Daniel Puletić: Elektronska muzika nije „tehno“

„Oni koji me znaju, zovem se Daniel Puletić ili opštepoznat kao Puli. Rođen u Banja Luci 24. aprila 1991. Živio sam u Novom Travniku do svoje 19. godine, a nakon toga se vratio u svoj rodni kraj i počeo  živjeti o svom trošku“, ovako Daniel počinje svoju priču za Karike.

House je nastao u ranim osamdesetima u Chicagu te populariziran sredinom 1980-ih godina preko većih gradova – Detroita, Toronta, New Yorka, Los Angelesa, Manchestera, Miamia i Londona. House glazbi svojstveno je korištenje elektroničkih glazbenih instrumenata, te različitih vrsta synthesizera (sintesajzera)  i „sempliranja“ (engsampling). Karakterizira ju 4/4 takt, udarac bas bubnja na svaku četvrtinku i udarac „snare drum“ na svaku drugu četvrtinku. Tempo se obično kreće od 120 do 130 „BPM-a“ udaraca po minuti. House glazba ima i podžanrove, a najvažniji su acid househip housetech housegarage house i deep house

Muzika kao način izražavanja

Daniel se počeo zanimati za elektronsku muziku kad je imao jedanaest godina. Veliki uticaj imala je grupa Gorillaz, čiji je veliki fan. Ona ga je na neki način podstakla na daljne usmjeravanje u muzici koju danas sluša, te priređuje za svoje slušaoce. U tim godinama tražio je načine miksanja muzike, kroz iskustva sa softwerom „Traktor“. Poslije je na red došao mixer jbl, te različiti oblici playera.

Nakon završetka srednje građevinske škole, radio je u svojoj struci, ali nije bio zadovoljan ograničenjima i malim mogućnostima kakve je nudio grad. Ne bježeći od svojih želja, upustio se u avanturu traženja posla i predstavljanja sebe kroz ono što najbolje radi, dijeljenje muzike s drugima.

Novi grad

U Banja Luku je došao krajem 2010. godine. Svirku je dogovorio u tadašnjem Shakers koktel baru. Od tada počinje njegova borba s nastupima i DJ pultovima.

DJ-ing je prije svega ljubav prema muzici, zatim i hobi. Sviram dva, nekad i tri puta sedmično. Nekad je zamorno, jer pored muzike imam i stalni posao. Ne volim prazan prostor.

Muzika je način da se ljudi zabave, odmore i okupe na mjestu koje im pruža zadovoljstvo. Razmišljanja mladih ljudi o elektronskoj muzici nisu najpozitivnija, vjerovatno zbog nerazumijevanja onoga što ona daje. Daniel smatra da ih vodi jedan smjer ili neki određeni žanr, zbog čega nema mjesta za drugačije note i  zvukove. Nije to tehno, kao što većina voli reći, već želja i ljubav koju osjećaš i želiš svaki dan.

Dvije godine je bio rezident u klubu „Inbox“, gdje je imao svoje stalno mjesto za DJ pultom. „Slušao“ je reakcije ljudi na taktove i najzad dobio publiku s kojom pleše u ritmovima house-a ili kako voli reći, kućne muzike. Konkurencije ima kao u svakom poslu, ipak nađe se mjesta za svakoga. Trenutno je „stalni gost“ u piceriji „kod Brke“, u KSET pubu, te u malom gradu filma i kućne muzike tj. u „Cinecitti“. Svoje mjesto, publiku i podršku ima.

Za daljnje planove ima nastupe na međunarodnim festivalima. Trenutno je udružio snage s dugogodišnjim prijateljem, kolegom i „starijim bratom“ Banetom, te kao hotshots žele proširiti repertoar kako u BiH, tako i van granica države. Sljedeći zajednički nastup imaju u Zagrebu, 07. aprila, u Sound factory-u (groove factory).

Kultura je sve!

Što se tiče elektronske muzike u cjelini, ona je u Berlinu postavljena u kategoriju visoke kulture. Za njih je elektronska muzika specifičan izraz nove generacije i novog doba koje je proživjelo digitalnu revoluciju. Komponovanje muzike pomoću tehnologije koja se nudi, prvenstveno je umjetnost stvaranja iste.

Elektronska muzika za neke i dalje može značiti alternativnu kulturu, ali ono što je drugačije jeste evolucija prelaska s organskog zvuka na elektronski.

Banja Luka je grad u kojem naziv kafane daje prizvuk onome što te čeka u njenoj unutrašnjosti. Pa se tako zna gdje se čuje rock, turbo folk, a gdje elektronska muzika. Na pitanje da li se kultura slušanja mijenja, Daniel odgovara: „Kultura elektronske muzike već se mijenja, koliko je odbijaju, toliko im se  i sama nameće. Ne kažem da je postala ‘mainstream’, već da bi je trebali prihvatiti na neki svoj način.Kultura nije svojatanje, ona pripada svima nama samo treba naći način kako doprijeti do zvuka.

Festivali

Jedan od načina da se upozna elektronska muzika jesu festivali. Nektar FreshWave Festival je na dodjeli nagrada Ambasador u Zagrebu pobijedio u kategoriji „Najbolji elektronski festival u regionu“. Festival se održava svake godine na prostoru banjalučke tvrđave Kastel, a ove godine biti će od 10. do 12. avgusta.

Svojim priznanjem festival je stao rame uz rame EXIT Festivalu, Eco Festivalu, Sea Dance Festivalu i Lovefest-u, što je potvrda kvaliteta i nastojanja da „Najbolji elektronski festival u BiH“ bude i najbolji u regionu.

Osim festivala, dogovoreni partiji, te kafići čija je stalna atmosfera kućna muzika, način su da se čuju i drugačiji zvuci.

Vrata elektronske muzike svima su otvorena. „Najvažnije je razumjeti raznolikost muzike u kojoj se svatko od nas pronalazi. Na taj način, održat će se kultura muzike u gradu i svatko će naći svoje prve redove na nekim od festivala“, riječi su kojima Daniel zaokružuje priču, te dodaje „cilj nam je (za)voljeti muziku.“ Kućna muzika moj je način života.

sanja.stevanovic

sanja.stevanovic

Čovjek. Uvijek. Supruga. Ruku pod ruku s jednim čovjekom. Sanjar. Kada je realnost previše realna. Umjetnik. U nadi da ću nacrtati ljepši svijet. Pisac. U trenutku kad se zagrnem drugačijim mislima.

Ostavite komentar