Ushićena što ću nakon fakulteta dobiti prvi posao. Onaj osjećaj uzbuđenja, jer stupam na scenu s odraslima, ulazim u ring, nikada zaboraviti neću. Kažu da počinjem da radim po potrebi. Tačnije, zvat će me onim danima kojima njima bude odgovaralo. Za sada nemaju potrebu da me prime niti na ugovor niti za stalno. Samo eto tako, povremeno. S tim da sada treba da dolazim nekoliko sedmica na obuku kod trenutne administrativne radnice. Podučit će me poslu i njihovom načinu poslovanja. Ona je u drugom stanju i ide na bolovanje, pa će im trebati neka ženska osoba da preuzme njen posao do povratka s bolovanja. Sandra, reče da se zove.
Rana je jesen, septembar, treći srednje. Sjedimo u klupama na odjeljenskoj zajednici, ulazi profesorica, svi poslušno ustajemo u znak poštovanja dok ona hoda do katedre uz tiho „Dobar dan“. Govori nam kako ove godine možemo birati između predmeta Bosanski, Srpski ili Hrvatski jezik i književnost i Bosansko-hrvatsko-srpski jezik i književnost, na šta se svi zbunjujemo, ali nam ona uz osmijeh (možda iskren, ali lično vjerujem ironičan) objašnjava da nam se daje sloboda birati jezik kojim govorimo.
U trenutku kad sam se zarazila korona virusom, sve što sam znala o njemu postalo je nefunkcionalno. Prije zaraze, smatrala sam da ću se, ukoliko se to desi, samoizolovati i liječiti prirodnim lijekovima. No, kad mi je tijelo počelo slati signale iz sata u sat i postajati sve slabije, shvatila sam da ću se ipak obratiti zvaničnoj medicini. Otišla sam doktorima da bi mi korona potvrdila sve što sam već znala o našem zdravstvenom sistemu. Samo, jedno je kukati na njega kada si zdrav, ali kada si bolestan...
- Gospodine, molim Vas, ne može u apelaciji Ustavnom sudu da stoji „Kurčeva BiH“! – bio je izričit advokat, iako je otac insistirao na takvoj formulaciji.
- Kako ne može? Da li u mom rješenju o penzionisanju stoji Bivša BiH? I to Bivša s velikim B?
- Da.
- Da li je to službeni naziv?
- Nije, bivša je Jugoslavija, možda bi moglo da stoji bivša Socijalistička Republika BiH ili bivša Republika BiH…
- Ali, stoji Bivša BiH, je li tako?
- Da.
Red je da shvatimo svoju moć i svoju odgovornost. Imamo pravo vršiti pritisak na one koje smo izabrali da rade ono što je prioritetno. Imamo pravo da onima koje plaćamo kažemo šta su njihove obaveze i dužnosti. Ne možemo inferiorno pasivnim stavom očekivati aktivnost onih koji su naviknuti da se u „državnoj službi“ može kako hoće. Bili oni novi ili stari, naučeni su da im se nerad toleriše, a nepotizam, korupcija i nacionalizam prećute, kao da je riječ o asesoarima jedne politike, jednog načelnika. Naučite ih novoj modi, koja će svakoga od nas obući emancipacijom o našim pravima, gdje jedan čovjek, iako načelno kroji kapu grada, može i da pokisne, ako mu taj isti narod odluči oduzeti legitimitet.
U učionici srpskog jezika i književnosti, tamo gdje sam nekoć čekao na red da pročitam analizu lektire, sjedim s listom kandidata i kandidatkinja na lokalnim izborima za koje provjereno znam da su stalno zaposleni, s visokim prihodima i s diplomama uglednih zvanja, i pitam se: šta je tema, šta je ideja, šta je motiv? Odgovor je jednostavan: moć, autoritet, a uz to i dodatni izvor prihoda.
„Ja sam te rodila, ja ću ti i reći kako da živiš. Dok si pod mojim krovom, vrijede moja pravila. Kad odseliš, živi kako hoćeš. Dotad, onako kako ja kažem.“
Zvuči poznato? Reklo bi se i uobičajeno u porodicama širom svijeta, ali ponajprije našeg nam Balkana, gdje vrijedi nekakvo nepisano pravilo da djeca prije svega moraju ostvariti roditeljske želje, a tek onda svoje snove. Ako na to ikada dobiju pravo. Od tih istih roditelja.
“Mi još uvijek živimo u svijetu u kojem značajan dio ljudi, uključujući žene, vjeruje da je ženi mjesto kod kuće i da ona želi biti isključivo u kući.” – Rosalyn Sussman
Riješi ovaj kviz i provjeri svoje znanje o ljudskim pravima žena u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.
Nadam se da će sva ova sjećanja prenijeta na ovaj papir vremenom skroz nestati iz moje glave, mog života. Bit će ih jako teško prenijeti na papir, a čitaoci će vjerovatno shvatiti koliko je teško sve to i PREŽIVJETI! Zovem se Adna, imam 24 godine i djevojka sam s kombinovanom cerebralnom paralizom. Otkako sam počela da saznajem o životu, vrlo dobro sam se upoznala s užasnim pojmom: nasilje u porodici! Kamo sreće da sam ga samo čula.
Godina na izmaku bila je za sve nas i više nego izazovna. Najblaže rečeno, ostali smo bez kontakta, druženja i razmjene, prinuđeni da većinu komunikacije vodimo online. Želeći se u što većoj mjeri zaštititi od do tada nepoznatog virusa, više nego ikada smo se digitalizirali. Ne želeći u potpunosti izgubiti kontakt sa sobom i drugima, sadržajem na Karikama u 2020. željeli smo vam svakodnevicu barem mrvicu učiniti zanimljivijom, kvalitetnijom, sigurnijom i kreativnijom. Pogledajte u nastavku šta smo vam sve to pripremili u 2020. i kako su mladi doživjeli ovu godinu.
Nutricionisti prave individualizirani plan ishrane jer smo svi različiti i imamo različite ciljeve. „To znači da svi trebaju slijediti ishranu koja je dizajnirana upravo za njih. Naravno, možda ćete vidjeti neke koristi od praćenja nasumičnog plana koji ste pronašli na internetu, ali imat ćete bolje, dugotrajnije rezultate ako slijedite plan koji je kreiran posebno za vas“, kaže Amela Ivković O’Reilly. Dodaje kako nije sretna što naše javno zdravstvo na raspolaganju nema više nutricionista. „Naše usluge nisu pod pokroviteljstvom javnog osiguranja, kako bi veći broj ljudi bio u prilici doći do naših usluga i time unaprijediti svoje zdravlje. U većini zapadnih zemalja, usluge nutricioniste, akupunkturiste i raznih terapeutskih pravaca spadaju pod pokroviteljstvo zdravstvenog osiguranja, ali tamo pojedinac može da bira vrstu zdravstvenog osiguranja“, jasna je naša sagovornica.
Vi koji šetate okolo znajući da ste pozitivni na korona virus, postoji li u vašem mozgu ikakva svijest o drugom ljudskom biću? I o onome što će im vaša neodgovornost i bezobzirnost oduzeti?