„Dajte nam strejt paradu!“ i slično izmišljanje tople vode

„Imate dane porodice, imate pojedinačna vjenčanja i svatove kroz cijeli grad. Šta je to nego neka vrsta parade, u ovom slučaju proslave jednog heteroseksualnog para? Heteroseksualne osobe i parovi ne bivaju pretučeni niti diskriminisani što su heteroseksualni, s tim u vezi nemaju zbog čega protestovati jer imaju sva prava koja im sljeduju kao heteroseksualnim osobama.“

Piše: Ena Šehić

Ove godine, 24. juna u Sarajevu, se održala četvrta Bh. povorka ponosa pod sloganom „Ponosno zajedno!“. Bez obzira što se Povorka već nekoliko godina održava, količina dezinformacija koje kruže su i dalje zabrinjavajuće. Jedan čist primjer manjka edukacije našeg društva su upravo pitanja koja pristižu na naše društvene mreže kad god se piše o temama vezanim za održavanje Povorke ponosa. Ova godina nije bila izuzetak.

Shodno tome, pričali smo s članicom Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa Huremović Lejlom, kako bismo jednom za sva vremena odgovorili na sve nedoumice i pitanja s kojima se i sami_e LGBTIQ+ aktivisti_ce svakodnevno susreću.

Čime se to ponose?

Najčešće pitanje, čini se, je vezano za sam koncept ponosa i njegove konotacije s LGBTIQ+ zajednicom. Prije nego odgovorimo na pitanje „Čime se oni ponose i zašto se tako povorka zove?“, moramo da se podsjetimo same historije LGBTIQ+ aktivizma, tačnije PRIDE-ova. Oni su se pojavili u vezi s američkim pokretom za prava LGBTIQ+ osoba, koji je započeo tijekom 20. stoljeća. Značajan događaj u historiji  LGBTIQ+ pokreta bila je „Stonewallska pobuna“, koja se odigrala u New Yorku 28. juna 1969. Ovaj događaj ima ključnu ulogu jer je označio prekretnicu u borbi za prava LGBTIQ+ osoba. Stonewall Inn, popularno mjesto okupljanja LGBTIQ+ zajednice, često je bio meta policijskih racija i nasilja. Na taj dan, policajci su nasilno upali u bar i počeli maltretirati uglavnom trans žene, kao i gej muškarce i lezbejke. U odgovoru na ovu policijsku represiju, okupljeni su se odlučili pobuniti, što je rezultiralo serijom nemira i protesta poznatih kao „Stonewall riots“ ili „Stonewallska pobuna“. Ovaj događaj imao je snažan utjecaj na jačanje borbe za prava LGBTIQ+ osoba. Naziv povorka ponosa došao je upravo iz ovog događaja, kada su na toj pobuni LGBTIQ+ osobe glasno rekle da je dosta traćenja i nametanja stida, da su one ponosne upravo zbog toga što jesu.

„Kada vam neko kroz cijelo odrastanje govori da ste bolesni, poremećeni ili nastrani, kada odrastate u društvu u kojem je normalizovano nasilje nad onima čija je seksualna orijentacija ili rodni identitet drukčiji od heteronormativnih, onda je pitanje ponosa ili stida jako važno. Odrastati i uspijevati, uprkos izostanku podrške, izgraditi svoje autentične živote zaista ostavlja mjesta za ponos. Ponos što ne birate da mrzite i budete nasilni iako je većina prema vama takva. Ponos jer ste hrabri i jaki“, objašnjava Lejla.

Koja su im prava ugrožena?

Često uz prvobitno pitanje idu i popratni komentari „Ma kakva su prava vama ugrožena?“ i „Šta hoćete vi uopće s ovim?“, na što je Lejla jasno odgovorila u nastavku:

„Prije svega su ugrožena jer nemamo potpunu zakonsku zaštitu. Dakle, nismo ravnopravni_e. U BiH istospolni parovi ne mogu stupiti u zakonski regulisanu zajednicu, što znači da im je oduzet niz prava koje heteroseksualni parovi imaju. Dalje, nama je često ugroženo i pravo na život, jer se suočavamo s nasiljem i maltretiranjem, kako u porodici tako i u društvu. Tome svjedoči niz fizičkih napada koji su se dogodili nad LGBTIQ osobama u BiH. Osobe koje su doživjele fizičko nasilje su ga doživjele samo zato što su LGBTIQ osobe. Često kada smo „aut“ (vidljivi), suočavamo se s diskriminacijom, odbijanjem da nas zaposle, ili mobingom i ucjenjivanjem da ne budemo vidljivi od strane porodice ili poslodavaca. Hoćemo zakonsku ravnopravnost i institucionalnu zaštitu od nasilja i diskriminacije. Hoćemo da sigurno i bez straha živimo svoje živote, a ne da moramo kalkulisati kad i gdje možemo biti vidljivi da ne bismo doživjeli nasilje. Hoćemo ljudsko pravo na življenje autentičnog života.“

