Blog Ilme Garankić pristigao na naš natječaj „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“
Čovjek i njegova osjećanja, ima li im kraja? Običavao je Meša Selimović da kaže da mrzimo jer se plašimo, jer nas ono „drugo i drugačije“ ugrožava, čini nespokojnim, te zato i djelujemo. Čovjek je biće ambisa, a njegovi osjećaji čine zidine istog, a zidovi se grade, ili pak ruše. U visini netaknutih tvrđava mržnje se u konačnici krije obični ljudski strah, a strah je poput kuge – uspješno postaje dio mrtvaje jednog društva. Žalim, odista žalim što je i Bosna i Hercegovina dio te iste mrtvaje, mrtvaje ispunjene mržnjom koja stoluje glavama pojedinaca, a ipak određuje sudbinu cijelog društva.
Rat je prošao, završen je, barem tako kažu…
Ipak imam osjećaj da nije, jer i mržnja je sukob, sukob koji se vodi drugim sredstvima. Vjekovima je Bosna i Hercegovina bila dom onima koji je domom ne osjećaju, vjekovima je Bosna primala svakoga u svoje okrilje; Bosna uvijek, Bosanci i ne baš. Tragika mržnje jeste u tome što ista ne pripada samo nama; mržnja nije rođena ovdje, mržnja je poput nevidljive vaseljene – uvijek prisutna, sposobna da se odupre svakom pokušaju ljubavi i univerzalije, sposobna da opstaje čak i kada je čovjek ne želi. A, vraćajući se u „horion Bosonu“, recimo samo da je ova zemlja vjekovima obilježena krvlju, ali tome nisu doprinijeli njeni stanovnici, već svi oni nespremni da razumiju da „različito“ jeste dobro, a „isto“ samo monotono.
Tri izvora jedne rijeke
I jesen mi je najdraža, jer spojeni zvuk crkvenih zvona i melodija ezana budi u meni blaženstvo koje je prisutno samo u Ujevićevim sonetima, a kako Ujevića ne može razumjeti svako, tako i harmoniju zajedničkog poziva na molitvu ne može osjećati svako. Bosna i Hercegovina je dom tri izvora jedne rijeke, ali nikada tri ušća, jer dolina kojom rijeka teče pripada svima, a put je zajednički, i zato znam da mržnja naše mrtvaje nije ništa doli zla rođenog u mislima pojedinaca koje neće i ne smije stolovati našim srcima, jer mi nismo osuđeni na mrtvaju, ali jesmo osuđeni jedni na druge, i time se ponosim!
Biti Bosanac
Biti Bosanac znači živjeti jedni s drugima, biti Bosanac znači biti svoj, a ipak prihvatiti drugoga, biti Bosanac znači imati veliko srce za ljubav, a premalo za mržnju, a Bosanac može biti svako, svako iole hrabar da se odupre zlu, a pristane na dobro. I lako je, tako je lako voljeti, teško je biti izgubljen, a mržnja je eksces, strano tijelo dobrom srcu, stoga ne pitajmo se zašto mrzimo, zapitajmo se da li je naše srce čisto!?
P. S.
Identitet je socijalni konstrukt, isti nas određuje, ali isti ne određuje naše življenje s drugima jer ne želim biti dio mrtvaje u kojoj ime daje odgovore na sva pitanja; pa zar niste umorni, jer mi odavno jesmo, a tek smo postali?!
