Faruk Šehić – Greta: život u fotonskoj supi (ne)poznatih nam dimenzija

Nermana Arnautović piše o novoj knjizi Faruka Šehića „Greta“.

Greta – balada o Migfoldu / tamni, emocionalni transrealizam govori o mogućnosti prevazilaženja ratnih trauma posredstvom mašte i književnosti. Polazeći od vremena Jugoslavije, kojoj se autor na više mjesta u knjizi vraća, okosnicu ove duže pripovijetke ili romana (možda najbolje knjige) čine ratna dešavanja u Bosni 90-ih godina. Ovakvim definiranjem radnje mogli bismo lahko zaključiti da je to još jedno u nizu pričanja o nemilim događajima, ali ona to ipak nije. Rat u dječakovoj svijesti – neimenovani narator – predstavlja putovanje kroz vrijeme i prostor zahvaljujući umijeću čitanja knjiga.

Mašta vs. stvarnost

Jedan naslov i dva podnaslova dovoljni su da ukažu na složenost stila i pričanja ovog djela, ali i na pokušaj autora da njime obuhvati što više sadržaja, otvori što više pitanja i ukaže na mnoge aspekte sagledavanja preživljenog u historijskom vremenskom okviru u kojem je bosanska nužnost samo jedan od segmenata. Bosna je povod koji još jednom pokazuje da su zvanična istorija i religija bazirani na netačnim i neprovjerenim pričama, odnosno povod da se književna fikcija stavi iznad historijske jer književna barem u naslovu priznaje da je izmišljena.

U ovoj knjizi takvo literarno izmišljeno teži biti stvarnost – dječak, zatočen u ratu, domišlja brod koji ga vodi miru, želji za spoznajom i traganjem za ljudskim vjerovanjima, prohtjevima i zlom. Ili, tačnije, literatura je tu da pomogne ne samo bijegu iz urušene stvarnosti nego da se razumije ta ista stvarnost, koja i ne mari mnogo za djecu i životinje: Bili smo djeca i nismo mogli razumjeti životne događaje tražeći skriveni smisao iza njih.

Fotografija preuzeta sa Facebook stranice “Faruk Sehic”

Ko je Greta?

Greta je učiteljica koja je dječaku pomogla prevladati strah od mraka tako što ga je puštala u svoj stan kada u njegovom nije bilo nikoga. Njen stan za njega je bio tajanstveni muzej u kojem su se nalazili različiti antikviteti, a koje on nikada nije sve vidio i primio u svoje ruke. Greta je uspijevala da i u ratu, od sastojaka koji su više nedostajali nego što ih je bilo, napravi kolače po samo njoj poznatim receptima. Poznavajući i jezik ptica kao i umijeće pričanja tajnovitih priča, Greta je bila dječakova Gospa od Svjetlosti. Ona je svoj svijet dizajnirala po svojoj volji uprkos višim silama koje su neprestano pokušavale taj svijet uništiti. U tome je bila i ostala njena posebnost.

Ko je Migfold?

Osim Grete, dječakovim brodom na kojem bježi od ratne stvarnosti plovi i Migfold – tajanstveno, nadnaravno biće u kojem se istovremeno nalazi i dobro i zlo, u zavisnosti od vremena i prostora u kojem se pojavljuje. Kada ga prvi put dječak vidi, ukazuje mu se kao svijetli oreol, što nije slučajno, jer zbog oreola Migfold postaje anđeo čuvar i nadzornik dječakove porodice. Njegov dolazak na Zemlju predstavlja iskupljenje od grijeha u svijetu iz kojeg je protjeran – da bi mu bili oprošteni grijesi, mora spasiti mali broj ljudi. U ratnom periodu on postaje i sakupljač ljudi i sjećanja te informator koji dječaka obavještava o skorim neprijateljskim napadima. Migfold živi koliko i dječakova mašta, pa bismo ga mogli i spoznati jedino preko njegovih ljudskih, ograničenih čula. Ipak, dječak mu dopušta da se pojavljuje svuda u različitim oblicima, neuhvatljiv u svojim putovanjima i željama da bude sve ono što se od njega traži.

Faruk Šehić. Fotografija preuzeta sa Facebook stranice “Faruk Sehic”

U Bosni je Jugoslavija i Jugoslavija je u Bosni

U kontekstu realizma (što je druga dimenzija knjige pored opisane naučne fantastike), knjiga je u vezi s Jugoslavijom i Bosnom kao nužnom posljedicom rata: Ne, u Bosni smo, u Evropi. Jugoslavija više ne postoji.

Čvrsta veza između stare i nove države odražava se kroz ideju panslavizma, ili barem kozmopolitskog jugoslavenstva koji, najprije, treba da bude humanistički, univerzalni, a onda i nacionalni. Ideja o bratstvu ne umire s Jugoslavijom jer poslijeratni period, u koji putnici izmišljenog broda svojom voljom ipak odlučuju stupiti, nije utopijski. Čak suprotno – od njega to ne možemo, ali i ne smijemo tražiti jer novoj stvarnosti treba vremena da stvari postavi drugačije, ali i da je putnici prihvate kao takvu. I mijenjanje naziva ulica vrši se postepeno. Vrijeme je relativno i ide s emocijama, zbog čega poprima i elemente subjektivnosti različitih pojedinaca.

Svi na putovanje kroz vrijeme!

A o pojedincu/ima i jeste Greta jer pogovor, napisan rukom autora kao uputstvo za njeno ispravno čitanje, kazuje da je zadatak knjige ujediniti sve ljude i izjednačiti ih s kosmosom. Kosmos smo mi svi, putnici na brodu života na kojem smo podjednako važni. Ni Greta ni Migfold ne mogu bez tamnog, emocionalnog transrealizma kao načina putovanja iz jednog carstva stvarnosti u drugo jer i književnost je sama po sebi fantastika prolaza u kojem je sve potencijalno realno, baš kao i u vremenima i prostorima – fotonskoj supi – u kojima živimo. Greta nas uči kako da se nosimo s njima budući da čovjek, koliko god to želio negirati, ipak svoj život svede na želju i borbu za opstankom.

Naslovna fotografija preuzeta sa Facebook stranice “Faruk Sehic”

 

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Mladi džeparce ostavljaju u kladionicama, nevidljiva pošast teško se liječi