Hoćemo i mi svoju paradu

Kako kaže naš narod „Kud svi Turci, tu i mali Mujo“, pa tako našem heteroseksualnom stanovništvu da je i strejt povorku ponosa. Zbog čega je to upravo nebuloza je očigledno, a i naša sagovornica je to pojasnila govoreći kako je parada, odnosno povorka – protest:

„I drugi ljudi protestuju za bolji položaj svojih prava, s tim ljudima i mi često protestujemo jer se njihova prava tiču i naših. S druge strane, ako govorimo zašto heteroseksualne osobe ne prave svoje parade, nije ni to istina. Jer imate dane porodice, imate pojedinačna vjenčanja i svatove kroz cijeli grad. Šta je to nego neka vrsta parade, u ovom slučaju proslave jednog heteroseksualnog para? Heteroseksualne osobe i parovi ne bivaju pretučeni niti diskriminisani što su heteroseksualni, s tim u vezi nemaju zbog čega protestovati jer imaju sva prava koja im sljeduju kao heteroseksualnim osobama.“

Pravo na javni prostor

Kao i kod drugih protesta, i povorka ima svoj smisao samo ako se održi na istaknutom i vidljivom mjestu, a ne negdje na margini ili skrajnutu. Na taj način može privući pažnju na probleme i potrebe zajednice te potaknuti promjene koje su nužne. Međutim, već je općepoznato da nakon najave rute povorke, građani se javno žale na obustavu saobraćaja. Što se tiče zatvaranja saobraćaja, organizatori nemaju ovlasti odlučivanja o tome, već to odlučuju nadležne institucije. Iako povorka ne želi zatvoriti cijeli dan saobraćaj, pozitivno su iznenađeni što su njihove poruke i potrebe čule i nadležne institucije te što su ove godine uspjeli otvoriti ulice za povorku.

„Ove ulice, ne samo u ovom gradu već i u mnogim drugim, i dalje predstavljaju prostor u kojem LGBTIQ osobe nisu uvijek sigurne i vidljive jer se suočavaju s raznim oblicima maltretiranja i nasilja. Zbog toga se organiziraju povorke kako bi javni prostori i ulice postali mjesto gdje LGBTIQ osobe mogu biti prisutne i vidljive te poručuju da imaju pravo na te prostore kao i svi drugi. Cilj je također skrenuti pažnju na nasilje koje se svakodnevno događa na ulicama i potaknuti sve nas da se borimo protiv toga“, istaknula je Lejla.

Dakle, povorke ponosa su proizašle iz potrebe za reakcijom na diskriminaciju i represiju koju je LGBTIQ+ zajednica doživljavala. Njihov naglasak je bio na borbi za prava i jednakost. Kroz godine, ove povorke su evoluirale u snažan simbol solidarnosti, vidljivosti i proslave za LGBTIQ+ osobe diljem svijeta, pa tako i Bosne i Hercegovine.

Unatoč činjenici da se povorka već nekoliko godina održava, dezinformacije i nedoumice još uvijek postoje. No, da sumiramo, povorka je protest koji želi skrenuti pažnju na nasilje i diskriminaciju s kojima se LGBTIQ+ osobe suočavaju, te potaknuti promjene i osigurati njihovu sigurnost i ravnopravnost u društvu. Njena svrha je postala još važnija jer su ulice i javni prostori još uvijek mjesta gdje LGBTIQ+ osobe nisu uvijek sigurne i vidljive. Povorke ponosa su postale simbol solidarnosti, vidljivosti i proslave za LGBTIQ+ osobe diljem svijeta, uključujući Bosnu i Hercegovinu, te nastavljaju biti ključni instrument u ostvarivanju prava i jednakosti za sve.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

ODGOVORI PSIHOLOGA 30: „Riječi mogu da liječe“
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Intervju - Amina Omerbašić, JU MSŠ “Hasan Kikić” Gradačac
Intervju - Sumea Žuna, Mješovita srednja škola Zenica
Poziv na učešće na konkursu na temu „Nasilje nad LGBTIQ osobama – moja priča“
Intervju -  Marko Knežević, Elektrotehnička škola „Nikola Tesla“,
Zlatna Karika Nikolina Zubac: Volim izazove, timski duh i adrenalin koji košarka donosi
Gdje kupiti proizvode jeftinije i do 90 % od redovne cijene - Food Outlet Yumm
20 godina Zakona o slobodi vjere – Je li samo hidžab problem i smetnja državnim institucijama?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
More Stories
U BiH je odlazak sa 18 veći tabu nego živjeti s roditeljima u 40.