Zar nije vrijeme da kažemo ono što nam smeta. Prije i poslije svega, zajedno odlučujemo ko će biti „Tata“ i koliko će biti veliki!
Zašto i kako je došlo do toga da je danas sramota biti dobar čovjek, sramota razlikovati se od ostalih, sramota imati drugačije mišljenje? Svi se toliko plašimo neuklapanja u tu neku savršenu sliku društva koja nam je nametnuta.
Ono što smo ovdje na stranici željeli podijeliti s vama su najdraži tekstovi dopisništva i redakcije iz 2018.
Bili smo na slavi. Televizor je bio uključen. Narodna muzika je treštala, iako ton nije bio značajno povišen. Tetka je,...
U moru negativnih konotacija o mladim ljudima koji žive s roditeljima, sami ili s cimerima, zaboravljamo na pozitivne primjere s kojima se možemo svakodnevno susresti.
Kako to vječito biva na ovom našem brdovitom Balkanu, vazda neko drugi vodi brigu o našem životu. S toga vam donosimo pet koraka koje svaka samostalna žena mora proći da bi na kraju pošteno zavrijedila tu titulu.
Ilustracija u boji iz 1912. godine, “Votes for Wimmen.” Došlo nam je još jedno doba ukrašenih bandera i manje-više istih...
Ovdje je moguće uspjeti pod nekoliko uvjeta. Neki će reći da morate biti u stranci da bi uspjeli. Nije, nije stvarno, morate biti uporni, istrajni i odlučni, hrabri, i uspjet ćete. Naravno, moramo biti i objektivni i realni. Treba se uključivati u politiku, ali ne da bi se lakše zaposlili i ostali ovdje, nego da bi promijenili situaciju i sebi i drugima.
U pitanju je nezaboravan roman o kompleksnoj ljudskoj prirodi sjećanja i zaborava. Oni upoznati s djelima „Hakawati“ ili „Žena bez koje se može“ Rabiha Alameddinea već znaju da ih očekuje djelo koje kroz nekoliko pripovijednih linija – različitih u svakom pogledu – besprijekorno oponaša stvarne živote marginaliziranih i zaboravljenih.
Svakoj mladoj osobi se u određenom trenutku njenog sazrijevanja počinje javljati unutrašnji glas koji joj govori: Možda je vrijeme da živiš samostalno, Trebao/la bi se odseliti od roditelja. Neki bi rekli da je društvo to koje nameće takve misli, ali tu se zapravo radi o prirodnoj potrebi koju svaka osoba stiče sazrijevanjem.
- „Sine, ustaj. Moraš na posao.“- „A je l' vrijeme majko?“- „Vrijeme je sine, 35 ti je godina.“
Karike vam donose preuzbudljivu ispovijest Olje Cvitanovića, momka koji se vratio u Sarajevo nakon života u Njemačkoj i Švedskoj. Tokom života vani, suočavao se s usamljenošću, hladnim Švedima, pogrešnom dijagnozom i nostalgijom za Sarajevom... Nastavite čitati, jer Olji su život spasili sarajevski ljekari... Kako, saznajte u nastavku.
