Da je Bosna i Hercegovina prepuna mladih i uspješnih žena pokazuje i primjer Draženke Panić. Ova 26-godišnja djevojka koja je rodom iz Kneževa, a živi u Vrbanjcima – Kotor Varoš, bila je najbolja strana kadetkinja u klasi na grčkoj Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji „Ikarion“ u Atini. Kako kaže, oduvijek joj se sviđala vojna uniforma i već je od svoje pete godine znala da će joj to biti budući posao.
„Poslije srednje škole planirala sam se prijaviti za policiju, međutim, te godine nije bilo upisa. Preko druga sam saznala da je izašao konkurs za Oružane snage Bosne i Hercegovine. Odlučila sam okušati svoju sreću i predala sam svu potrebnu papirologiju. Nakon mjesec dana mi je stigla koverta s pozivom na testiranje. Uspješno sam prošla prijemni test, a zatim i obuku u Pazariću u trajanju od tri mjeseca. Poslije obuke sam dobila postavljenje u Banjoj Luci, u izviđačkoj jedinici“, kaže Draženka Panić.
Više ni nebo nije granica
Draženki se jako svidio rad u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i bila je zadovoljna svojim budućim zanimanjem.
„Nedugo potom, izašao je novi konkurs za školovanje u Atini. Tražili su dva kadeta, jednog za kopnenu, a drugog za vazduhoplovnu akademiju. Zainteresovala sam se za to i odlučila sam ponovo okušati svoju sreću i fizičku spremu. Još jednom sam uspjela. Znala sam da tih pet godina neće biti nimalo jednostavno, ali odlučila sam se na taj potez. ‘Samo je nebo granica’, govorili su mi. Ja sam odlučila da mi motivacija bude: ‘Više ni nebo nije granica’, i zato sam se opredijelila za Vazduhoplovnu vojnu akademiju“, priča naša sagovornica.
Čast joj je ukazana i time da je položila vijenac na spomen-ploču poginulim grčkim pilotima.
„Bila sam najbolja od ‘stranaca’. Na našoj akademiji ima studenata iz raznih zemalja, počevši od Jordana, Zimbabve i Crne Gore. Trudila sam se da u što boljem svjetlu predstavim svoju državu i da dokažem da ‘žene u vojsci’ mogu postići zavidne rezultate“, naglašava mlada Kotorvarošanka.
Izložena mnogim izazovima
Prema njenim riječima, put do diplome avio-tehničara/avio-mehaničara nije bio posut ružama nego trnjem.
„Jaka odluka i inat se na kraju nagrade; u mom slučaju, to je bilo činom oficira. Za dugih pet godina provedenih u Atini bila sam izložena mnogim izazovima – za osam mjeseci sam savladala grčki jezik i, nakon toga, četiri godine sam imala sva akademska predavanja na grčkom jeziku. Zatim, tu je i vojna obuka, kao i svakodnevni treninzi (jutarnji u 6 sati i popodnevna gimnastika u 17 sati)“, podcrtava Draženka Panić.
Posebno joj se svidjelo zalaganje tamošnjih oficira i starijih kadeta kada je u pitanju obučavanje mlađih kadeta.
„Pored prenesenog znanja, podsticali su ostale na fizičku obuku i tako su od ‘civila’ stvarali ‘vojnike-oficire’, koji će danas-sutra biti u mogućnosti sami donositi presudne odluke i biti u mogućnosti ispravno reagovati u kriznim situacijama“, ističe ova ambiciozna djevojka.
Zapala im za oko i zbog uniforme
Draženka nam je otkrila i kako je biti žena u vojsci.
„Iz moje perspektive, sjajno. Jedan od težih izazova za mene i moje koleginice je nositi se s predrasudama i stereotipima koji su često prisutni. Međutim, mislim da je to istovremeno dodatni podsticaj za postizanje boljih rezultata.“
Ova mlada Kotorvarošanka je grčke medije, osim znanjem i radom, fascinirala i svojom ljepotom.
„Moram priznati da mi to malo laska, a kome i ne bi. Uvjerena sam da sam im zapala za oko i zbog uniforme, jer je naša uniforma upečatljiva i razlikuje se od ostalih“, kaže naša sagovornica.
Mladima poručuje da zacrtaju visoke ciljeve, da budu gladni znanja i da vjeruju u sebe.
„Sa samopouzdanjem sve možete postići. Važno je ne zaustaviti se na prvoj prepreci, jer se trud i rad na kraju isplate. Učinite svoje roditelje ponosnim“, zaključuje Draženka Panić, kojoj je u planu daljnje školovanje i usavršavanje, kao i odlazak u mirovnu misiju.
*Naslovna fotografija – Draženka Panić (privatna arhiva)
