Blog Edgara Kosače Silnog pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“
Omiljena pogrešna pretpostavka žitelja Bosne i Hercegovine je moralna superiornost žrtve. Veliku većinu svoje mladosti sam proveo razmišljajući o tome zašto je ta pogrešna pretpostavka tako duboko ukorijenjena u svijest žitelja Države, u kojoj sam se, zajedno s drugih par miliona ljudi koji danas žive u Bosni i Hercegovini i van nje, nažalost, rodio, i ne sluteći da je odgovor jednostavan. Mi, žitelji Bosne i Hercegovine, pripadnici svih plemena, slabići smo ogrezli u mržnji, neznanju i potkapacitiranosti, koji za bolje ne znaju, a oni koji znaju da bolje postoji ne znaju kako da to bolje realiziraju kao sopstvenu stvarnost. Na kraju krajeva, bolje je neprijatelj dobrom, zar ne? Jeste, ali ovdje nikada dobro nije bilo, niti će biti!
Bez obzira što su vam očevi i majke slušali „rokenrol“ u domovima kultura i spavali na klupama, a potom svi glasali za Reformiste, jel’ tako?
Nakon što su odslušali sve svoje ploče, glasali za sve Reformiste, bespogovorno su uzeli puške i noževe u ruke da se „brane“ od svojih komšija, s kojima su išli u škole što su bile kao fakulteti, a potom i dokusurili i malo rudimentarnih ostataka države blagostanja svojim ogromnim znanjima iz oblasti nauka Svega i Svačega. Isto i vas/nas čeka, pa i svi mi glasamo za Reformiste i niko ne sluša Jalu i Bubu, jel’ tako? Malo manje se pozivamo na papire na zidovima koji simboliziraju završeno visoko obrazovanje jer danas se to može, ispod ruke, nabaviti za 300 grama vuve, i to ako te baš gule jer si tek došao u veliki grad. Dobro, mi ne živimo više tako izmiješani, niti jedni s drugima, mrzimo se s distance i svi smo žrtve kakve svijet nije vidio, moralne kolektivne paradigme.
Feudalna anarhija
Tridesetogodišnja iskustva Države sa „tisućljetnom“ poviješću, koja se valjda dokazuje „ugovorima“ lokalnih velikaša sa svojim patronima i vazalnim položajem spram Drugih, mitovima o specifičnim formama religioznosti, specifičnom uređenju i decentraliziranosti u formi feudalne anarhije, takva su da nismo ni za pedalj odmakli od feudalne anarhije, svima nam omiljenog društvenog uređenja. Po posao se ide kod lokalnog velikaša, po savjet i lijek kod lokalnog klerika, Sanin Musa i Miroljub Petrović su prijeko potrebni reformatori, a na Koševu ne igramo jer je sagrađeno na groblju/mezarju, pa nam nesmirene duše mučenika ne daju da pobjedimo Dansku i odemo na Euro 2004 u Portugalu. Da, toliko sam star da se sjećam te utakmice, stariji sam i godinu dana od Države u kojoj kantonalni ministri kritikuju inspekciju jer „vrši pritisak i otežava poslovanje“ velikašima, mislim „privrednicima“, a premijeri kantona i načelnici općina imaju bilateralne odnose s vladama drugih država, dok jedini živi Reformista dušom i posljednjim tenderom brani likove i djela osuđenih ratnih zločinaca.
Sreća pa ti Reformisti ne pobjediše, nisu ni naši roditelji baš budale!
Srećom jer ne bismo imali ovakvu Bosnu i Hercegovinu, zemlju mržnje u kojoj je mržnja ustavna kategorija, u skladu sa svim konvencijama i poveljama međunarodnih organizacija, zemlju u kojoj u dvadeset i prvom vijeku govorimo o legitimnim predstavnicima naroda, zemlju u kojoj si mlad do pedesete godine, a omladinski magazin dopušta i starim ohrdinama, starijim od Države, da svoju žuč kandidaraju za najbolji literarni rad na temu kako sam proveo ljetni raspust, koji će ocijeniti fini dječaci i djevojčice koji su prošli čitav niz radionica o političkoj korektnosti, pomirenju naroda, euroatlantskim integracijama i rodnoj ravnopravnosti u zemljama Magreba.
Ja ovu državu volim
Dalo bi se iz bilijarnih izlučevina u ovom literarnom radu zaključiti da ja o svojoj Državi ne mislim mnogo toga dobrog, ali to nije tako. Ja ovu Državu volim, volim je zato što samo u ovoj Državi, ja uz pomoć jetrvine zaove e pa njene sestrične kume Anise mogu da obavim sve preglede kada god imam napade hipohondrije, bez da me pošalju na psihijatrijsko vještačenje, a da istu večer podržim genijalne ekonomske velikane iz Liberalnog foruma koji nude alhemijska rješenja u kojima se zaziva dokidanje poreza i povećanje socijalnih davanja. Državu volim i što preko kuma Anisa, koji je s Asimom radio kod Budnja, mogu da računam na zaposlenje u Pokopu, a to je firma koja ne propada. Politička korektnost i euroatlantske integracije budu i prođu, prođe i razvoj aplikacija, ali Pokop ostaje!
Valja vam umirati, staro smo društvo
Volim svoju Državu i jer samo ovdje, u ovoj Državi, s par opštih mjesta i brzim izgovorom mogu da odam utisak erudicije, ma kakve gluposti pričao, kao i da budem revolucionar iako mi je babo/tata/striko/amidža sve u životu stekao vezama s vlašću i pokrčmio društvena dobra za budšto. A ja roker, pričam engleski, nije šala! Ipak, ovu Državu najviše volim zato što je ova Država prostor slobode za mržnju i što se nigdje tako lijepo ne mrzi kao ovdje, s puno stila, u crnim košuljama, skraćenim pantalonicama i velikom bradom, uz blagoslove bogova što zemljom hode i ne plaćaju porez.
Državu volim što svaka mjesna zajednica ima svoju zastavu, svoj identitet, a ratovi između zgrada u djetinjstvu su samo priprema za plemenske sukobe u odraslom dobu
Volim ovu Državu jer kada mi manjine kažu da se ne osjećaju ugodno na mom prostoru, ja ne moram da preispitam sebe, nego okrivim manjinu da je u njima problem i podsjetim ih šta su Nama Njihovi radili. Volim ovu Državu jer policajac ima razumijevanja ako ponekad prebijem ženu, udarim pješaka i ukradem heftalicu iz Pokopa. Ako mi nekada ne oproste, samo ih sve podsjetim da sam ja Žrtva. Zato biram da ostajem, da branim ono što je moje sveto pravo, mržnju na bazi moralne superiornosti Žrtve!
Državu volim i što ovo remek-djelo nećete nagraditi prvim mjestom i dati novac od nagrade isključivo zatvorenicima Kazneno-popravnog doma Zenica za mjesečnu nabavku kreatina, jer je mali Ajnur bolji s urednikom omladinskog magazina za matore ohrdine od mene, a i uračunao je taj novac za nove slušalice, vi ste ga i zvali da pošalje sastav. Nema problema, ja sam svoje ukrao u Pokopu. Morao sam, šef me maltretira.
Selam! Pomoz Bog! Hvaljen Isus i Marija!
