Kao i svake druge noći, sjedio je za svojim radnim stolom neumorno pretražujući još jednu web stranicu. Listao je i listao, ne nalazeći niti na jednoj ono što mu treba. Ili su obrve preblizu, ili joj nos natkriva usne, a u najgorem slučaju uopće nema koštanu osnovu brade. Bez obzira na sve, nije odustajao.
Koliko ste puta u životu čuli izjave poput: “On je imo neku bolest - nije mogo silaziti niz stepenice” ili “Vjetar joj je propuhao kroz uši dok je bila mala pa sad ima epilepsiju” ili pak “Osušili su mu se bubrezi jer nije pio kozijeg mlika”?
Bivši specijalac 'Legije Stranaca', današnji konobar u jednom udruženju boraca kod Katedrale. Čovjek koji se sa svojih osamnaest godina uputio prema Marseju sa markom i sedamdeset u onom malom džepiću na ispranim leviskama. U životu nisam upoznao čovjeka koji je mogao kreativnije, sa manje riječi i više gorčine da psuje Aliju, potomke i cijelu desnicu.
Ne ustaje mi se jer ni ovaj dan ne nosi neki čvrst, lijep, snažan motiv da ga proživim. Znam, biće siv kao i većina onih prije njega koji stanu u moju 21 proživljenu godinu.
„Ilustracije i jesu zapravo slika naše svakodnevnice, slika naših ulica, ljudi i situacija. One ne odstupaju mnogo od realnosti, već ih ja sa dodatnom dozom humora, naglašenim detaljima i ironičnim komentarom, postavljam u jedan novi kontekst, tj. sliku u kojoj se ljudi prepoznaju, odreaguju i komentarišu.“
„Teško je podići svoju nesreću u visinu. Biti posmatrač i posmatran istovremeno“, rekao je Danilo Kiš, po mnogima jedan od najznačajnijih ambasadora jugoslavenske književnosti na svjetskoj sceni. Zašto nam je bitan Kiš u ovoj priči? Njegov životni vijek počeo je u gradu o kojem će ovdje najviše biti rečeno, a fizički završio u drugom gradu, u kojem je sahranjen, a koji je vezan za početak ove priče.
Ljudi će od svijeta koji se bude urušavao pod klimatskim promjenama, ratovima oko hrane, vode, obradivog zemljišta bježati u izmaštane svjetove divljeg zapada, srednjeg vijeka, drevnog egipta, viktorijanske engleske, svako po svom izboru.
Kada vi budete ovo čitali, ja više neću biti u mojoj domovini, nakon godina gnušanja i odbacivanja ideje stranca, dijasporca, posustao sam i postao jedan od njih.
Na početku pjesme “Gdje god su moji” možemo čuti kultni citat “Ubiće ga BILI kao zeca” (iz “Maratonaca”). I to Billy zaista i radi. Ubije beat. Samelje ga i pojede za doručak. Bez hljeba. Na prazan stomak.
Nisam bježala, već išla ka cilju. Nisam se takmičila protiv, već trčala zajednički. Gurala sam se sama, a na kraju me pogurao neko drugi. Uočila sam pola onoga što hodajući nisam uočila. Oko sebe i u sebi. Nisam istrčala, već doživjela polumaraton. Sve je prošlo brže nego inače, ali ko bi rekao da prolaznost ponekad ima okus vječnosti?
Iza nas je ljeto, što znači da ostaju pohranjene i slike stranaca sa velikim backpackovima (ili ogromnim rancima)… Pored toga,...
Pripremate se da kupite lampu za 20 KM u obližnjoj prodavnici u centru grada, dok vam prijatelj kaže da ista takva lampa u tržnom centru na ulazu u grad košta 10 KM. Da li ćete otići do tržnog centra i kupiti lampu za 10 KM ili ćete ga kupiti u vašoj ulici za 20 KM?