Piše: Emina Mujkanović
Korumpirana država je država koja nije vođena pravdom, nego ličnim interesom.
Platon
Da li korupciju koriste oni koji imaju priliku za to ili je ona duboko ukorijenjena u naše društvo?
Korupcija u politici nije strana tema naše zemlje. Česta pojava korupcije je nažalost dovela do savršeno organizovanog sistema gdje se skoro ne može bez iste. Toliko predvidivo, toliko očito i toliko isto uznemirujuće. Ovo pitanje danas u Bosni i Hercegovini nije samo teorijsko, niti moralna dilema za raspravu. Ono je svakodnevna realnost koju građani osjećaju u gotovo svim segmentima života.
Prečesta pojava korupcije u društvu dovodi do problema rasta samog društva. Perspektiva mlade osobe ne može ići u drugom smjeru sve do pristanka na odlazak iz države. Takve odluke ne mogu biti ishitrene i ne donose se preko noći, one su posljedica sistema uz kojeg odrastamo. Posmatranje razvoja korupcije i svih popratnih nefunkcionalnih sistema koje donosi sa sobom, iz pogleda mladog čovjeka predstavlja borbu, strah i nepovjerenje u sredinu gdje on/a odrasta. Takve pojave često su vidljive, a najbolji pokazatelj toga je emigriranje stanovništva.
Prema publikaciji „Demographic Changes in Bosnia and Herzegovina from 2013 to 2024“ koju je predstavila Akademija nauka i umjetnosti BiH, Bosna i Hercegovina je između 2013. i 2023. godine izgubila više od 626.900 stanovnika, spustivši se s oko 3,53 miliona na oko 2,9 miliona ljudi – porast broja onih koji napuštaju zemlju i pad prirodnog priraštaja glavni su uzroci takvog trenda. Više od polovine osoba porijeklom iz BiH danas živi u inozemstvu, navodi se u analizi.
Podaci o destinacijama iseljenih Bosanaca i Hercegovaca pokazuju da se mnogi mladi sele prema Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi: velik broj živi u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Švicarskoj i Sjedinjenim Državama, gdje obično stječu posao, sigurnost i mogućnost zasnivanja porodice.
Ove promjene nisu samo brojke, one mijenjaju strukturu društva. Smanjena radna snaga dovodi do problema s finansiranjem penzionih fondova i zdravstvenog sistema, dok smanjenje broja studenata i radnika utječe na inovacije i ekonomski rast. U mnogim sredinama, posebno manjim općinama, škole i bolnice se zatvaraju zbog nedostatka ljudi, a lokalne zajednice ostaju demografski oslabljene.
Korupcija se ne pojavljuje samo u velikim političkim aferama ili javnim tenderima; ona često počinje kao nevidljiva selektivnost u malim, svakodnevnim situacijama. Primjerice, u sistemima gdje su ograničeni resursi ili mjesta u vrtiću, pristup nije uvijek zasnovan na pravilima i zaslugama, nego na vezama ili poznanstvima. Djeca čiji roditelji imaju „prave kontakte“ dobivaju prednost, dok ostali čekaju ili ostaju uskraćeni, što je prvi indikator sustavne nepravde.
Jedan od osnovnih uzroka političke korupcije jeste slabost institucija i neefikasnost pravosuđa. Kada ne postoji brza i jasna kazna za zloupotrebu položaja, rizik za počinioce postaje minimalan. Dugotrajni sudski procesi, zastarijevanje predmeta i rijetke pravosnažne presude visokim funkcionerima stvaraju osjećaj nekažnjivosti. U takvom sistemu političari ne osjećaju strah od posljedica, a građani gube povjerenje u pravnu državu. Drugi važan uzrok jeste stranačko zapošljavanje i klijentelizam. U mnogim slučajevima, zapošljavanje u javnim institucijama ne zavisi od znanja i sposobnosti, već od političke pripadnosti ili ličnih veza. Takva praksa stvara zatvoreni krug lojalnosti: političar omogućava zaposlenje, a zaposleni zauzvrat pruža političku podršku. Time se urušava princip jednakih šansi i demotivišu mladi obrazovani ljudi koji shvataju da njihov trud nije presudan. Upravo zbog toga mnogi odlučuju napustiti zemlju.
Korupcija je posebno zastupljena u javnim nabavkama i budžetskim raspolaganjima. Kroz tendere, infrastrukturne projekte, nabavke medicinske opreme ili dodjelu koncesija često se raspolaže milionima javnog novca. Ako su tenderi namješteni ili prilagođeni određenim firmama, država plaća više nego što je potrebno, dok kvalitet usluga i projekata ostaje upitan. Dugoročno, takva praksa usporava razvoj države i povećava javni dug, dok korist imaju samo pojedinci i privilegovane grupe. Korupcija se također širi na sektore zdravstva i obrazovanja. U zdravstvu se može manifestovati kroz netransparentne nabavke, pogodovanja ili privilegovan pristup uslugama. U obrazovanju se ogleda u političkom utjecaju na zapošljavanje nastavnog kadra i upravljanje institucijama. Time se direktno narušava kvalitet sistema koji bi trebao biti temelj društvenog razvoja.
