Izbori me se tiču i prije nego napunim 18 i postanem glasačica

Još uvijek se sjećam da je tih oktobarskih dana baš ta nedjelja značila da ćemo starija sestra i ja imati vremena da odradimo još jednu borbu jastucima, jer roditelji idu negdje gdje se odlučuje o našim životima, našoj budućnosti, ali da se tamo djecu ništa ne pita. Nas se to nešto posebno nije ni ticalo. Bila je to jedna nedjelja, svake dvije godine! I sada je!

Nisam čak imala ni percepciju te, za mene tada, imaginacije o kojoj se priča uz jutarnju kafu, doručak, ručak, svako sijelo, prelo, molitvu… Baš sve je uključivalo biti na raspolaganju tih mjesec dana, biti u mogućnosti iskomunicirati i predstaviti se. Jer, može biti da će se sresti ili će zvati neko ko je potencijalni glasač. Mjesec dana, sestra i ja smo znale da smo slobodne da radimo u kući šta hoćemo, da su roditelji i društvo stalno u pokretu i da su sve priče pozitivno obojene u ružičasto. Bilo je bitno približiti se glasaču s pravom obećavajućom pričom i optimizmom svjetskog pape i nadrihodže koji u oblacima marihuane pričaju o blagodatima političkog boga. Ni palo mi na pamet nije, tada kao djevojčici, da upitam šta je i ko je taj glasač. Je li on uopće bosanac?

Nije mi palo na pamet da proslavivši svoj 18. rođendan i ja postajem jedna od glasačica. Ni zamisliti nisam mogla da sam trebala ostaviti pismo snova onoj djevojčici s kikicama koja je na dan izbora vodila svoju bitku jastukom, te se nadala da će savladati svoju šest godina stariju sestru. Napisat ću pismo sada. Onoj meni i ovom tebi, koji jesi i koji misliš da izbori nisu borba jastucima. Borba jesu, a oružje nešto malo teže od pera. Još te čeka tamo. Uzmeš ga međ’ tri svoja prsta, mladalačka, puna nade i iščekivanja, puna potreba i volje, s malo šansi u okovima države koja osim što ne ide naprijed, tjera nas da zagnjurimo glave u pijesak!

Voljena ja,

jednom će te pitati o ljubavi prema tvojoj domovini. Jednom će te pitati o ljubavi prema tvom gradu. Jednom će ti tražiti da tu ljubav pokažeš jednim iksićem. Jednom, svake dvije godine!

Voljena ja, ti praško koju nose politički vjetrovi, koji ogolijevaju sve što se razumom oblači. Pokazat ćeš ljubav korijenju svoga postojanja, korijenju tla za koje te vežu rođenjem, korijenju koje ti je dalo mogućnost da imaš sve one papirnate priznanice da si živa, da si građanka i da tamo na nekom drugom papiru, u nekim stranim fiokama ti imaš pravo da budeš i štitiš to što jesi.

Oko moje nepravdom napunjeno! Nemoj da ti taj sjaj ugase mora laži koje slušaš, nemoj da ti šake tvoje nježne stišću oni koji svoj obraz kaljaju kao da se novi kupiti može. Nemoj biti dio onih koji okreću leđa onima čije sjeme još nije posijano, a koji će korijene pustiti i tvojim stopama hoditi. Utabaj im put, o hrabrosti smeđokosa.

Povijena grano na grudi spuštene glave, pozovi se na znanje koje okean pročitanih redaka donese u tvoj razum šaroliki. I tiho, kao što list u oktobru pada s hrasta, ispuni svoju obavezu. Ni list nije želio opasti. Ali je morao. Ponovo će u proljeće doći u svili zelenoj. Ne pristaje mu ova zemljana boja.

Ni proljeće ne bi došlo da zima ne ogoli život biljaka i ljudi, životinje obuče u sive i teške kaftane te im time onemogući veselo skakutanje i razgovore do dugo u noć! I sve se smjenjuje. Onako kako je Neko to uredio! Prema vjerovanju, svi se na drugačije pozivamo. I neka! To je pravo koje imaš!

A znaš li koje pravo najviše imaš?!

Da izabereš ljude koji će tebe predstavljati. Ljude koji će za tvoje dobro odlučivati. Mlade koji su dio svog najljepšeg života za formalno obrazovanje dali. Glasno da kažeš ko te neće predstavljati. Koga je dosta, ko treba da pokaže šta može.

Ti si ona karika koja mora reći šta je to što obrazovanju nedostaje. Ona karika koja kroz obrazovanje o poslu mašta i ima pravo na njega u svom gradu i svojoj državi. Na osnovu zasluga, ne po boji političke partije, genetski čistim ili manje čistim vezama i na sve ostale načine kojima se podobni biraju na mjesta sposobnih.

Punoljetstvo je odgovornost prema sebi i drugima. Prema onima koji su bili i onima koji će doći poslije tebe. Tvoja je odgovornost za sve što se dešava u društvu. Svaki tvoj potez može ići u korist ili na štetu okruženja u kojem živimo.

Dio si svih statističkih podataka koje čuješ na televiziji. Da. Dio si i onih lijepih i onih manje lijepih. Dio si onih koji postižu svjetske rezultate i za to im se daje malo priznanja, ali si dio i onih brojnih ubistava u saobraćaju i neodgovaranja za iste.

Jer politika nije samo posao! Jer politika nije samo u stolicama zastupnika i predstavnika!

Politika si ti! Bavi se njome, prije nego se ona počne baviti tobom. Uzmi svoju obavezu da biraš i budeš biran. Ispuni je!

Odgovoran si za sve što dolazi nakon 15. 11. 2020. godine!

Mila ja, ako imaš 18 godina, molim te da svake dvije godine početkom kampanje pročitaš ovo pismo!

Čuvaj se i upamti –

Zbog sebe i za sebe!

Ostaj mi dobro.

Tvoja JA!

 

15.11. 2020. godine imaš zadaću. Ovaj popravni traje četiri godine! Puno li je! U pamet!

 

Najčitaniji tekstovi

Ne daj da te sistem slomi
Odgovori psihologa 8: Anksioznost i depresija
GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ: Čudesni svjetovi književnosti
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Benjamin Bajramović: Posebnost naše nesreće jeste u tome što se poniženje uzima kao zdrava činjenica
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Call centri: ZA ili PROTIV?
The Platform: Svijet u kome jedeš ili budeš pojeden
Život freelancera u BiH: Moguće je zaraditi i preko tri hiljade KM mjesečno
More Stories
MARTIN LUTHER KING MLAĐI: Nenasilje kao oružje