Ombudsmeni i sinidikati pozivaju pripadnike LGBTIQ+ zajednice da prijave diskriminaciju na radnom mjestu jer bez prijave nema uklanjanja diskriminacije.
Piše: Rubina Čengić
Pripadnici LGBTIQ+ zajednice često dobiju otkaz ili počnu doživljavati razne oblike diskriminacije i nasilja odmah nakon što njihova seksualna orijentacija postane poznata u kolektivu u kom rade, pokazalo je istraživanje Helsinškog odbora za ljudska prava.
Dobila sam otkaz na poslu zato što roditelji nisu htjeli da ostave svoju djecu sa mnom samo zato što sam lezbejka. Tražila sam pomoć od direktorice koja je kao bila suportivna, ali nikad nije reagovala, priča žena koja je bila zaposlena u vrtiću.
Dobijala sam jako malu platu jer je ona ovisila o broju tretmana koje odradim. Vrlo brzo sam dobila otkaz uz obrazloženje da je promet zapeo zbog mene, svjedoči jedna maserka.
U Bosni i Hercegovini je diskriminacija zabranjena Ustavom BiH, zatim međunarodnim ugovorima i domaćim zakonima, posebno Zakonom o zabrani diskriminacije, ali je njima propisan relativno mali broj kaznenih odredbi za poslodavca u slučaju kršenja odredbi o zabrani diskriminacije, upozorava Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
Radno okruženje koje bi podržavalo proces comingout-a ili javnog iskazivanja seksualne orijentacije je jedan od ključnih elemenata za bolji položaj pripadnika LGBTIQ+ zajednice u društvu. Njime bi se mogla ostvariti tri cilja: povećanje vidljivosti LGBTIQ+ osoba u radnom okruženju, njihovo oslobađanje tereta straha i skrivanja, ali i nezadovoljstva, a to bi potaklo heteroseksualne osobe koje prihvataju i podržavaju LGBTIQ+ osobe da pokažu da ne prihvataju predrasude i diskriminacijsko ponašanje u radnom okruženju. Sve to bi pomoglo stvaranju sigurnog okruženja i slobodi pripadnika LGBTIQ+ zajednice, pojašnjava Ćuskić.
Helsinški odbor za ljudska prava iz Bijeljine je u saradnji s Asocijacijom za demokratske inicijative, a uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE, u okviru projekta Jednake šanse za zapošljavanje i dostojanstvo na radu LGBTIQ+ osoba proveo istraživanje o diskriminaciji LGBTIQ+ osoba u BiH u oblasti radnih odnosa i zapošljavanja.
Glavna zapažanja iz tog istraživanja su da LGBTIQ+ osobe na radnom mjestu trpe diskriminaciju, lakše dobiju otkaz nego druge osobe, otežano im je napredovanje, dobivaju negativne evaluacije rada, trpe verbalno i/ili fizičko nasilje, imaju manje plate od ostalih zaposlenih i slično. Ispitanici/ce navode da homofobija na radnom mjestu dovodi do neprijateljskog radnog okruženja u kojem pripadnici/e LGBTIQ+ zajednice ne mogu dati svoj radni maksimum.
Jedini razlog što na većinu pitanja nisam odgovorila je što sam na poslu u ormaru. Da se outujem – ko zna šta bi bilo, ali vjerujem da ne bi dobro prošlo za mene. Iako možda ne bih dobila otkaz, vjerujem da bi stav kolektiva prema meni bio takav da bih morala da odem, govori jedna od ispitanica u ovom istraživanju.
Moje iskustvo je da sam kao lezbejka – nelegitimna i često na radnom mjestu čujem homofobične komentare ili šale o kolegama koji su homoseksualne orijentacije, a nisu žene. Jednom sam u razgovoru navela tu homofobiju šefu i on je odgovorio da tog ovdje kod nas nema, priča jedna žena.