Sarajevo, 11. februar 2025. – Bosna i Hercegovina je pretrpjela značajan pad na ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije (CPI), zabilježivši svoj najgori rezultat do sada sa 33 boda, što je svrstava uz Bjelorusiju kao drugu najlošije rangiranu zemlju u Evropi. Ovo predstavlja pad od dva boda u odnosu na prošlu godinu i pad od devet bodova od 2012. godine, kada je BiH bila među bolje rangiranim zemljama u regiji. Danas se nalazi na dnu Zapadnog Balkana, koji u prosjeku pokazuje blagi napredak.
Na posljednji pad uveliko je utjecao kolaps integriteta izbornog procesa, budući da su ozbiljne optužbe za izborne prevare pratile nekoliko izbornih ciklusa. BiH se sada svrstava uz bok autoritarnih režima u kojima se vlade nikada nisu mijenjale putem izbora. Izmjene izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik nisu uspjele riješiti ovo pitanje, jer je Centralna izborna komisija efektivno poništila većinu odredbi namijenjenih sprječavanju zloupotrebe javnih resursa i manipulacije biračkim odborima.
U zemlji s prividom demokratije, vlada koja se suočava s krizom legitimnosti pojačava pritisak na kritičare. To je bilo najvidljivije u Republici Srpskoj kroz niz napada na usvajanje represivnih zakona usmjerenih na ušutkavanje nezavisnih medija i onemogućavanje udruženja koja nisu pod kontrolom vlade. Ovogodišnji izvještaj TI-a naglašava da su snažne demokratske institucije ključne za efikasne napore u borbi protiv korupcije. Potpuno demokratske države u prosjeku imaju CPI od 73, nesavršene demokratije 47, dok nedemokratski režimi u prosjeku imaju 33 – tačan rezultat koji je BiH dobila ove godine.
Ovi primjeri pokazuju da korupcija nije samo čin pojedinaca, već utemeljeni dio načina funkcionisanja društva, koji oblikuje percepciju države i prilike koje se pružaju ljudima od samog početka života. Današnje stanje političke korupcije u Bosni i Hercegovini ne može se posmatrati samo kroz pojedinačne afere, već kroz dugotrajni obrazac zloupotrebe moći. Godinama se u javnom prostoru ponavljaju slučajevi političara koji su koristili svoje funkcije za lične ili stranačke interese – od zapošljavanja po stranačkoj liniji, preko sumnjivih javnih nabavki, do imovine koja višestruko nadmašuje prijavljene prihode. Predmeti koji su se našli pred domaćim sudovima, kao i oni koji nikada nisu dobili pravosnažan epilog, dodatno su narušili povjerenje građana u institucije koje bi trebale štititi zakon i javni interes.
Problem političke korupcije nije samo u kršenju zakona, već u eroziji morala. Kada nosioci vlasti koriste funkcije kao privatno vlasništvo, poruka društvu je jasna: pravila važe selektivno. Takva poruka ima dugoročne posljedice, mladi gube vjeru u to da se trud i znanje isplate, građani se povlače iz javnog života, a nepravda postaje „normalno stanje“. U tom kontekstu, korupcija prestaje biti izuzetak i postaje metoda upravljanja. Ipak, politička korupcija nije sudbina, niti nepromjenjiva karakteristika društva. Ona postoji upravo zato što joj se prečesto prilagođavamo, umjesto da joj se suprotstavimo. Borba protiv korupcije ne počinje samo u sudnicama i institucijama, već u odbijanju da se nepravda prihvati kao normalna, u postavljanju pitanja, u javnom govoru i u insistiranju na odgovornosti.
Otvaranje očiju prema načinu na koji sistem funkcioniše prvi je korak k njegovoj promjeni, jer nijedan sistem ne opstaje bez tihe saglasnosti onih nad kojima vlada. Društvo može vratiti povjerenje u institucije kada se kreiraju mehanizmi koji nagrađuju zaslugu, a ne povezanost, i kada građani imaju stvarnu mogućnost utjecaja na javne procese. Edukacija, informisanost i kritičko promišljanje mladih su ključni alati: znanje i angažman oblikuju novi standard ponašanja i društvo koje više ne pristaje na nepravdu.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Karike integriteta u borbi protiv političke korupcije”, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, a koji finansira Europska unija kroz regionalnu inicijativu „Integrity Watch na Zapadnom Balkanu i Turskoj“ koji u BiH implementira Transparency International u BiH. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Transparency International-a u BiH i Europske unije.
