Brak je dobrovoljni pristanak muškarca i žene na zajednički život. Sklapanjem braka vjerskim ili opštinskim putem pristajemo na obaveze i dužnosti prema supružniku, ali i prema samima sebi. U ovoj društvenoj konstrukciji smo jednaki bez obzira na pol. Ostaje nam mogućnost slobodnog izbora, slobodne volje i rasuđivanja. Takođe, ostaje nam na volju da zadržimo slobodu pristanka ili nepristanka na polni odnos s bračnim partnerom. Poštovanje ličnosti i nečijeg bića znači poštovanje fizičkog i psihičkog, a samim tim i polnog integriteta. Shodno svemu gorenavedenom, bilo kakav nasrtaj, fizički ili psihički, bez odobrenja druge strane, u braku ili van braka, smatra se napadom. A napad je u svakom svom obliku kažnjivo djelo. A kažnjivo djelo o kojem se itekako šuti, a sve češće se dešava, je silovanje u braku.
A šta je silovanje u braku?
Silovanje u braku je svaka vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne prirode bilo kojim dijelom tijela ili predmetom, kao i drugi postupci seksualne prirode koje počini sadašnji ili bivši bračni ili vanbračni partner, bez pristanka žrtve silovanja, koja je s počiniocem živjela ili živi u partnerstvu priznatom nacionalnim pravom, navedeno je u definiciji Europskog instituta za ravnopravnost polova. Bračno silovanje se smatra oblikom nasilja u porodici i seksualnog zlostavljanja.
Koliko je problem rasprostranjen, govori i to da je količina neželjenog seksa za ženu vjerojatno veća u braku nego u prostituciji. Zastanite i ponovno pročitajte prethodnu rečenicu. Nažalost, obzirom da se brak smatra ličnim izborom i intimom, pretpostavka je da se država ne treba miješati u ovakve i ovima slične probleme. Pretpostavka koja rađa niz drugih problema.
Zakonski okvir za regulaciju silovanja u braku, bar na papiru, postoji. U Bosni i Hercegovini ga imamo u oba entiteta i Distriktu Brčko u formi krivičnog djela ili prekršaja. Ipak, problem leži u tome što uglavnom okrivljeni prolaze s novčanom kaznom.
Izvor silovanja u braku nastaje u trenutku kada iz slabosti, straha ili srama osoba počinje da trpi nasilje, shvatajući ga kao obavezu koju su joj nametnuli društvo i kultura. Spremajući mladenke za udaju, već godinama slušam kako im govore – neka kuća nije čista, neće ti se zamjeriti, ali neka je muž uvijek zadovoljen. Čemu nas uče i za šta nas pripremaju generacije koje seksualno uživanje nisu proučile ili ga se stide? Zašto je seksualni čin sraman ako ga brak odobrava? A zašto je silovanje dozvoljeno u braku ako ga proživljavaju gotovo isključivo žene?
U konzervativno-patrijarhalnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko, žena je ta koja odlazi u kuću svog muža i tamo postaje nevjesta s obavezama i dužnostima. Iako mislimo da smo se pomjerili k nekim „liberalnim“ vrijednostima, ipak je tako. Prva dužnost je da je muž zadovoljen, uredan, sit i napit. A nakon muža, i cijela njegova porodica, bliža i dalja. Prvo jutro je rezervisano za provjeru plahti na kojima je nevjesta noćila; ako krvi ima – čedna je, ako krvi nema – vratit ćemo ju odakle je i došla. Muška „čednost“ se ne provjerava, naravno.
Kako se mjeri vrijednost žene u braku? Vrijednost žene u braku ogleda se u njenom što bržem začeću, iznošenju trudnoće bez problema i rađanju zdravog i rumenog djeteta. Sve nepravilnosti unutar ovog ciklusa se smatraju krivicom žene. Ovime brak već postaje nešto kao dobrovoljno i često ekonomski uslovljeno robovanje. Ako te seksualno iskorištava, zlostavlja i siluje, onda to postaje krivično djelo sa saučesnicima.
Dok kuckam ovaj tekst, na pamet mi pada ta divna žena po imenu Nermina…
Njena blaga narav, strah u očima i strepnja dok čeka da joj završim još samo jedan dokument za ostvarivanje prava na novčanu naknadu. I smješkam joj se pokušavajući ublažiti taj bijes u očima koji dolazi iz takve dubine duše da boli. Pitam ju za djecu, pitam ju za zdravlje i klimaks. Žene rado govore o klimaksu, kao da im on olakšava život i kao da im omogućava opravdanje neraspoloženosti i umora. Nije dugo trebalo da počne da plače i majčinskim glasom mi savjetuje da se ne udajem.
„Brak je loš izbor! Brak boli! Osjećam se kao sluga. Traži da mu alkohol donosim dok ne popije dovoljno da me napastvuje da ne mogu da sjedim tri dana. I taman kada prođe, ide ispočetka sve. A trpim. Moram. Imam djevojčicu koju još školujem. A i trebaju mi pare za život. Umrijet će on pa ću valjda i ja malo proživjeti. A zarast će sve što on napravi. Ljudsko je tijelo to. Zacijeli. A sramota je da se pročuje to.“
Kratka priča ispričana bez da mi je ostavila prostora da pitam i posavjetujem. Samo je htjela olakšati dušu. Pustiti to vani i znati da je neko čuo.
I dok pokušavam da skrenem misli, listam jedan od portala i čitam da je u pokušaju silovanja supruga ubila nevjenčanog supruga. Od cijelog loše napisanog teksta, bez pravih informacija i s morem pretpostavki, ličnih viđenja i neistraženih podataka, prebacujem se na komentare da vidim u kakvom to okruženju živimo. Šamar koji upotpunjuje sve ono što je jadna Nermina izvrištala tihim glasom u mojoj kancelariji, postaje vidljivo i shvatljivo.
Religijski teoretičari, velike muškarčine i obdareni muškarci počinju da osuđuju i smještaju u isti koš sve žene. Žena je u odbrani svog tijela, svog identiteta, svoje psihe i života ubila nevjenčanog muža, te time zaslužila da ju se naziva kurvom i droljom, da joj se na leđa stavljaju svi grijesi bezgrešne Marije. A sigurna sam da ona to čita i vidi, te ponovo proživljava nasilje, bol i nesigurnost. Ubila je oca svoje djece, ubila je sina, ubila je brata i rođaka, a on je bio nedužan. Jadan je tražio samo ono što mu pripada, što je dužna i obavezna.
To je nažalost realnost, realnost koja je svjetlosnim godinama od onoga što zakon piše i propiše. A propisuje da seksualni čin nije obaveza žene nego njeno htijenje!
