Je li borba žena za ravnopravnost u društvu završena?

Osmog ožujka svake godine obilježava se Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) koji se kod nas popularno naziva „8. mart“. Ovaj datum se obilježava u znak sjećanja na demonstracije američkih radnica u Chicagu 1908. i njujorški marš više od 15.000 žena koje su tražile bolje radne uvjete – kraće radno vrijeme, veće plaće, pravo glasa i zabranu rada djece.

Međunarodni dan žena ustanovljen je na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu 8. ožujka 1910., u organizaciji Socijalističke Internacionale, na inicijativu Njemice Clare Zetkin, tadašnje predvodnice ženskog radničkog pokreta. Prvi put je obilježen 1911. u Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj, kad je više od milijun žena i muškaraca sudjelovalo na skupovima na kojima je zahtijevano da žene glasaju na izborima, da im se omogući zauzimanje javnih položaja, da imaju pravo na rad i stručno obrazovanje.

Mnoge žene, koje su kroz povijest ostavile trag svojim postupcima i riječima, su vrijedne spomena kad je riječ o borbi za prava žena: Clara Zetkin, Rosa Luxemburg, Victoria Woodhull, Marie Curie, Simone de Beauvoir, Virginia Wolf, Eva Peron, Emmeline Pankhurst (rođena Goulden), Susan Sontag, Rosa Parks itd. Ovo je samo mali broj borkinja za ženska prava, a koliko je tek takvih žena o kojima se vrlo malo zna te koje se nisu isticale. Sve one su svojim angažmanom postigle brojne pobjede protiv nejednakosti te doprinijele da ovaj dan postane simbol borbe protiv neravnopravnosti spolova i seksizma.

Ravnopravnost spolova je temeljno pravo

Iako se danas Dan žena predstavlja kao dan borbe isključivo za ženska prava, on je između ostaloga i pokret koji se zauzima za jednaka radnička prava svih radnica i radnika. Jer, kao što Clara Zetkin kaže: „Ne stradaju samo zaposlene žene zbog teških uvjeta rada i niskih nadnica. Ni radnicima – muškarcima – nije bolje.“ S druge strane, muškarcima je ipak nešto lakše. Gloria Steinem je rekla: „Još nisam čula da je muškarac pitao za savjet kako uskladiti posao i obitelj.“ A zašto? Zato što je uvijek sve na ženi, žena je ta koja mora i nakon radnog vremena obaviti kućne poslove jer su to „ženski“ poslovi (iako danas veliki broj muškaraca pomaže ženama u obavljanju tih „ženskih“ poslova). Žena je kroz stoljeća uvijek bila tek „drugi“ spol, objekt, inferiorno biće, a muškarac subjekt, „jači“ spol, superiorno biće. Od žene se očekivalo samo da bude lijepa i podčinjena muškarcu; još od malih nogu su žene učili da se sve svodi na fizičku ljepotu, podobnost muškarcu i praznu vanjštinu. Iz tog razloga, mnogi muškarci danas ne mogu prihvatiti superiornost, ambiciju i samosvjesnost žena.

Čuvenom izjavom „Ženom se ne rađa, ženom se postaje“, Simone de Beauvoir je u knjizi „Drugi spol“ ukazala na činjenicu da je ženski spol određen ne biološkom već društvenom definicijom. Foto: uniri.hr

Ravnopravnost između žena i muškaraca je temeljno pravo i nužan preduvjet za postizanje ciljeva gospodarskog rasta, društvene uključenosti i zapošljavanja. Na Dan žena se podsjećamo na borbu žena za ravnopravnost u društvu, ali i na to da ta borba još nije završena jer su žene i dan danas u mnogim zemljama, pa i u Bosni i Hercegovini, zakonski diskriminirane u osnovnim pravima – pravu na obrazovanje, pravu na rad, pravu na slobodan odabir životnog partnera te samostalno donošenje odluka. U današnje vrijeme, dugogodišnja borba žena za jednakost je zaboravljena a zaboravlja se i to da se žene i dalje trebaju boriti za svoja prava.

Danas je 60 % žena visoko obrazovano, samo 5 % žena na direktorskim pozicijama u svijetu, a 12 % žena u parlamentima diljem svijeta. Čak i u najrazvijenijim europskim zemljama razlika u plaćama je 15-20 %. Iz ovih podataka možemo vidjeti da, iako u nekim zemljama žene imaju formalno jednaka zakonska prava kao muškarci, to je ipak samo na papiru jer žene su i dalje manje zastupljene u gotovo svim važnim procesima.

Kako doprinijeti borbi za prava žena?

U Bosni i Hercegovini, teorija i praksa se zapravo ne poklapaju što se tiče prava žena. Iako smo u zakonodavnom smislu znatno napredovali, žene i dalje nemaju pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje, obrazovanje i slobodan izbor životnog partnera, manjina su u oblasti tržišta rada, kao i u političkom i kulturnom životu, otežava im se pravo na majčinstvo ako su zaposlene, predstavlja ih se kao objekt i „slabiji“ spol itd. Dan žena je radni dan na svim društvenim nivoima u BiH te sve više gubi svoj osnovni značaj. Nekada je predstavljao dan izlaska iz patrijarhalnih okvira a sada se svodi samo na poklanjanje cvijeća ženama.

Foto: Skole.hr

Međutim, iako neravnopravnosti još uvijek postoje, u mnogim se je zemljama napravio značajan napredak u ostvarivanju ravnopravnosti žena i muškaraca što se tiče pristupa zapošljavanju, jednakoj plaći, socijalnoj sigurnosti, porodiljnoj zaštiti, roditeljskom dopustu itd. Iznimno je važno da na svemu tome svakodnevno radimo – ne samo žene nego i muškarci, te da propitujemo sadašnji položaj žena u društvu i podižemo svijest o jednakosti spolova na svim društvenim segmentima. Moramo zapamtiti da društvo ne može biti demokratsko ako su žene na bilo koji način ograničene u svojim pravima. Stoga se one moraju boriti za poboljšanje vlastitoga položaja. Jer, kao što je Louise Otto rekla: „Povijest nas uči da će žene biti zaboravljene ako same zaborave misliti na sebe.“


Naslovna fotografija: Marš žena u Petrogradu 1917. godine, preuzeto sa cnrs.fr

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
ivana.krstanovic

ivana.krstanovic