Bosna i Hercegovina, obećana zemlja Mordor

Bosna i Hercegovina se možda ne doima kao zemljom iz bajke, ali u posljednje vrijeme sve više poprima osobine jednog takvog mjesta, tačnije tamnog mjesta Mordor iz poznate Tolkienove trilogije Gospodar prstenova. Mordor je planinama okružena pustoš kojom vlada Sauron. Velikim dijelom njegova kraljevstva proteže se dolina Gorgoroth uz koju se uzdiže i Kleta gore u kojoj je Sauron iskovao Prsten moći.

Žižek u samom uvodu knjige Pervertitov vodič kroz film kaže sljedeće riječi: „Zašto pišem o filmovima? Prvi sam koji ću priznati da u većini slučajeva filmove koristim jednostavno da ilustriram neku teorijsku tezu ili da pojednostavim i analiziram današnje ideološke trendove.“ Autor ovih redova, koliki god bio fan Gospodara prstenova, na isti način koristi navedeni književni/filmski predložak.

Od samih svojih početaka pa sve do danas Gospodar prstenova je na mnogo načina posmatran kao alegorijom svijeta iz perioda drugog svjetskog rata. No, sam Tolkien to opovrgava u predgovoru za drugo izdanje romana gdje piše da je „glavni motiv bila želja pripovjedačeva da se okuša u jednoj doista dugoj pripovijesti“, odnosno da „što se tiče nekog dubljeg značenja ili poruke, pisac nije imao ništa slično na umu. Ovo djelo nije ni alegorijsko ni aktualno.“ Ali svaki autor neke umjetničke tvorevine neosporno stvara pod uticajem vremena u kojem živi, njegovih svjetonazora, mentaliteta, kulturnog i društvenog stanja, kao i tradicije. Zbog svega rečenog, Tolkienovo djelo ne smatram kao alegorijom već kao svojevrsnim odrazom u ogledalu ili paralelnim univerzumom. Teoretski paralelni univerzumi bi trebali da budu bliski našem, ali ne i identični. Kao svojevrsni komplement našem, izmijenjena slika naše slike. Svaki od tih svjetova je potpuno realan, postoji kontinuirano tokom vremena i imaju precizno definirana obilježja. Samo na taj način možemo da vidimo cjelokupnu sliku onoga što Gospodar prstenova zaista prikazuje – povijest ljudskog roda na ovoj planeti je povijest ratova, povijest Međuzemlja je povijest ratova.

Svi književnici, filozofi, historičari, psiholozi će reći različite verzije mišljenja šta je to što čini čovjeka, njegov život, okruženje, prošlost, sadašnjost i budućnost. Kakvu god tezu ili definiciju izrekli jedan je odgovor neosporan – volja za moć i rat zarad tamo nekih ideologija. To su riječi koje nas prate kao zla kob i koje će, ako proroka danas ima, biti naš usud. Put kojim idemo još od antike bez dvojbe vodi ka neizbježnom apokaliptičnom kraju za koji je samo pitanje momenta kada će se desiti.  

Kultura društvene zajednice

Osnova svake društvene zajednice jeste njena kultura i svjetonazori. Prema Frojdu kulturu jednog društva čini cjelokupni zbir postignuća i ustanova koji nas razlikuju od naših predaka i koji štite čovjeka od prirode, te uređuju odnose među ljudima. Kao tako shvaćena, kultura se javlja u trenutku prvog pokušaja da se urede društveni odnosi, te je jedna od njenih temeljnih postavki da taj stvoreni poredak neće biti skršen u korist pojedinca. I dok ovu teoremu usvaja većina društvenih zajednica u Međuzemlju, s druge strane mape, u zemlji Mordor, Sauron stvara jedno totalitarno društvo u kojem on drži nadzor nad svim jedinkama i u kojem ne postoji drugačiji koncept. Na vrhu piramide je on, a njegovi sljedbenici su Nazguli, devet prstenovih utvara, tzv. generali, devet njegovih bičeva, kojima kontroliše masu.