Prema rezultatima istraživanja, na razgovoru za posao u 93 % slučajeva kandidat/kinja nisu dobili pitanje o seksualnoj orijentaciji, no 25 % ispitanika/ca je doživjelo fizičko ili verbalno zlostavljanje na radnom mjestu, a 64 % ispitanika/ca nije ili je djelomično upoznato s pravima i mehanizmima zaštite u slučaju diskriminacije. S druge strane, 61 % ispitanika/ca bi prijavilo diskriminaciju nadležnim organima, 65 % ispitanika/ca nije zadovoljno provedbom zakona koji zabranjuju diskriminaciju LGBTIQ+ osoba prilikom zapošljavanja i u sferi rada, dok bi 74 % ispitanika/ca željeli život nastaviti van granica BiH, u zemlji za koju smatraju da nudi bolju zaštitu od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije.
Rezultati ovog istraživanja bili su polazna osnova u radu ekspertske grupe koja je kreirala inicijativu i program podrške LGBTIQ+ zajednici u procesu zapošljavanja i u oblasti radnih odnosa u BiH.
Vijeće ministara BiH bi trebalo bez odlaganja usvojiti Akcioni plan za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTIQ+ osoba u BiH 2021-2023. s ciljem unapređenja mehanizama borbe protiv diskriminacije, pa i prilikom zapošljavanja kao i u oblasti rada, te suzbijanju stereotipa i predrasuda prema LGBTIQ+ osobama u širem kontekstu, uključujući u radnom okruženju. Istovremeno zakone o radu u FBiH, RS i Brčko Distriktu BiH bi trebalo uskladiti sa Zakonom o zabrani diskriminacije tako da zabrani diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, rodnih identiteta, polnih karakteristika. Iako takva intervencija djeluje simboličnom jer se ti osnovi diskriminacije mogu podvesti pod druge karakteristike, ona je nužna zbog toga što radnici nemaju dovoljno znanja o zakonima koji zabranjuju diskriminaciju i u slučaju povrede prava, uključujući i zabranu diskriminacije, pravni lijek primarno traže u radnom zakonodavstvu, pojašnjava Ćuskić.
HOLJP u ovom procesu sarađuje sa sindikatima, s predstavnicima poslodavaca i iz javnog i iz privatnog sektora.
Iako međunarodne obaveze nalažu da svi akteri rade na prevenciji i suzbijanju diskriminacije, ne može se reći da u ovom pogledu postoje razlike u javnom i privatnom sektoru, s obzirom na poražavajuće podatke o visokom nivou diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Situacija je gora u privatnom sektoru, gdje pojedini poslodavci otvoreno pokazuju homofobiju, a još uvijek ne postoje efikasni mehanizmi za sankcionisanje ovakvih pojava u praksi, upozorava Ćuskić.
Predsjednik Sindikata Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine Igor Babić kaže da prijava za diskriminaciju LGBTIQ+ osoba na radnom mjestu nema, ali da on lično smatra da problema ima.
Kod nas je još uvijek problem da ljudi prijave taj oblik diskriminacije jer okolina osuđuje i samo njihovo postojanje, a primjena antidiskriminacijskih zakona nije zaživjela, ali mi sada prikupljamo informacije o svim pojavama koje destimulišu radni ambijent i koristimo svaku priliku da, u tripartitnom dijalogu u kom u okviru ekonomsko-socijalnog vijeća učestvujemo s vlastima i poslodavcima, otvorimo razgovor o diskriminaciji LGBTIQ+ osoba. Za sada je sistem zatvoren za ovu temu, između ostalog i zbog toga što LGBTIQ+ osobe teško izlaze u javnost sa svojim problemima, ali moramo razgovarati o tome, kaže Babić i zaključuje da je tema osjetljiva, da je u BiH jak uticaj patrijarhata i vjerskih zajednica, ali da je ovo problem o kom se mora razgovarati.
Ćuskić smatra da zvaničnih statistika o diskriminaciji LGBTIQ+ osoba na radnom mjestu nema jer nema prijava.
To stvara privid idealne situacije, odnosno situacije bez diskriminacije, te zbog toga izostaje adekvatna reakcija nadležnih institucija. S obzirom na to da je Institucija ombudsmana za ljudska prava centralna institucija u borbi protiv diskriminacije, nužno je da u saradnji s nevladinim organizacijama detaljno upozna članove LGBTIQ+ zajednice o postupku zaštite od diskriminacije pred ovom Institucijom, a posebno jer se to pravo može ostvariti i bez otkrivanja identiteta široj javnosti, ističe Ćuskić.
