David Lynch uzvraća udarac

Te davne 1990. godine započeo je Zaljevski rat,  prvi ženski premijer Ujedinjenog Kraljvstva Margaret Thatcher nakon 11 godina vladavine podnijela je ostavku. U Moskvi je otvoren prvi američki restoran brze hrane Mc’donalds, Nelson Mandela je nakon 27 godina provedenih po južnoafričkim kazamatima pušten na slobodu, na fudbalskoj utakmici održanoj u Zagrebu između Dinama i Crvene Zvezde došlo je do opšte tuče navijača dva tima. Na prvim višestranačkim izborima predsjednici Hrvatske i Srbije su postali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, Istočna i Zapadna Njemačka su se ujedinile u Saveznu Republiku Njemačku, Slovenija je proglasila nezavisnost, Ava Gardner i Greta Garbo zauvijek su se preselile na vječna lovišta.

Te iste 1990. godine američka televizija ABC je emitovala seriju Twin Peaks. Rečenica „She`s dead. Wrapped in plastic“ koju Pete Martell, lokalni drvosječa, govori na telefon policiji nakon što na obali jezera nađe leš lokalne djevojke, za televeziju je imala istu revolucionarnu težinu kao i rečenica Ronalda Regana upućena Gorbačovu „Mister President tear down this wall“ 1987. godine.

SMRT DJEVOJKE I RAĐANJE LEGENDE

Režiseri ove kultne serije – Lynch i Frost, nakon propala dva zajednička filmska projekta, razmišljanje o budućoj seriji su započeli gledanjem prve američke sapunice Payton Place. Pod utjecajem upravo te serije nastaje sam Twin Peaks, gradić smješten na sjeverozapadu Amerike, kojeg ispunjava lepeza osebujnih likova. Ubrzo se u glavi Lyncha rađa ideja o lokalnoj djevojci koja vodi dvostruki život koji završava njenom tragičnom smrću. Miks sapunice i policijske istrage. I tako je rođen Twin Peaks. Tačnije zamalo, Lynch seriji dodaje ono ključno, ono što samo on zna i umije, a to je nadrealni karakter. Crna koliba mistično mjesto duboko u šumi, van-dimenzionalni prostor iz koga dolazi zao duh Bob koji posjeda druge ljude, zatim tu su div Mickey, patuljak Man from another place, koji daju hintove Cooperu tokom serije ko je ubio Loru Palmer.

Interesantno je za primjetiti da David Lynch sublimalno, iza besprijekornih fasada kuća, osmijeha koji poslužuje “damn good cup of coffee“ i „best cherry pie in the world“ ispod uređenih leja cvijeća,  svo zlo koje kulja pripisuje mračnim nečasnim silama koje dolaze iz nekih drugih dimenzija. Lynch je ovdje poprilično konzervativan. Na taj način odbija mogućnost da zlo koje postoji u Twin Peaksu dolazi od samih žitelja tog mjesta i na taj način stanovnike posredno oslobađa svake krivice. Jer kako to Hegel na jednom mjestu primjećuje “pogled koji svuda oko sebe vidi zlo je u stvari samo ZLO”. Psihopatologiju provincije, malih varoši i zabiti razumjeće svako ko je pročitao ma šta od Andrića. I baš zato priča o ovom gradiću, kao i sam Andrić, je univerzalna. Nema velike razlike između života stanovnika ruralnog Teksasa i zabačenih predjela na našim prostorima.

Misterija ubistva biva riješena u devetoj epizodi druge sezone, narednih 13 epizoda vrte se oko misterije Crne kolibe. Međutim u jednoj od posljednjih scena Lora Palmer nas ostavlja sa proročanskom rečenicom „I’ll see you again in 25 years“. Po završetku serije je urađen film “Twin Peaks Fire Walk with me”, prequel za događaje koji su prethodili samoj seriji. Iiiii.. i ništa. Lynch se vratio filmu i snimio neka od svojih najvećih remek djela “Lost Highway” i “Mullholland drive”. Nakon Drivea proteklo je nekoliko godina do sljedećeg filma “Inland Empire” 2006. koji se nije dopao ni publici ni kritici. Da li zbog ovakve reakcije ili nečeg drugog, Lynch je takoreći nestao. Interesovanje je pronalazio u muzici, meditaciji, psihoanalizi.

No odjednom u ovo doba (oktobar 2014.) prije tri godine kao metak je odjeknula vijest: Showtime je dogovorio sa Davidom Lynchom snimanje treće sezone Twin Peaksa. Vjerni fanovi su počeli da šeruju proročansku rečenicu Lore Palmer.

“I`LL SEE YOU AGAIN IN 25 YEARS”

Treća sezona me je naprosto oduševila. Odgledao sam u jednom cugu svih 18 epizoda, u dva dana. Poznati intro, odzvanjajući i opadajući zvuk, koji svemu daje osjećaj udaljenosti, kao da muzika dolazi izdaleka, poput sna me je vratio u djetinjstvo pošto sam prve dvije sezone serije gledao kao klinac od nekih 4-5 godina. Što će reći da seriju nisam analizirao,  već sam se emotivno vezao za nju.

