Na mladima budućnost ostaje. Krilatica kojom se vode svi “odrasli” i kada imaju za namjeru da mlade motivišu na rad i uspjeh. No, problem nastaje kada određene individue koje ubrajamo u ovu skupinu “starijih i zrelijih” postanu kontradiktorne, te na osnovu svog trenutnog raspoloženja jedan dan (in)direktno degradiraju mlade, dok drugi dan već polažu svoje maksimalno povjerenje u njihov uspjeh i bolju budućnost. Ili, kako to narod ima običaj reći, “okreću se gdje vjetar puše”.
S pravom mogu reći da mladi, konkretno srednjoškolci, postaju sve svjesniji svojih prava i sve više uzimaju svoju budućnost u ruke i bore se za gore navedena prava. Jer, ko će ako neće oni? Jedan od najboljih i najsvježijih primjera jeste borba jajačkih srednjoškolaca (ali i mladih iz čitave BiH) protiv razdvajanja na etničkoj osnovi, što je vlada planirala postići osnivanjem još jedne srednje škole u Jajcu u kojoj bi se nastava odvijala po federalnom planu i programu.
No, nije to jedna od situacija u kojoj sve ide glatko i „kao po loju“. Toga su srednjoškolci bili svjesni kada su započinjali borbu u koju su uložili zaista maksimalno truda i požrtvovanosti do posljednjeg trena, što se moglo vidjeti „iz aviona“. I onda dođe do situacije u kojoj određena ministrica Čerkez srednjoškolcima poruči da trebaju ići u disko, te da se ona ne može boriti sa vjetrenjačama. Drugim riječima, da ih prestane brinuti to što pojedini „odrasli“ aktivno rade na rušenju suživota i mira i odu uživati bez trunke razmišljanja o posljedicama i sutrašnjem danu, kako bi se cijenjena ministrica mogla vratiti… pa, šta god da je to što ministri obrazovanja (ne) rade.
Nažalost, ona nije ni prva ni posljednja osoba koja ne shvata srednjoškolce ozbiljno, no ono što najviše grebe uši jeste titula ispred njenog imena – ministrica obrazovanja Srednjobosanskog kantona FBiH Katica Čerkez, osoba koja bi trebala motivisati mlade na akciju, na borbu za svoju budućnost i prava. No, očigledno borba mladih za vlastita prava i budućnost nije njihova obaveza jer, koliko me sjećanje služi, disko ne krije odgovore na bitna pitanja koja more mlade u Bosni i Hercegovini. Ne kriju ni kafane u kojim se mladi okupljaju bilo da odmore od borbe za svoja prava, bilo da kritiziraju (ne)rad određenih organa uprave.
Odgovore na pitanja kriju upravo ljudi poput ministrice Čerkez, međutim ti odgovori su očigledno van dometa umova srednjoškolaca koji, ako je vjerovati ministrici i njoj sličnima, nisu još uvijek dovoljno razvijeni da bi razumjeli šta to znači boriti se za svoja prava i imati ih uopšte. Osim toga, mladi svakako nemaju vlastito mišljenje nego su “instrument međunarodne zajednice”, dakle mladima se manipulira da bi „stariji i zreliji“ došli do svojih ciljeva, nama mladima navodno nevidljivih i nedokučivih.
Šta sada mi mladi kao „instrument međunarodne zajednice“ možemo učiniti povodom svega što se dogodilo? Lista je duga, ali jedno je sigurno – šutjeti ne smijemo. Srednjoškolci iz Jajca su primjer kako treba postupati kada neko naruši naša prava, a srednjoškolci koji su se pridružili i protestima u Travniku pružili podršku jajačkim srednjoškolcima dokaz da smo svi u ovome zajedno i da se trebamo držati zajedno – bez obzira iz kojeg kantona dolazimo, koji jezik pričamo i, na kraju krajeva, u koji disko idemo, ako i idemo. Cijenjena ministrice, ako vi toliko volite i posjećujete disko, ne mora značiti da ćemo i mi. Neko mora i nešto raditi u ovoj državi.
Autor članka: Nedim Kujraković
Želiš podijeliti svoje mišljenje o protestima srednjoškolaca iz Jajca, stav o fenomenu “dvije škole pod jednim krovom” ili pisati o obrazovnom sistemu u BiH iz vlastitog iskustva? Piši nam na onaubih.karike@gmail.com.
