Otoci smješteni usred Pacifika su među najljepšim otocima na svijetu, ali njihovo istraživanje ima i svoju negativnu stranu: prokleto su daleko od susjednog kopna.
Taman kako on niz kasabu, tako eto ti mog jarana Dine trči uz kasabu i uzvikuje ""Ljudi, ljudi Boris napis'o predstavu o mirnoj Bosni!!", komšije se za brkove uhvatiše, kone u bandak padoše, a dječica u gaće pomokriše.
“Pa nije čega drugog bilo za upisati. Nas sa učiteljskog ima kol’ko hoćeš. Al’ slabo brete odeše i sad svi kasu vid’li da nema ništa od tega pa se medicinska puni.”
Dok se jutro poigrava mojom kosom, razmišljam o udarcu koji čovjeka tjera na završetak. Završetak života — tuđeg ili svog....
Mladi se sve češće bave volontiranjem i aktivizmom u raznim nevladinim organizacijama, kako iz altruizma i ljubavi prema ljudima oko...
Nisam bježala, već išla ka cilju. Nisam se takmičila protiv, već trčala zajednički. Gurala sam se sama, a na kraju me pogurao neko drugi. Uočila sam pola onoga što hodajući nisam uočila. Oko sebe i u sebi. Nisam istrčala, već doživjela polumaraton. Sve je prošlo brže nego inače, ali ko bi rekao da prolaznost ponekad ima okus vječnosti?
Odmah pri dolasku u La Paz odlučio sam se na tzv. Urban Rush, što podrazumijeva vertikalno spuštanje niz 60 metara...
Među takvima je i mnogo mojih poznanika, pripadnika moje generacije, koji misle da kada bi se ponovilo ono što je svršeno u devedesetima, da bi hotimice uzeli puške u ruke i pošli preko livada i šuma u boj za, kako oni to kažu, svoj narod.
Ne biram između bijelog mantila i bijelog papira. Oboje su mi potrebni. Jedan da razumijem svijet, drugi da ga osjetim. I možda, baš između ta dva svijeta, nastaje nešto što zaista iscjeljuje – i druge, i mene samu. Piše: Amra Zahirović Kada sam upisivala medicinu, znala sam da me čeka...
I ko god mi čestita Dan nezavisnosti 1. marta, reći ću mu isto: „Vrati se tamo odakle si došao, a jasno je odakle je to”.
Na praznom podiju ostade samo Vučji pastir. Uze mikrofon i povika: „Sigurnosna situacija je zadovoljavajuća!“ Riječi odjeknuše praznom dolinom, a zrakom proleti prazna kesa.
Elem, listam ja poslove kad naletim na ekstra oglas WEB SHOP ASISTENT – PRIPRAVNIK BEZ RADNOG ISKUSTVA. E, k'o da su ga za mene krojili, znači ne mogu da vjerujem.
