Imam svoj glas i iskoristiću ga na predstojećim izborima

U predizbornom periodu prisjećamo se svih onih koji nisu imali pravo glasa, kao i onih koji danas ne žele da iskoriste to svoje pravo.

Ja sam rob

Nekada sam bio atinski trgovac koji je izazivao uvažavanje diljem mediteranskog mora. No, na jednoj plovidbi naš brod su napali pirati. Koga nisu ubili, zarobili su i prodavali na rimskim buvljacima kao robove. Ne žalim se kada vidim kako su moji saputnici prošli. Zbog poznavanja jezika, književnosti i matematike, bogati Rimljanin me je kupio da mu podučavam sina. Ostali su završili kao sluge ili na gradnji vijadukta, žene uglavnom u javnim kućama, a jači muškarci se bore na život i smrt u arenama. Dječak s kojim radim je pitom i pametan. Ali u očima svojih gospodara ja sam niže biće. Kao da nisam bio slobodan. Na nesreću, dovoljno sam obrazovan da mogu misliti. Glasovi o političkoj situaciji dolaze do mene, a ja ne mogu ništa da uradim, jer prema rimskim zakonima nisam čovjek. Ni najobičnije pravo – da biram pripadnike lokalne vlasti – nije mi dozvoljeno. Sve što znam može najdalje da dođe do obuke gospodarovog sina.

Ja nemam svoj glas. Ja sam rob.

Ja sam crn

Rođen sam pod vrelim suncem i otac me je učio kako da se snalazim u prirodi, da budem vješt lovac, da se prikradam plijenu a da me ne vidi niti čuje, a majka mi je pokazala koji je melem dobar za koju boljku i kako da umilostivim bogove da budu na mojoj strani.

Bio sam još dijete kada su lovci na roblje oteli mene i moju majku i prodali bijelim ljudima. Zatvorili su nas u stomak jednog ogromnog splava. Nešto su arlaukali, ali mi ništa nismo razumjeli. Jednog po jednog su nas izvlačili. Mislili smo da nas jedu. Kada su mene uhvatili, majka je vrištala a ja plakao za njom. Sjećam se da ju je jedan udario. Tada sam je posljednji put vidio. Završio sam kod nekih bijelih ljudi koji su mi navukli svoje čudne navlake i tjerali da radim na njihovim poljanama. Ako nešto pogriješim, jedan od njih me uvijek dobro išiba. Gledam li ih predugo, pljunu me u lice. Ne mogu ništa jer oni imaju duge cijevi koje praskaju i ubijaju. Vidio sam kako ih koriste na mojim prijateljima. Mi crni smo za rad i ubijanje.

Sada sam odrastao. Znam i njihov jezik. Često čujem kako govore o stvarima kao što su „slobodna zemlja“ i „pravo glasa“. Izgleda da su to prava koja razlikuju boju kože. Moja koža je pogrešno obojena.

Ja nemam slobodu. Ja nemam glas. Ja sam crn.

Black Lives Matter, Unsplash.com

Ja sam žena

Moje je da se brinem o kući i djeci. Suprug se svaki dan vraća zabrinut problemima posla i svijeta. Mene to ne zanima. Znam svoje mjesto.

Tri sina sam već odgojila. Da ste ih samo vidjeli. Bili su sjajni mladići. Ali sva trojica su poginula u ratu. Dvojici nismo našli tijela, a od jednog su nam donijeli samo dijelove. Barem smo imali šta da sahranimo.

Obje kćerke sam udala. Odnosno, muž je. Našao im je fine supruge, iz dobrih kuća. Jedna se udala za sina bogatog vlasnika plantaže, a druga za cijenjenog udovca, predstavnika u parlamentu. Nadam se da će njihovi sinovi imati više sreće od njihove braće.

Priča se da se sprema novi rat, ali ne znam sigurno. Do mene dolaze samo mrvice riječi s muških stolova. Nije moje da se miješam u muški posao. Ali, da mogu, zabranila bih rat. I zatvorila ljude koji ga vode. Mrzim svog muža. On podržava vladajuću struju koja je sve to skrivila. Oni su ubili moju djecu. A on ih podržava. „Dali su život za zemlju.“ Zašto ti nisi dao život, a ne moji sinovi? Da mogu da biram, birala bih bilo koga, samo ne ove čedomore koji vladaju.

Ali to se mene ne tiče. Ja nemam svoj glas. Ja sam žena.

Ja sam mlad

Vidim da je sve oko nas otišlo u kurac. Ovi na vlasti su kreteni. Ali šta me briga. Ko god došao, meni ni iz džepa ni u džep. A na kraju, šta moj glas može da promijeni? Ništa. I zašto onda da glasam? Neka drugi biraju, meni je svejedno. Ja sam čovjek. Imam svoj glas, ali ga ne želim. Ja sam mlad. Svaki dan vidim ljude koji pate. Život ovdje nije najbolji, a vladajući kao da to ne vide. Još gore, kao da mi sami to ne vidimo. Živimo u svijetu gdje bi država trebala da služi narodu, a ne narod državi. Političari zaboravljaju da primaju svoje plate zbog nas, jer smo im mi dali poziciju. Oni zavise od naših glasova. Ja sam s tim pravom rođen. Nisam se borio za njega, ono mi je dato. I iskoristiću ga. Ako dam svoj glas, on će s mnoštvom drugih napraviti neku promjenu, ako nas bude dovoljno.

Jer ja nisam čovjek sam za sebe, već dio svog društva. Imam svoj glas i iskoristiću ga!

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zlatna Karika Nikolina Zubac: Volim izazove, timski duh i adrenalin koji košarka donosi
Namazana kriška s onim koga voliš ukusnija je od kavijara sponzorskih veza
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Posjetili smo kafiće u kojima stavljaju drogu u piće
Ko je, zapravo, Ognjen Pjano – psiholog (Karika)?
Dr. Nina Krajnik, lakanovska psihoanalitičarka: Nesvjesno – najvažnija knjiga koju možete pročitati
Ajdin Fejzić: Potreba za više praktičnog iskustva u školama
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
More Stories
Kako izbjeći prevaru pri kupovini na internetu?