Čitav naš život se susrećemo sa mnoštvom ekonomskih problema: visoke cijene, nezaposlenost, procjena vladinih mjera, tumačenje ekonomskog stanja u zemlji i svijetu, socijalna (ne)jednakost, visina plata itd.
S druge strane, svako od nas u životu ima svoju ulogu: od uloge žene, muškarca, djeteta, roditelja, studenta, profesionalca, kupca, prijatelja.
Većina nas je skup više uloga, koje traže da donosimo različite ekonomske odluke u različitim periodima života. Nastavak školovanja, traženje posla, prodaja, zarada, kupovina, štednja, napredovanje, razvoj, delegiranje, promocija i saradnja su samo neke od njih.
Svi mi prilikom donošenja tih odluka upoređujemo koristi i štete, prihode i rashode, te se učimo da budemo ekonomični i pravimo racionalan izbor, u cilju maksimiziranja blagostanja kako za sebe tako i za druge. Donošenje ovih odluka je olakšano znanjem ekonomije. S tim u vezi, kao što kažu Samuleson i Nordhaus, proučavanje ekonomije Vas ne može učiniti genijem, ali bez ekonomije kocka života je krivotvorena na Vašu štetu.
U suštini ekonomija obuhvata svaku ljudsku djelatnost u kojoj se pojavljuje problem ograničenih sredstava za realizaciju odabranih ciljeva. Ukoliko bolje razmislite, shvatit ćete da je problem ograničenih sredstava nešto sa čim se svako od nas svakodnevno susreće. Ništa ne postoji u neograničenim količinama, tako da svaka osoba nastoji da na najbolji način iskoristi raspoložive resurse i realizuje svoje zamisli. Nekada su ti resursi novac, nekada znanje i vrijeme, a nekada drugi ljudi sa kojima moramo sarađivati.
Kada bi kojim slučajem sva dobra koja su nam potrebna postojala u neograničenim količinama, problem oskudnosti, odnosno potreba za efikasnošću u korištenju tih dobara ne bi postojala, te ne bi ni bilo potrebe za ekonomijom kao naukom. Međutim, kako su resursi ograničeni, svako od nas bi trebao da na najbolji način angažuje potencijale koje ima.
Većinu nas prvobitno zanima sopstveni interes, a ne interes društva. Međutim, ostvarujući sopstveni interes mi kombinujemo potencijale koje imamo i time prirodno doprinosimo društvu i to na često mnogo bolji način nego kad bi zaista htjeli da ga unaprijedimo. Kako to? Jednostavno, svako od nas koristi svoje potencijale i radi ono što najbolje zna ili najviše voli.
Tako npr. profesor u školi koji svoj posao obavlja najbolje što može, ne doprinosi samo sebi kao pojedincu zarađujući novac za život, već doprinosi društvu u cjelini tako što obrazuje mnoge generacije mladih ljudi, prenoseći im svoje znanje i iskustvo. Isto je i sa novinarima koji obavještavaju javnost o bitnim pitanjima, ljekarima koji liječe ljude, pravnicima koji tumače zakone, automehaničarima koji popravljaju auta, trgovcima koji nasmijani dočekuju kupce …. i svi ostali koji rade svoj posao najbolje što mogu. Na ovaj način oni ne samo da prosperiraju kao pojedinci, već daju doprinos i društvu u cjelini, koje ima pozitivan efekat od njihovog angažmana.
Dakle, ekonomija je važna jer se prožima kroz sve bitne aspekte života nas pojedinaca koji radimo za svoj interes, tako i za nas, ljudskih bića, koja vjeruju u bolje društvo. Svi mi, žene, muškarci, djeca, roditelji, studenti, kupci i profesionalci svakodnevno utičemo na ekonomiju, i zbog toga smo svi mi; na neki način; ekonomisti.
Autor: Emir Čolo (ekonomista.ba)
Naslovna fotografija: medium.com
