Buč Kesidi za KARIKE: Ona prava ne postoji, zato je i izmišljamo

U Banjaluci smo pronašli nove Smithse, svjetlucavi duo koji prijeti da osvoji čitavu našu muzičku scenu, a i šire. Intervjuisali smo talentovane kauboje iz Buč Kesidija i pitali ih šta se desi kad tražimo ljubav… u klubu.

Samo pravi fanovi će znati zašto smo ih pitali ko je Ivica iz pjesme „Nedelja ujutru“, a oni su se dobro nadovezali na pitanje i rekli da je to nastavnik, kantautor iz Pančeva, koji je poslužio kao inspiracija.

Kako je nastao Buč Kesidi?

Zoran: Dok se nismo poznavali, voleli smo da gledamo kaubojske filmove i u našem gradu su tad puštali filmove na otvorenom, između ostalog su puštali Buč Kesidi. I tako smo mi jednom sedeli u mraku, pogledali se i rekli: Je l’ voliš ovaj film? I onda smo nekako zajedno izgovorili: Hajde da napravimo bend koji će se zvati kao ovaj film. Kao pola ovog filma.

U komentarima za pjesmu „Đuskanje ne pomaže“ ljudi se pobiše oko toga je l’ ona nije tako smela ili nije tako smela?

Luka: Hm… Ako nas pitaš, mi smo, kad smo pisali pesmu, zamišljali da nije tako smela, ali može da se razume i kao da nije tako smela. Zapravo je oba.

Koja vaša pjesma je istinita od početka do kraja?

Zoran: Svaka. Od početka prvog albuma do kraja drugog albuma.

Luka: Da, bukvalno ne mogu da smislim jednu laž. Osim u pesmi „Laž“. Ali i to je istina.

Zbog toga pretpostavljam da nećete biti onaj bend koji kupuje tekstove.

Zoran: U suštini, Marina Tucaković je jako puno učestvovala.

Luka: Pomogla, da.

Zoran: Ona je napisala sve tekstove. Na svim našim albumima.

Luka: Napisala je samo ove najbolje pesme, ali za velike pare!

Baš htjedoh za nju da vas pitam.

Zoran: A imaš li neko pitanje vezano za Vladu Georgijeva?

Ne, ali čujem da se duet neki opasan sprema.

Luka: Duet između Vlade Georgijeva i Marine Tucaković? Možemo mi da napišemo bolju pesmu nego što može bilo ko drugi da nam napiše, to smo shvatili. Zvuči nadobudno, ali je tako.

Jeste li ikad za neku pjesmu mislili da će biti hit a nije, i obrnuto?

Zoran: Ceo prvi album. Mislili smo da će sve da budu hitovi, i nisu bile. I onda smo napisali drugi album i sve su hitovi.

Luka: Ako ja mogu sad da kažem nešto stvarno, očekivao sam da će „Kasno je“ da bude, nekako mi se čini da više ljudi slušaju druge pjesme nego nju, a ona je meni baš draga pesma. I dok smo je pravili, svima je bila draga pesma. Nije da ne pevaju ljudi na koncertima, ali nekako mi se čini kao da je prošla ispod radara. Što je okej, dobro je da imaš jednu tu na albumu ustvari.

Sve pjesme imaju ljubavnu tematiku ali uvijek su to neki baksuzi, tragični ljudi, oni koji ne smiju da priđu, koji ne smiju ništa. Odakle to?

Luka: To sam ja.

Zoran: Pišemo iskrene pesme. Pišemo stvari koje su se dešavale… ne sve lično nama, ali s kojima možemo da se poistovetimo.

Šta je bila inspiracija za „Đuskanje ne pomaže“? Jer je tematski vrlo slična pjesmi „Oči boje meda“?

Luka: Znam za tu teoriju… da je pesma o, kako se to kaže…

Zoran: O oralnom seksu.

Luka: Kako se to kaže na našem jeziku…? Kako se kaže cumshot na našem jeziku? Svršopuc. Odakle inspiracija je pitanje. Ne možemo nikako da pričamo o tome. Ti i nas dvojica ne možemo da pričamo o tome.

(I tako, nismo više o tome ni riječ progovorili.)

