Ovdje je moguće uspjeti pod nekoliko uvjeta. Neki će reći da morate biti u stranci da bi uspjeli. Nije, nije stvarno, morate biti uporni, istrajni i odlučni, hrabri, i uspjet ćete. Naravno, moramo biti i objektivni i realni. Treba se uključivati u politiku, ali ne da bi se lakše zaposlili i ostali ovdje, nego da bi promijenili situaciju i sebi i drugima.
Kada si srednjoškolski maturant sve što misliš jeste, šta ćeš obući na matursko veče, i kojom profesijom ćeš se ''ogrnuti'' nakon maturske večeri. Dakako da je ovo drugo mnogo važnije i ozbiljnije od prvog, iako mnogi više ljubavi ulažu u odabir maturskog odijela ili haljine, umjesto na odabir profesije.
Gubitak posla, financijska kriza, online nastava, te ograničenost kretanja samo su neki od izazova pandemije koronavirusa. Kako se psihički nositi s promjenama koje su uslijedile?
Iako za mlade uglavnom kažemo da su pasivni, ne može se reći da se proteklih godina nisu javljali njihovi glasovi pobune. Izuzev pandemijske 2020, studenti u Sarajevu su skoro svake godine izlazili na proteste. U decembru 2019. godine protestvovali su zbog loših uslova u studentskim domovima. U septembru 2021. godine, njihovi zahtjevi bili su konkretniji: da se izvrši nadzor nad sprovođenjem Zakona o visokom obrazovanju (ZOVO) u pogledu nepoštivanja normi vezanih za uslovne predmete prilikom studiranja, obaveze plaćanja biblioteke i tretiranje mladih s poteškoćama u razvoju na UNSA, da se obrazloži kontinuirana uplata u iznosu od 20 KM za potrebe ISSS sistema, da se razmotri proceduralno smanjenje školarine studenata, da se prilikom nove 2021/2022. akademske godine implementiraju prošlogodišnja zakonska rješenja u pogledu prijenosa predmeta. Ovogodišnje zahtjeve već smo spomenuli.
U okviru ovog projekta realiziramo i debatu kojom želimo doprinijeti jačanju kritičke svijesti kod mladih kao i ohrabrivanju mladih da u javnom prostoru iznesu svoje mišljenje, praktična rješenja/savjete te da budu pokretači argumentirane društvene debate na temu ljudskih prava.
Ovo je trebala biti priča o vrijednostima, priča o pozitivnim stvarima koje nas okružuju, storija o tome kako sve nije mračno, bijedno i jadno. Ali, cijeli svijet je živo blato, ljudi su ovisnička rasa koja se hrani životinjama a stabla koriste kao ogrijev. Dječije bolesti u srcima odraslih ljudi šire paniku i ludilo, koliko samo kompleksa i frustracije je u zajedljivim splačinama od riječi ispucanih iz glava zaista inteligentnih ljudi, da se dobar čovjek zapita kuda ide ovaj vlak? Mnogo je pokvarenjaka pod zastavama dobra i solidarnosti, dok stotine dobrotvora stoje ispod zastava užasa iz raznoraznih razloga, bilo iz slabosti, bilo iz pragmatičnosti i straha.
U pitanju je nezaboravan roman o kompleksnoj ljudskoj prirodi sjećanja i zaborava. Oni upoznati s djelima „Hakawati“ ili „Žena bez koje se može“ Rabiha Alameddinea već znaju da ih očekuje djelo koje kroz nekoliko pripovijednih linija – različitih u svakom pogledu – besprijekorno oponaša stvarne živote marginaliziranih i zaboravljenih.
Petnaest novinara i novinarki Karike.ba u protekla tri mjeseca prisustvovalo je na 27 sjednica općinskih vijeća/gradskih skupština u sljedećim općinama/opštinama: Lukavac, Tuzla, Kakanj, Bijeljina, Doboj Istok, Gračanica, Odžak, Stari Grad Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Konjic, Visoko, Zenica, Orašje, Fojnica, Maglaj, Sanski Most, Brčko. Želeći ponuditi zaključak o nekim važnim pitanjima koja se tiču rada vijeća/skupština nakon tromjesečnog praćenje rada lokalne politike novinari i novinarke Karika koji su prisustovali/e sjednicama odgovorili/e su na pitanja novinara Muamera Lukomirka vezana za odnos vijeća/skupština spram pitanja i problema mladih. Muamer je odgovore objedinio i rezultate predstavio u infografici koja slijedi u nastavku.
Poruka je jednostavna – da iskoriste vrijeme od svoje 18 do 30 godine i nauče nešto praktično. Iz iskustva znam kako taj period može biti nepovratno izgubljen. To može biti bilo šta, da nauče svirati gitaru, napraviti drvenu stolicu, jedan strani jezik… – tako će otvoriti mogućnosti i brže će upoznati sebe kroz proces učenja.
Nedavno sam pročitala divnu tezu koja kaže: „Na ovom svijetu postoje samo dvije osobe koje trebate učiniti ponosnim. To nisu vaša mama, tata, nije vaš muž ili vaša žena, nisu vaša djeca. To ste osmogodišnji vi i osamdesetogodišnji vi. Ako su te dvije osobe zadovoljne načinom na koji ste živjeli, znači da ste sve uradili kako treba.“ Kao što kaže i slogan Pargan Couture, neka vas strah od prosjeka inspiriše da se izdignete i izgradite najbolju verziju sebe, jer život je kratak, a dijete i starac u vama čekaju nekoga na koga će biti ponosni.




















