Ivana Stjepanović: Izabrala sam BiH umjesto zone komfora u Austriji

,,Kada volite ono što radite, nije važno obasjava li vas svjetlo velegrada ili nešto skromnije. Volim biti ovdje, dišem punim plućima u rodnom kraju, srećna sam i smatram kako sam dobro odlučila što sam se vratila”, govori Ivana, koja se nakon 25 godina boravka u Austriji okrenula rodnom selu i posvetila poljoprivredi.

Ivanina priča je u mnogo čemu drugačija od onih na koje smo svakodnevno navikli. Dok većina mladih bježi u svjetske metropole, ova ekonomistkinja iz Beča odlučno se vratila u Bijelo Brdo kod Dervente i oprobala u uzgoju organskog, ljekovitog i začinskog bilja. Udobnosti života i sigurnog posla koje je imala u inostranstvu zamijenila je seoskom idilom.

Evocirajući uspomene iz djetinjstva u razgovoru sa svojim sestrama, Ivana je shvatila kako je život na selu pun svojih čari, a kako je porodična zemlja koja je ležala neiskorištena i neobrađena punih 25 godina dragocjenost koju mogu učiniti još dragocjenijom. Kao dijete je napustila domovinu, ali su je najljepše uspomene vezale za BiH.

,,Zapravo, iskra se zapalila u meni, te sam skupila hrabrost, dala otkaz na sigurnom i visoko plaćenom poslu u Austriji i krenula s realizacijom ideje Bosnia grows organic, s puno rizika i malo ušteđenog novca kojeg sam imala. Osjećala sam se nadahnuto. Nikad u životu nisam imala jači osjećaj da svoje životno vrijeme investiram na najbolji mogući način. Očistili smo zemlju koja je bila zarasla u šipražje, a pri sadnji i skupljanju znanja o kvalitetnoj njezi biljaka nas je pratio austrijski organski farmer”,  priča Ivana.

Iako su je smatrali “skrenulom s puta” nije se pokajala

Njena vizija nepreglednih, mirisnih polja se svakodnevno “hranila” ogromnim unutrašnjim entuzijazmom i ljubavlju prema rodnoj grudi, iako nisu svi smatrali da je to što radi pametno. Investitore u klasičnom smislu nema, samo dogovore s određenim poslovnim partnerima, a svoj biznis finansira kreditom na poslovni i privatni rizik.

,,Širom Evrope sam generalno dobila vrlo pozitivan feedback na ideju, osim u BiH. Naši ljudi su me više smatrali “skrenulom s puta” zato što se vraćam u razorenu državu umjesto da ostanem u svojoj zoni komfora u Austriji. Ni moji roditelji nisu bili oduševljeni jer su vjerovatno bili najsvjesniji toga kakva politika, kakvi sistemi, pa djelomično i kriminal u smislu korupcije me u BiH očekuju, ali uprkos svemu trudila sam se pošteno istrajati i nisam se pokajala.”

Ponosna je što je doprinijela revitalizaciji jednog izrazito napuštenog sela (koje je prije rata brojalo više od 2.000 ljudi, a danas ih je svega 19) i ponovnom spajanju etniciteta. Sa svojim timom je vrijedno radila na pripremama prve berbe organske koprive koja je preživjela jednu od najvećih suša zapisanih u istoriji. Ipak, svakodnevno se susreće sa novim izazovima i problemima u vidu administracije, kao i neorganizovanosti samog sistema.

,,Kad je čovjek školovan u evropskim sistemima i naviknut da je većina svakodnevnih stvari sređena, dobro organizovana, efikasna i da je zakon stvarno zakon koji se implementira i važi za sve nas bez izuzetka – doživljavate kulturni šok kad počnete poslovati u BiH. Počnimo od toga da je naša politička situacija frustrirajuća i da je u interesu nekih ljudi da narodu ne postane jasno da su oni ti koji biraju njihove reprezentante i svakodnevno podnose odluke svojim ponašanjem kako će im sutradan biti. Rečeno mi je da u BiH bez veze i upuštanja u korupciju, nema uspjeha i podrške ni u čemu. Evo, dokazujemo drugačije. Borimo se svakodnevno i čekamo na važne odluke, odobrenja od državnih institucija mjesecima, ali se ne predajemo. Ako se svi pate u ovoj državi, patiću se i ja. Idemo iskrenim, transparentnim i legalnim putem. Drugi za nas ne postoji”, govori Ivana.

Ističe da su mnogi zaboravili šta znači biti odgovoran i da je stepen samoodgovornosti u našoj zemlji posebno nizak, a te stare navike treba mijenjati iz korijena.  ,,Stotinama godina smo bili u tuđim rukama i zaboravili šta znači biti odgovoran za svoja djela i svoju budućnost. Krajnje je vrijeme da se probudimo i počnemo činiti na bolje načine. Jer ova zemlja može bolje.”

THE LAND. THE PEOPLE.

U skladu sa svojim razmišljanjima da su najveći potencijali BiH zemlja i ljudi, naročito mladi i uspješni ljudi, Ivana je osmislila slogan za svoj projekat koji glasi: “THE LAND THE PEOPLE”.

,,Mi imamo ljude u državi koji su otvoreni, spremni za bolje sutra, a što je najvažnije spremni raditi na tom. A prirodni resursi su nam ogromni, samo ih je važno sačuvati i iskoristiti na način koji im ne šteti, već doprinosi njihovim vrijednostima na dugoročne staze.”

Najvažnije u svemu što želi poručiti mladima u našoj zemlji jeste da se ne predaju i dodaje da mladi ,,treba da vjeruju u sebe i nikad ne gube svoju viziju ispred očiju i kad vremena postanu veoma teška. Da ne gube vjeru u dragocjene ljudske principe kao što su respekt prema sebi, drugima i okolišu koji ih okružuje. Ova država hitno treba mladih ljudi s dobrim vizijama i izdržljivosti pri njihovim implementacijama. Promjene su nam hitno potrebne a znamo iz istorije da često proističu iz energije mladosti.”

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zlatna Karika Nikolina Zubac: Volim izazove, timski duh i adrenalin koji košarka donosi
Namazana kriška s onim koga voliš ukusnija je od kavijara sponzorskih veza
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Dr. Nina Krajnik, lakanovska psihoanalitičarka: Nesvjesno – najvažnija knjiga koju možete pročitati
Ajdin Fejzić: Potreba za više praktičnog iskustva u školama
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Posjetili smo kafiće u kojima stavljaju drogu u piće
Ko je, zapravo, Ognjen Pjano – psiholog (Karika)?
More Stories
Nermina Subašić – Snovi koje (ne) sanjamo