Pasivnost i letargija mladih su tzv. minus današnjice, ali postoje i aktivni, mladi, pozitivni primjeri velikog preduzetničnog duha i životne energije koji ruše sve stereotipe i barijere u svom putu ka uspjehu.
Za magazin „Karike“, imali smo priliku razgovarati s mladom osobom koja ispunjava sve uslove pozitivnog omladinskog primjera i potvrđuje da je vjera u sebe put koji otvara sva vrata ka uspješnom i kvalitetnom životu.
Magistar psihologije, psihoterapeut pod supervizijom, menadžer ljudskih resursa, slikarka i sada uspješna tridesetdvogodišnja žena, Jovana Džever rođena je 1987. godine u Mrkonjić Gradu.
Naša sagovornica morala je da pređe trnovit put da bi danas bila ono što jeste.
Postigla je mnogo i izgradila svestranost u profesiji uprkos predrasudama i tjelesnom invaliditetu, za sada nepoznatom ljekarskom oku jer, kako kaže Jovana, „toliko sam jedinstvena da čitav konzilijum ljekara nije znao šta mi je i koju dijagnozu da mi prikače. Uglavnom, funkcionišem samostalno, otežano se krećem pa koristim skuter za duže relacije“.
O samim počecima školovanja i školskim klupama, velikom voljom za učenje koja ju je odvela i u druge gradove pa čak i u drugu državu, Jovana nam srdačno napominje: „Školovala sam se u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ‘Dr. M. Zotović’ tokom osnovne škole, a srednju sam završila u Zavodu za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju invalidne djece i omladine u Podgorici.“
Završila je master studije psihologije u Banjoj Luci, a poslije toga još i Business Academy u Beogradu – smjer Menadžment ljudskih resursa, i samim tim je dobila zvanje sertifikovanog menadžera ljudskih resursa.
Na taj način je stekla još jednu titulu kao potvrdu dobrog psihologa i psihoterapeuta u radu s ljudima. Bezuslovnu podršku pružili su joj porodica i prijatelji koji su bili njen „vjetar u leđa“ u ostvarivanju poslovnih planova i ciljeva.
Naša velika radoholičarka navodi da je trenutno mjesto njenog zaposlenja Centar za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida a.d. Banja Luka, ali radi još i volonterski u Psihološkom savjetovalištu za studente „Centar za punu svjesnost“ i rukovodi Psihološkim centrom „SENSE“.
„Ključni faktor za poslovni uspjeh i istrajnost pa i samu motivisanost i strpljenje leži u samoj ljubavi prema poslu kojim se bavimo“, ističe uspješna psihoterapeutkinja.
„Ja volim psihoterapiju i jednostavno volim da je sprovodim u praksi. Volim da stručna znanja koja sam stekla tokom školovanja primjenjujem u radu s klijentima u procesu rješavanja njihovih raznih emocionalnih i ponašajnih problema koji ih ometaju u svakodnevnom funkcionisanju.“
Efikasnost psihoterapije u velikom dijelu zavisi od moći empatije, od procesa aktivnog slušanja klijenata i od tolerancije bez osuđivanja, uz određene psihoterapijske tehnike koje u suštini predstavljaju alate za pružanje adekvatne pomoći ljudima. „Znači, pored empatije i bezuslovnog prihvatanja, u procesu psihoterapije se upotrebljavaju praktična znanja iz psihologije“, pojašnjava Džever.
Pored velike preokupiranosti poslom naša sagovornica se bavi i umjetnošću.
O omiljenom hobiju slikarstvu i slikarskim vodama, tačnije o tehnici crtanja na staklu i na šoljama, naša sagovornica ističe: „U srednjoj školi sam otkrila crtanje na staklu i bila sam naprosto oduševljena tom tehnikom i mogućnostima koje ona pruža. Imala sam i nekoliko izložbi.
Poslednja izložba je bila 2014. godine pod nazivom ‘Boje prijateljstva’ u Galeriji ‘UDAS’.“ Može se pohvaliti i učestvovanjem na Likovnoj koloniji ‘Govorimo o sposobnostima’ gdje su mladi umjetnici s invaliditetom slikali za BiH bez mina, barijera i žrtava u augustu 2018. godine.
Za slikanje sada ne pronalazi dovoljno vremena, jer je, kako navodi, malo posložila prioritete drugačije. „Ali, pošto izgleda nikad ne mirujem, u međuvremenu sam počela da crtam na šoljama i to je trenutno nešto što mi dođe baš kao hobi i u čemu baš uživam. Volim da poklanjam šolje, posebno kad ih personalizujem za osobu kojoj poklanjam, onda sreća baš bude obostrana.“
Po njenom mišljenju, ono što je neophodno za uspješan poslovni život su jasni ciljevi i dobra organizacija vremena. Svoje životne uzore ne nalazi u poznatim ličnostima već mnogo uči od ljudi iz okruženja kod kojih vidi dobre stvari, snagu i volju.
„Svi mi učimo jedni od drugih“, ističe Džever.
Mladim čitaocima poručuje da budu uporni i istrajni u svojim ciljevima, a ostavlja i jedno naravoučenije za kraj: „Moja omiljena izreka je: ‘HTJETI, u tome je čitava umjetnost.’“