Kad je izašla treća sezona odgledao sam prve dvije epizode i onda sam odlučio da ću pričekati da izađu sve epizode da ih pogledam odjednom. I sva sreća da sam tako uradio. Zato što treća sezona Twin Peaksa nije serija već ANTI SERIJA. Odnosno 18-časovni film. Nema cliffhangera kao što je razmaženi gledalac Netflixa i HBO-a navikao. Ništa novo, sjetite se samo scene u drugoj sezoni kad je Cooper pogođen, a starac u hotelu umjesto da zove odmah hitnu punih 10 minuta glumata okolo. Voli Lynch da stvara frustraciju kod gledaoca, te zato i namjerno apsurdno trajanje pojedinih scena. Epizoda se završava, slijedi muzička špica, kraj i sljedeća epizoda nastavlja gdje je prethodna stala. Da li je ovo Lynchova osveta što mu nijedan studio nije davao da snima nakon debakla Inland Empire, ne znam.   

  

DVA COOPERA   

Ali da se vratimo radnji, zadnja scena, zadnje epizode, druge sezone prikazuje agenta Coopera kako razbija ogledalo u čijem odrazu se ceri lik duha Boba. Već prva epizoda nove sezone pokazuje da se Bob udomaćio u ovozemaljskom Cooperu koji sad ima identitet odbjeglog krimosa. Pravi Cooper napokon napušta dimenziju mračne kolibe i biva poslat na Zemlju te posjeda identitet njegovog dvojnika Dougiea Jonesa. Ovo posjedanje od Dougiea pravi potpunog retarda koji gubi bilo kakav dodir sa stvarnošću i okolinom. Dougiea, kojeg zaposjeda Cooper, prvi put vidimo u kući blizu Las Vegasa nakon odnosa sa prostitutkom koja ga, vidjevši promjenu u svom “klijentu”, potpuno dezorijentisanog ostavlja na ulazu kazina, gdje Dougie osvaja džekpot za džekpotom. To je tek početak sa luđačko komičnim scenama, lik Dougiea Jonesa neodoljivo podsjeća na lik Petera Sellersa u “Being There”. Cooper poluretardirano pokušava da shvati šta mu se dešava. Tako da je primjetno da Dougie podsvjesno reaguje (Cooperove reakcije) na riječi koje prepoznaje Cooper poput agent (insurance agent), case files (papirologija na poslu), naravno i coffe, cherry pie… Dougie na kraju intuitivno gura viljušku u utičnicu i nakon buđenja iz kome imamo agenta Coopera koji se vraća u Twin Peaks kako bi se suočio sa Bobom.

LYNCHIAN UNIVERSE

Naravno masa se stvari dešava u međuvremenu: eksplozija atomske bombe 1945. iz koje se izleže Bob, Lynch koji sa 70 godina bolje glumi od upola mlađih glumaca, tu je i David Bowie kao ogromni čajnik!?!, onda onaj luđaner što napravi Juno dijete – Michael Cera eto ga na harliju i kožnoj jakni u stilu Branda u epizodnoj ulozi, luđačke retro kompjuterske animacije (jebeš CGI), TULPA!!! DA FAK, Lynch koji  nas stavlja u poziciju ljudi koji gledaju staklenu kutiju na početku, metafora publike i u toj poziciji bivamo UBIJENI na samom početku, da li je Cooper stvarno Cooper ili Richard??, u po ničega Monica Bellucci sa mind blowing rečenicom „Mi smo poput sanjara koji sanja i onda živi u snu, ali ko je onda sanjar“. Da li je sve ovo samo san, da li Cooper uopšte postoji ili je san izvjesnog Richarda (ko je gledao “Lost Highway” zna na šta ciljam).  Jedna stvar je sigurna: LYNCH IS BACK!

Međutim, najbitnija stvar treće sezone je smještena u zadnjoj epizodi. Cooper biva iz Crne kolibe prebačen u noć kad je Lora Palmer ubijena i kao svaki dobri stari putnik kroz vrijeme odlučuje da izmjeni tok događaja, te odvlači Loru od scene ubistva. Nakon što se vrati u sadašnjost, Coopera potraga za Lorom nanese u restoran negdje u Teksasu. Gdje dobija adresu njihove Carrie Page konobarice koja liči na Loru. Uvjeren da je pronašao Loru, Cooper je vozi u Twin Peaks da bi samo saznao da su drugi ljudi vlasnici kuće Palmerovih. Carrie odjednom čuje glas Sare Palmer kako doziva Lorino ime te počinje da vrišti, sjetila se ko je.  Vriska bukvalno kida prostor-vrijeme, svjetla se gase, ponovo smo na početku, u Crnoj kolibi, Lora nešto nečujno šapuće Cooperu.

Danas se dobar dio serija (između ostalih “True detective”) vrte oko toga da neka žena/neko dijete nestane ili pogine u nekom gradiću, kreće istraga, te se ispostavi da svi ti divni stanovnici malog grada i nisu tako divni. Lynch je ovim comebackom podsjetio ko je prvi počeo da se poigrava filmskim sadržajem u seriji i ko je otvorio tv šokantnim stvarima. Devedesetih Lynch je kroz sapunicu prošvercovao sebe, međutim nova sezona Twin Peaksa je manje  sapunica, a više Lynch.

Comments are closed here.