, bila je veoma strana. U svojoj glavi imao sam isprogramiran način na koji bi se ljubavni život trebao dešavati, zasnovan na odnosu serijske monogamije – gdje čekamo da završimo s jednom „vezom“ kako bismo započeli s drugom, pri čemu iznova bankrotiramo u emotivnom i seksualnom smislu. Takav odnos ponovnog kretanja od nule je emotivno iscrpljujući, mentalno nagrizajući i strašno glup. Pri tome ne tvrdim da je recept u poliamoriji ili u nečemu trećem. Recepta nema ni u jednom modelu kojeg je izmislio neko drugi, nego proizilazi iz konkretnih ljudi u određenom prostoru i vremenu i njihovih potreba. Kombinacija je bezbroj, a nemoguće je da samo jedna odgovara svima nama.
N.