Nisu izreke nastale same od sebe, bez ikakvog podstreha kulture, socijalnog okruženja, i naravno tradicije koja to održava. Čuli ste već za izreku ''daj narodu hljeba i igara'', a vjerovatno mislili da je nastala u našoj demokratskoj državi. E pa nije...
U Čapljini je mnogo bitno znati šta je đaka, a šta habula. Ako vas neko pozdravi sa ono: „ A di si đaka?“, znači da ste dobar lik i da vas taj prekoputa vas poštuje.
Kada je riječ o stvarima koje sam naučila tokom svog srednjoškolskog obrazovanja u Gimnaziji „Mustafa Novalić“ u Gradačcu, uvijek se prije osvrnem na neke praktične stvari koje sam naučila, poput borbe za pravo glasa te uspješno nošenje sa zastrašivanjima i ucjenama.
Mnogi su me pitali čemu ovaj blog sada kada sam završila srednju školu, upisala fakultet i pobjegla od srednje škole, direktorice, direktora i profesora/ica. Smatram da ljudi nažalost misle da nepravda ne postoji ukoliko se o njoj ne priča, a mnogi ne pričaju jer ne smiju, i to je savršen trenutak da se zapitamo zašto kada imamo pravo na slobodu govora (ili... imamo li fakat?). Da krenemo od početka.
Dosadno mi je. Ne znam šta da gledam. Kucam najbolje serije u istoriji na IMDb-u i na broju jedan stoji „Černobil“. 9,6/10, mašala! I tada počinje moja zaraza. Komunizam, Gorbačov, rane od radijacije, leševi poput zombija – pa ova serija ima sve što treba, sve što volim.
Među najvećim i najznačajnijim književnim stvaraocima koji su rođeni na pragu XX stoljeća i koji su stekli veliki autoritet u italijanskoj kulturi i književnosti stoji i ime Cesarea Pavesea. Jedan je od najinteresantnijih italijanskih pisaca u rasponu između predratnog i poslijeratnog perioda čija djela i život neprestano nastavljaju da privlače pažnju domaće i strane književne kritike. Dio je generacije pisaca čiji je glavni zadatak i cilj bio otkrivanje Italije.
Mladi se sve češće bave volontiranjem i aktivizmom u raznim nevladinim organizacijama, kako iz altruizma i ljubavi prema ljudima oko sebe i doprinošenju zajednici, tako i iz puke potrebe za produktivnim “ubijanjem” vremena vikendom i drugim slobodnim danima. Ukoliko ste se doveli u situaciju da želite volontirati ili pridružiti se...
Kad si tako ničija, prepuštena si sebi. Ali i porodici koja te nauči neke nenadane lekcije vrlo rano. Jer, odjednom bez muškarca u kući i bez sistemske zaštite i podrške u vidu alimentacije, naučiš da moraš zarađivati novac za sebe još od ranih dana. Mama prihvatiti gomilu dodatnih poslova a baka podučavati djecu pod stare dane honorarno. Sve zato što jedan muškarac nije dovoljno muško da bude otac. A sistem ti postane loš očuh.
Naslovna fotografija preuzeta sa http://www.6yka.com/
Wikipedia kaže da riječ chic potiče od francuske riječi chicanery ili od njemačke riječi Schick što bi u prevodu značilo vještina. Međutim, engleski rječnik govori opet nešto suprotno. Navodno chic predstavlja sav onaj stil i eleganciju. Kažu, to je nešto s čime se rodiš i što ne možeš naučiti. Naizgled je dvosmisleno, a možda je to samo još jedna riječ koju koristimo bez da znamo šta to ona zapravo znači. Ali ja je vidim kao 60 % uloženog našeg truda. Nije to ni izgled u našoj najdražoj mekanoj pidžami, niti tajicama za teretanu, ali opet nije ni izgled za maturalnu zabavu. Moderan je to izgled koji se sastavlja bez napora s mrvicom lijenosti, dok opet ostavlja neki trag elegancije iza sebe.
Vjerujem da se dešavalo da se često izgubiš u hrpi svoje odjeće i da često ne znaš šta nosiš i gdje pripadaš. Veoma je bitno da definiraš svoj osobni stil jer je to način da pričaš sa svijetom samo onime što nosiš. Definirani osobni stil ti dopušta da se izraziš u nekoj drugačijoj dimenziji, jer tvoj stil priča prije nego što ti bilo šta kažeš. Ali, kako ga zapravo definirati?
Ušli smo u 2020. No, da li smo spremni iznijeti nove trendove i biti u skladu s njima? U ovoj godini želimo spojiti različite stilove i komade odjeće u jedan outfit, a da to pritom izgleda kao s posljednje modne revije. Počevši od možda većini najdražeg komada odjeće, dukserice s kapuljačom (hoodie), donosim vam najbolje načine kako je nositi vani a da to nije outfit za kućno izdanje.
Da, bojimo se izaći iz jednolične mase, jer živimo u dobu gdje je jedinstvenost društveno neprihvatljiva. I svaka mala promjena izazvat će brojne poglede i mnoštvo komentara – pozitivnih ili negativnih. U strahu smo zaboravili biti unikatni, zaboravili smo kako je to biti JA.






















