Zašto se naši političari boje naroda?

Naši političari su opet dokazali da se vodimo parolom „sve se može kad se stranačke ruke slože“. A općepoznata činjenica je da se oni uvijek slože kada se odlučuje o njihovim privilegijama. Kome može biti interes da vozila pod pratnjom imaju prednost u odnosu na sva druga vozila uključujući i Hitnu pomoć i vatrogasna vozila?

Kada je život postao tako obescijenjen?

Da li da govorimo o mladim životima, o bolesnim, iznemoglim, zatočenim u požaru i slično, svi ti ljudi nisu dovoljno vrijedni ni jednaki kao neki od 31-og zvaničnika koji imaju pravo na pratnju. Njihovi životi su vrijedniji, generisani da funkcionišu na način „sve odmah i sad“. Bitnije je da oni stignu na ručak u neki luksuzni hotel ili restoran, da se ne bi „klopa“ ohladila. Dužnosnici se ponašaju kao da su Bogom dani za te neke pozicije, ne birajući sredstva kako bi ostvarili neki cilj. Njima sredstva nisu potrebna, jer mi kao javno mnijenje smo letargična, uspavana i lijena skupina kojoj je sve svejedno.

Zašto im treba policijska pratnja? Koga se to oni boje, ako rade časno i pošteno?

Mislim da ni u Bangladešu nema zakona, kakvih u Bosni ima. Jasno je da smo država apsurda i paradoksa. Država hibrid sa tri predsjednika i sa mali milion birokracije koja sve to prati.

Zašto se boje naroda? Da li je njihov posao važniji od drugih poslova?

Mnogi životi ne bi bili spašeni u slučaju da su se našli u susretu sa vozilima pod policijskom pratnjom. Jer ovi drugi bi imali prednost, a nekada su u pitanju samo sekunde. Često mi kažu zašto se ne bavim pozitivnijim temama, kako se baviti, kada svaki dan osvane nešto što me iznova šokira.

Da li je dolazak na jedan let važniji od nečijeg života? Gdje smo se to izgubili?

Zakonom je propisano da vozila službe hitne pomoći, te vatrogasna vozila, kada posebnim uređajima daju svjetlosne i zvučne znakove, imaju pravo prvenstva u odnosu na sva druga vozila osim u odnosu na vozila pod pratnjom. Možda se ne bi ni bavili ovom temom, da nedavno jedan poslanik u Parlamentu BiH nije pokrenuo opet ovu temu, iznoseći da želi nadopunu i promjenu ovog zakona. Osvrnuću se na pitanje Hidea Yamazakija, ambasadora Japana u BiH, 2014. godine, na koje još uvijek nije dobio odgovor. Mada lično govoreći, čisto sumnjam da će ikada i dobiti odgovor.
Ko su ti dužnosnici BiH kojima se dodijeljuje policijska pratnja i koliko se novčanih sredstava izdvaja iz budžeta za te namjene? Da li gotovo 20 godina nakon završetka rata u BiH, zaista postoje objektivni razlozi za provođenje ovakvih sigurnosnih mjera?

Foto:Klix.ba

Postoje li bolji načini trošenja novca poreskih obveznika u BiH?

U Japanu, gdje živi više od 126 miliona stanovnika, samo premijer ima pravo na policijsku zaštitu i vozilo pod pratnjom. U našoj lijepoj zemljici, koja broji blizu četiri miliona stanovnika, 31 zvaničnik na državnom i entiteskom nivou ima pravo na vozila pod pratnjom. Direkcija za koordinaciju policijskih tijela štiti i osigurava policijsku pratnju posebno za svakog od tri člana Predsjedništva. Članovi Predsjedništva imaju minimalno tri čuvara, mada zavisno od okolnosti zna se desiti da ih ima i više. Recimo, ukoliko jedan od predsjednika ide u neku „bitniju“ posjetu, zna se dogoditi da ga štiti oko 7-8 čuvara. I naravno da predsjednik ne smije zakasniti na avion, zašto bi bio jedan ljudski život važniji od života velikana ove države.

Pa upravo ti velikani su nam obezbijedili da živimo na visokoj nozi. Da plaćamo njihove potrepštine, ručkove, vraćamo kredite i da plaćamo njihove najnovije automobile. Plaćamo mi i mnogo više! Svako malo poskupljuje struja, voda, te ove famozne akcize na gorivo, pa onda izmisle nešto novo porez na ovo, te porez na ono. A onda u međuvremenu sebi izglasaju i vrate bijeli hljeb, te izmisle neki novi „džeparac“ … A onda se sjete, pošto ima toliko automobila, ajmo povećati cijene registracije vozila, eto kako bi rekao naš mili premijer: „Neka se nađe za izgradnju autoputa“…

Također i predsjedavajući Vijeća ministara i svih ostalih devet članova državne vlade, zatim trojica članova kolegija kako Predstavničkog tako i državnog Doma naroda imaju pravo na vozila pod pratnjom. Dakle, to je još 19 ljudi. Federalni nivo tek malo zaostaje za državnim. Federalna uprava policije štiti devet lica. Osiguravaju se predsjednik i potpredsjednici Federacije, premijer i zamjenici premijera Federacije, predsjedavajući Zastupničkog i Doma naroda Parlamenta, te federalni ministar unutrašnjih poslova. Što se tiče Republike Srpske uvjetno rečeno tu je najbolje stanje. MUP ovog entiteta štiti tri osobe, predsjednika RS-a, premijera, te predsjednika NSRS.

Foto: Klix.ba

Zašto se taksistima u FBiH i u RS-u ne daju ovlasti da u specifičnim situacijama imaju prednost na druga vozila?
Svjedoci smo situacija kada se u nesreći uključi taksista koji nema prednost u odnosu na druga vozila. A spašava ljudski život. Zašto taksista budući da spašava ljudski život ne bi smio preći na crveno ili zaobići kolonu kako to rade visoki dužnosnici, tačnije njihovi vozači i pratnja. Razlika između prvog je što on zaista djeluje humanistički i ima dobru namjeru, dok ovi drugi nemaju nikakve namjere. Ali im se može.

Naslovna fotografija preuzeta sa: ba.n1info.com
merima.zavitan

merima.zavitan

Novinarka, magistrica međunarodnih odnosa i diplomatije. Odnedavno i vlogerica. Stranački neaktivna, glasna, volim ispravljati krive Drine, te jako osjetljiva na nepravdu. Socijalno društvena, volim kišu samo kada sam u kući. Sunce i pjesma me pokreće.

Volimo pročitati vaše mišljenje...