Kako je studentska razmjena promijenila moj odnos sa seksom

Kako zaista funkcionira seks utroje, pogotovo s bračnim parom? Kako ispuniti svoje želje i potrebe, a ostati pri čvrstim granicama i ne izgubiti se i ne povrijediti druge? Da li je poliamorija rješenje i za koga?

Po prvi put sam ušao u intiman odnos s više od jedne osobe kada sam bio na studentskoj razmjeni u drugoj zemlji. Naime, stupio sam u kontakt s oženjenim gej parom, koji je bio u otvorenom bračnom odnosu. Oni su bili na pragu tridesetih, a ja sam tek počeo da gazim dvadesetima. U mojim očima, predstavljali su savršenu koheziju. Jin i jang. Kod jednog sam najviše volio njegov stav, držanje i otvorenost. Odisao je energijom sigurnosti, odvažnosti i hrabrosti, ali u nekom odmjerenom, elegantnom, ne prenapuhanom načinu. Kod drugog sam prepoznavao ogromnu količinu empatije i razumijevanja, te sam stoga s njim i dan-danas u kontaktu. Najviše sam volio naše dugačke razgovore nakon seksa kada bismo s osjećajem sigurnosti stavili cijelu svoju dušu, prošlost i sve što nosimo sa sobom na stol i uživali gledajući kako se klupko naših života raspliće ispred nas dok smo goli, bez cenzure i bez pokrivača. Tu, na tom mjestu, sa svim našim nesigurnostima i nesavršenostima. Voljeli smo to jedni kod drugih. Mogli smo biti slobodni u načinu ekspresije, bez osjećaja da nas onaj drugi osuđuje, nego istinski sluša i razumije.

Naš odnos i problem „trećeg“

Kako bih vam dao više konteksta o tome ko su oni i kako je naš odnos funkcionisao, spomenut ću da su njih dvojica došli u Evropu kako bi jedan od njih mogao raditi za Zračne snage Sjedinjenih Država, dok je drugi bio personalni trener. S obzirom na poziciju u kojoj se jedan od njih nalazio i da nije mogao javno spominjati da je u brak uveo treću osobu, često su me na partijima i u društvu svojih prijatelja i poslovnih kolega predstavljali kao prijatelja kojeg su upoznali u izlasku i koji odlično govori engleski, te ih je to zainteresovalo da me upoznaju.

Meni to tada nije smetalo jer sam imao razumijevanja za njegov profesionalni poziv, ali je također i meni bilo prijatnije biti u društvu njihovih prijatelja, bez da poznaju tu dimenziju našeg odnosa.

Tu bih mogao pričati o odnosu moći, gdje sama ideja da postoji „treći“ mora značiti da postoji onaj prvi i drugi. Taj problem se također nalazi i kod mnogih parova, gdje jedna osoba često vodi, a druga slijedi te se tako jedno osjeća preopterećeno, a drugo nedovoljno, ali se neću dugo zadržavati na tome. Samo ću spomenuti da je poliamoričan odnos bio više moja fantazija nego stvarnost.

Spontanost i lakoća u odnosu

Nezaobilazno je spomenuti spontane izlete, festivale i partijanja koja su se desila. To je ono što je uvijek držalo uzbuđenje na vrhuncu, ali, ironično, i moju motivaciju da radim i učim. S obzirom da sam studirao u jednom gradu, a oni su živjeli u drugom, vozio sam se sat vremena vozom do njih. Često bih tokom radne sedmice bio posvećen isključivo učenju, a njih bih posjećivao za vikend. I to je savršeno funkcionisalo sve dok sam redovno ispunjavao obaveze, a oni bili slobodni od posla.

S druge strane, nije nam bilo strano provesti vikend u kući, sa psima, ispijajući čaj navečer i čitajući knjige. Čak su mi tako provedene noći ostale u boljem pamćenju, jer sam u tim trenucima imao mogućnost istinski da ih upoznam, zavirim u ono što ih tišti, te se povežem s njima individualno na dubljem nivou.

Osjećaj lakoće

Međutim, od svega, najdraži mi je bio osjećaj lakoće koji sam osjećao u tom odnosu. Često mi je najveći problem u vezama predstavljao taj emotivni intenzitet i preplavljenost koju bih osjećao kada bi sve potrebe, nadanja i očekivanja bila zarivena i sažeta u jednu krhku individuu, s milion vlastitih snova i neispunjenih želja, od kojih su često mnoge u kontradikciji sa željama partnera.

U ovom slučaju, osjećao sam lakoću protoka emocija, riječi i potreba u našem ménage à trois, a pažnja je bila ravnomjerno raspoređena. Svako je imao priliku za predah, svoje vrijeme i prostor koji nam je bio potreban u određenim trenucima, ali isto tako imali smo mnogo ljubavi koju smo bili spremni dijeliti i uživati u momentima pažnje.

Pogled na seks iz druge dimenzije

No, pored svih iskustava, rekao bih da me je ovo iskustvo naučilo bitnu lekciju o seksu, ili barem produbilo moje razumijevanje istog. Mislim da sam uvijek imao otvoren stav prema seksu, bez obzira na to što o njemu nisam razgovarao s članovima svoje porodice. Uvijek sam se osjećao prijatno razmjenjivati iskustva s prijateljima, prepričavajući neke od priča, kao i razgovarajući o onome što nam pričinjava zadovoljstvo i ono što volimo. Upoznavajući ovaj par, kao da su unijeli novu dimenziju u ono što sam ja do tada mislio da seks jeste. I prije njih sam imao iskustvo s više seks partnera istovremeno, ali nikada u ovoj dozi senzualnosti, posvećenosti i izbalansiranosti.

Teško je objasniti i staviti u riječi ono što se dešavalo te zime skoro religiozno iza jedanaest, ali svakako da nam je pričinjavalo zadovoljstvo i da smo međusobno uživali u našim tijelima.

Nekada smo voljeli da s predigrom započnemo ranije, dok je noć još mlada, kako bismo svi bili još uzbuđeniji i napaljeniji. Često bismo jedni druge dovodili do ludila. Onog pozitivnog ludila, kada sve što želiš jeste da budeš unutar druge osobe, da se sjedinite i postanete jedno.

Ti biraš ono što ti odgovara

U tom periodu, vrsta odnosa koji sam ostvario s dvije osobe, deceniju starije od mene, bila je veoma strana. U svojoj glavi imao sam isprogramiran način na koji bi se ljubavni život trebao dešavati, zasnovan na odnosu serijske monogamije – gdje čekamo da završimo s jednom „vezom“ kako bismo započeli s drugom, pri čemu iznova bankrotiramo u emotivnom i seksualnom smislu. Takav odnos ponovnog kretanja od nule je emotivno iscrpljujući, mentalno nagrizajući i strašno glup. Pri tome ne tvrdim da je recept u poliamoriji ili u nečemu trećem. Recepta nema ni u jednom modelu kojeg je izmislio neko drugi, nego proizilazi iz konkretnih ljudi u određenom prostoru i vremenu i njihovih potreba. Kombinacija je bezbroj, a nemoguće je da samo jedna odgovara svima nama.

N.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Faruk Šehić – Greta: život u fotonskoj supi (ne)poznatih nam dimenzija
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Intervju - Nedim Kasumović, Srednja medicinska škola Zenica
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Moja priča o hidžabu – sloboda se krije u nama, ne u odjeći koju nosimo
Zlatna Karika Sara Vojičić: Heavy metal je oduvijek bio vrsta bunta protiv sistema
More Stories
Zlatna Karika Azra Pargan: Kroz festival „Moja prva knjiga“ predstaviti što veći broj autora