MARTIN LUTHER KING MLAĐI: Nenasilje kao oružje

Ropstvo je oduvijek bilo dio života američkog naroda. Iako je u Građanskom ratu (1861. – 1865.) oslobođeno preko 4 milijuna robova, ipak su tragovi ropstva nastavili utjecati na život Afroamerikanaca, sve do pojave Martina Luthera Kinga mlađeg i pokreta za građanska prava. King se smatra vođom borbe za ljudska prava američkih crnaca 60-ih godina, koji je učio svoj narod kako nenasilje i poštovanje svakog čovjeka predstavlja temelj na kojem ljudi trebaju živjeti. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1964. za nenasilnu kampanju protiv rasizma.

Visoko obrazovanje

Michael King, poznatiji kao Martin Luther King mlađi, rođen je 15. siječnja 1929. u Atlanti, glavnom gradu američke savezne države Georgije. Prilikom posjete Njemačkoj 1934., povodom svjetskog baptističkog kongresa u Berlinu, njegov otac je odlučio sebi i svom 5-godišnjem sinu promijeniti ime u Martin Luther u čast protestantskog reformatora Martina Luthera. Njegova majka Alberta King bila je učiteljica, a otac baptistički svećenik pa je samim tim njegova obitelj zauzimala važno mjesto u crnačkoj zajednici.

Već s pet godina mali Martin uči napamet odlomke iz Biblije. Bistar je dječak i napredan učenik čemu u prilog govori i činjenica da na koledž kreće sa 15 godina, tri godine prije svojih vršnjaka.

Martin Luther King mlađi sa suprugom Corettom Scott King (Fotografija preuzeta s: http://162.243.3.155/wp-content/uploads/2016/05/wordpress-60322077.jpg)

Pohađa jednu od najboljih visokih škola za crnce u SAD-u – Morehouse koledž u Atlanti – te sa 19 godina, 1948., diplomira sociologiju. Odmah potom kreće na studij bogoštovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pennsylvaniji i 1951. diplomira kao najbolji u svom razredu.

Studij nastavlja na Univerzitetu u Bostonu gdje upoznaje i Corettu Scott, koju ženi 1953. Tada počinje i služiti u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u Montgomery-u u saveznoj državi Alabami. U proljeće 1955. doktorira teologiju i dobiva kćerku Yolandu, prvo od četvero djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III.).

San o slobodi

Krajem 1955., nakon uhićenja Rose Parks koja je odbila ustupiti svoje mjesto bijeloj putnici u busu, King predvodi protest u okviru Bojkota autobusa u Montogomery-u, koji traje godinu dana – korištena su taxi udruženja čiji su vlasnici bili crnci, privatna vozila ili se pješačilo od kuće do posla.

Provođeno je nasilje nad učesnicima protesta za građanska prava, a samom Kingu su prijetili, pokušavali ga ubiti i pritvarali ga, no on je nastavio svoj princip nenasilja protiv segregacije, tražeći jednaka prava za Afroamerikance, kao i pravo da glasaju – 4. lipnja 1956. distriktni sud je zabranio segregaciju u autobusima u državi Alabama, a ovu odluku je potvrdio i Viši savezni sud. Ohrabren ovom pobjedom, King nastavlja pozivati na nacionalno jedinstvo boreći se za prava Afroamerikanca na prostoru cijelog SAD-a, primijenjujući metode nenasilja Mahatme Gandhija, kojeg je posjetio 1959. u Indiji.

Predvodi Marš na Washington 28. kolovoza 1963., kada pred 250.000 ljudi ispred Lincolnovog Memorijalnog centra drži svoj čuveni govor „I have a dream“ („Ja imam san“; „Sanjam“) – san o ravnopravnosti bijelog i crnog čovjeka, san o svijetu u kojem bi svi ljudi bili jednaki.

Martin Luther King mlađi maše sudionicima Marša na Washington s mjesta gdje je održao svoj „Ja imam san“ („Sanjam“) govor 28. 8. 1963. Fotografija preuzeta sa: www.biography.com

„Sanjam da će jednog dana sinovi prijašnjih robova bratski zajedno sjediti za stolom sa sinovima prijašnjih robovlasnika. Sanjam da jednog dana o četvero moje djece neće suditi po boji njihove kože nego po njihovom karakteru.“ Kingove riječi oduševile su učesnike marša i pokrenule narod da podrži jednaka prava za Afroamerikance. Pored ovoga, održao je još preko 300 govora i napisao dvije knjige – „Korak prema slobodi“ i „Mjera čovjeka“. 1958. s obitelji seli u Atlantu gdje postaje supastor, zajedno s ocem, u Ebenezer baptističkoj crkvi u kojoj će ubiti njegovu majku.

Predsjednik Lyndon Johnson 2. srpnja 1964. potpisuje Zakon o građanskim pravima, kojim je zabranjena rasna diskriminacija na javnim mjestima, što Amerikancima afričkog porijekla daje snagu da se nastave boriti za pravo na glasovanje. U listopadu 1964. King dobiva Nobelovu nagradu za mir, a u kolovozu naredne godine Johnson konačno potpisuje Zakon o pravu glasa, kojim se zabranjuje preduzimanje mjera koje su sprječavale Afroamerikance da učestvuju na izborima. Ovim je zakonom ukinuta bilo kakva diskriminacija te velikom pobjedom okončana dugotrajna borba Afroamerikanaca.

Martin Luther King mlađi i njegova supruga Coretta Scott King zajedno s drugim aktivistima za građanska prava Afroamerikanaca na maršu od Selme (Alabama) do Montgomeryja 1965. (Fotografija preuzeta s: https://www.transcend.org/tms/wp-content/uploads/2015/01/martin-luther-king-jr-selma.jpg)

Napokon slobodan

U 39. godini života, 4. travnja 1968., King biva žrtvom rasizma. Ustrijelit će ga James Earl Ray na balkonu motela Lorraine u kojem je odsjeo u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee da bi podržao radnički štrajk. Njegova smrt je odjeknula svijetom i prouzrokovala brojne nemire diljem zemlje, a sahrani je prisustvovalo preko 100.000 ljudi. Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme: Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti svemogući Bože, napokon sam slobodan.

Ray priznaje zločin i biva osuđen, no ubrzo povlači priznanje – mnogo godina kasnije donešena je presuda da je netko iz američke vlade platio mafiji za Kingovo ubojstvo. U spomen na Kingovo rođenje, u SAD-u se trećeg ponedjeljka u siječnju slavi Martin Luther King Jr. Day.

Martin Luther King mlađi s obitelji. Fotografija preuzeta s: www.cdn.aarp.net

King je do posljednjeg daha neumorno radio za rasnu i socijalnu jednakost u SAD-u, propovijedajući nenasilje kao jedino moguće oružje u borbi protiv rasne diskriminacije. Sanjao je drugačiju Ameriku i uspio ostvariti svoj najveći san, iako ga je to koštalo života.


 Naslovna fotografija preuzeta sa cdn.history.com

Comments are closed here.