Život prije vs. poslije Buč Kesidija?

Zoran: Ceo naš život je Buč Kesidi.

Luka i Zoran: Mi smo rođeni s tim. Možda je to Buč Kesidiiiiii.

Ako ste gledali emisiju „Kefalica“ s malom Helenom, i pitaju je šta je simpatija i ona kaže da je zaljubljena u Stanka i da ona ne zna kako se ljubav zbiva. I vi ste imali sličan odgovor u jednom intervjuu kad vas je novinarka pitala o značenju pjesme „Nema ljubavi u klubu“. Da li smo se mi malo zanijeli i pomislili da mi zapravo znamo kako se ljubav zbiva a ustvari nemamo pojma?

Luka: Ima smisla to što govoriš.

Zoran: Baš smo lepo rekli, samo pustiš da se desi. Upadaš u loop, jer najbolje stvari i najiskrenije stvari su u neku ruku spontane; ako ih juriš i ako ih forsiraš, to znači da nisu toliko iskrene.

Ko je veći sanjar od vas dvojice?

Zoran: Ja sam romantičan. Romantičar. Luka više sanja.

Kako izgleda vaša dream girl?

Zoran: Složićemo se oko Skarlet Johanson u filmu „Her“.

(Znači to da ona ne postoji, hm?)

Je l’ mislite da živimo u vremenu kad se ljudi boje da pokažu emocije, osjete emocije, da se puste?

Luka: Ne mislim da se boje, mislim da samo možda nemaju dovoljno prakse. Mnogo mehanizama ti dobijaš da ne moraš da se suočavaš s tim. U smislu, ti sve možeš da ispeglaš preko Instagrama, možeš da okačiš fotke iako si se recimo smorio, ono u gradu može da izgleda kao da ti je bilo strava, ili ako si u nesrećnoj vezi, to može da izgleda super. Opet, u klubovima muzika je užasno glasna, ne vidiš dobro, ne čuješ ništa.

Zoran: I pod uticajem si nečeg, da kažem, supstanciran.

Luka: Tako da ne mislim da se ljudi plaše, mislim da čak to žele, možda i više nego ranije, ali im se ne dešava toliko zato što je jako prikriveno i zamaskirano. Mislim da se ne boje, mislim da ne dobijaju priliku. Toliko.

Možda misle da je prilika u klubu. A nije.

Luka: Trude se da je traže, neki ljudi se baš iskreno trude. Ali sve okolo je protiv toga postavljeno i onda je teško.

Prvi put kad ste napisali pjesmu?

Luka: Za nešto što će da postane Buč Kesidi… 2010., 2012. možda. Imam gomilu toga, bukvalno skriveni blog, nekakve, ono, poezije.

Zoran: Ja sam imao svesku poezije.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Koga cijenite s naše muzičke scene?

Luka: Vladu Georgijeva.

Zoran: Samo Vladu Georgijeva!

Top. Je l’ pratite Vladu na Twitteru?

Zoran: Pratimo ga svuda. Pratimo ga i na Twitteru, ne odaziva mi se.

Luka: I u toalet ga pratimo.

Zoran: Svuda ga pratimo i on ne prati nas.

Za kraj, šta fali domaćoj kulturi?

Luka: Alternativnoj kulturi fali da nađe način da se komercijalizuje, u smislu da dođe do mnogo veće publike nego što ima sada. I, na kraju krajeva, da zarađuje od toga. Da bi to bilo održivo, ne može doveka za džabe da se radi.

Je l’ do umjetnika ili do publike?

Zoran: Uvek je do umetnika.

S ovim momcima kad biste sjeli na kafu, sigurno bi vam suze išle od smijeha, bar smo se mi smijali tokom čitavog intervjua. Imaju zdrave i prave stavove, a oduševili su me jer, znate šta – bili su tačno onakvi kakvim ih mi vidimo na malim ekranima. I da, bili ste u pravu, obojici je glava svaka u svom oblaku.

*Fotografije preuzete sa FB stranice Buč Kesidi

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Black lives matter na balkanski način: Na Fejsbuku borba protiv rasizma, u stvarnosti diskriminacija i prvog komšije