I ispitanici/e HOLJP smatraju da ima još mnogo posla na društvu u cjelini.
Mislim da kao društvo još moramo da se razvijamo kako bismo prihvatili sve marginalizovane grupe, ne samo LGBTIQ+ zajednicu, kaže jedan ispitanik.
U Uredu ombudsmana BiH Predrag Raosavljević kaže da zaista nema prijava i nema zvaničnih statistika.
Nas brine činjenica da nema prijava jer smo sigurni da kršenja prava ima. Nepostojanje prijava može da govori o nepovjerenju u instituciju, ali i o strahu ljudi da će dodatno ugroziti svoj položaj ako prijave diskriminaciju, kaže Raosavljević i smatra da je stanje u BiH, kada je riječ o položaju pripadnika LGBTIO+ zajednice, bolje nego prije 5-6 godina.
Mi smo 2016. imali specijalni izvještaj o položaju pripadnika LGBTIQ+ zajednice i od tada ima pomaka nabolje: imamo prve antidiskriminacijske presude, imali smo parade ponosa koje su prošle bez incidenata, dali smo preporuke kako urediti istopolne zajednice i u Federaciji BiH je formirana grupa koja, istina, još ništa nije uradila, ali je njeno formiranje znak dobre volje, a imamo i radnu grupu koja radi na uređenju prava LGBTIQ+ parova koji su sklopili brak u inostranstvu tako da im se priznaju prava koja bi imali u zemlji u kojoj su sklopili brak i to bi bio prvi korak u ostvarivanju tih prava, proveli smo obuku za pripadnike svih ministarstava unutrašnjih poslova, odnosno policijskih uprava s ciljem senzibilizacije za prava LGBTIQ+ osoba i učestvovali su svi nivoi kadrova, kaže Raosavljević i poziva pripadnike LGBTIQ+ zajednice da ombudsmanima prijave diskriminaciju.
Ispitanici HOLJP pak smatraju da sve zavisi od toga u kojoj oblasti rada i djelovanja su zaposleni/e.
Mislim da su moja pozitivna iskustva rezultat toga što oduvijek radim u NVO sektoru, što mi znatno olakšava poslovni život. Prilikom apliciranja za nove poslove, interesuje me oblast ljudskih prava, poprilično sam vidljiva prilikom borbe za ljudska prava u našem društvu, pa ljudi već unaprijed znaju ili pretpostavljaju moju seksualnu orijentaciju. Mislim da to na neki način i sprečava potencijalne komentare ili šale na račun seksualne orijentacije i rodnog identiteta na mojim radnim mjestima, priča jedna ispitanica.
Helsinški odbor za ljudska prava je pripremio set edukacija za predstavnike poslodavaca, sindikata, ministarstava rada, organizacija civilnog društva i ostalih pojedinaca koji imaju (ne)posredan uticaj na rješavanje ovih pitanja. Želja nam je da u široj društvenoj zajednici doprinesu gradnji prijateljskog ambijenta prema LGBTIQ+ osobama u BiH, ali i zagovaraju da institucije preduzmu odgovarajuće i neophodne inicijative kako bi se promijenilo stanje u ovoj oblasti, kaže Ćuskić.
A ispitanici/e u projektu HOLJP smatraju da stanje u društvu treba popravljati zbog generacija koje dolaze!
Moj stav je da ne treba bježati u druge zemlje zbog seksualne orijentacije već se boriti svim legalnim sredstvima za svoja prava, osim u slučajevima fizičkog napada ili životne ugroženosti. Tada aplicirate za azil, posebno ako policija ne može ili ne želi da riješi problem. LGBTIQ+ osobe svojim postojanjem i vidljivošću daju do znanja da zaslužuju ista prava kao i većina građana BiH. Samim odlaskom ustupamo mjesta onima koji naš život čine težim. Za svoja prava treba stati ponosno ispred svake prepreke da nam u budućnosti te iste stvari ne bi ugrožavale dostojanstvo i život, poručuje jedan aktivista i zaključuje da svaka manjinska grupa treba za nove generacije osloboditi put do prava na poslu i ostalih prava propisanih UN-ovim deklaracijama jer Bosna i Hercegovina jeste dio civilizovanog svijeta.