Rat za prsten – Ex-Yu scenario

Koncept njegove vladavine, odnosno uređenja prostora u dolini Gorgoroth u čijem središtu je Sauronova kula s okom na vrhu, podsjeća na svojevrsni panoptikon o kojem Michel Foucault govori u Nadzirati i kažnjavati. Glavna funkcija panoptikona (koju Foucault predstavlja u svojoj slici moderne zatvorske ustanove) jeste da se svaki događaj i dešavanje unutar ustanove ili prostora može svakog trenutka slobodno vidjeti. Sve polazi i vodi u samo jednom pravcu – prema Sauronu i prstenu. Kultura i struktura čitave zajednice odgovara samo jednoj individui i njegovoj volji podliježe. A Sauronov prsten predstavlja sredstvo – moć – pomoću kojeg će se njegova volja proširiti i preko cijelog Međuzemlja. U takvom svijetu Sauron još uvijek nema fizički oblik, zbog čega on tu postoji samo kao ideologija i ideolog, kao svojevrsna nedokučiva volja velikog Uma unutar velikog bijesnog potčinjenog tijela čije udove i trup čine vojske orka i drugih zvijeri.

Marx je ideologiju vidio kao pojam koji označava određene vizije, misli, vrijednosti i predodžbe koje ljudima izobličuju i mute pogled na stvarnost kakva jeste. Prava snaga ideologije se očituje u Gospodaru prstenova, gdje je njena moć uspijevala i da potčini snažne umove i volju vilenjaka i ljudi – orci su nastali mučenjem i „kvarenjem“ vilenjaka, dok su Uruk-hai, naprednija vrsta orka, nastali miješanjem ljudi i tradicionalnog oblika orka. Riječi „muti pogled“ i „kvarenje“ u ovom kontekstu mogu poprimiti nekoliko značenja i osobina: vilenjaci su naročito čista rasa (kako izgledom tako i svjetonazorima) – oni su djeca svjetlosti, orci su bića mraka – zbog čega prisilno podvrgavanje drugim svjetonazorskim ideologijama i vjerovanjima drastično utiče i mijenja njihov fizički izgled. Bliskost njihovog porijekla se vjerovatno najbolje očituje u mržnji koju orci imaju prema svemu vilenjačkom.

Zajednička mržnja

Ideologija, tako shvaćena, na našim je prostorima pod svoje okrilje zahvatila sve i svakoga. Naravno, mi se fizički ne mijenjamo kao stanovnici Mordora, ali naši svjetonazori se drastično razlikuju od onih prije deset ili petnaest, a kamoli od onih od prije trideset godina. Mentalitet koji je nekada bio oličenje ovih naroda postao je samo predmetom melanholije koji pokušavamo oživjeti ponovnim uskrsavanjem predstava i hitova od prije tri ili više decenija.

Društveni odnosi (na gradskom, kantonalnom, entitetskom, državnom nivou) nisu nikada bili na nižim granama. Gubimo svijest o drugima i o prirodi neprestano namečući glupavu poslušnost svemu prirodnom i moralnom. Sauron i kod nas postoji kao neka vrhovna ideja čija načela primjenjuju različita državna lica, a potonji nisu ništa drugo do utvare koje žive od te ideje. Ali na taj način samo stvaramo bivstveni pakao na zemlji kreirajući, kako Northrop Frye kaže u knjizi Anatomija kritike u poglavlju o demonskim slikama, društvo „koje drži na okupu neka vrsta molekularnog napona ega, neka odanost grupi ili vođi koji umanjuje pojedinca ili, u najboljem slučaju, njegovu zadovoljstvu suprotstavlja dužnost ili čast“. Orci koje okuplja Sauron, a kasnije i Saruman, nisu bića koja imaju određen smisao zajednice i društva. Njihova netrpeljivost jednih prema drugima se najbolje ogleda u međusobnom opštenju, od pogrdnih naziva do nerazumijevanja koje eskalira u sceni kada se svi međusobno pobiju zarad Frodove sjajne košulje. Ali, njih na okupu drži jaka volja Sauronovog uma, te zajednička mržnja prema svim slobodnim narodima Međuzemlja. Na svakodnevnom nivou možemo biti svjedocima ovakvih situacija: od komentara na portalima, na društvenim mrežama do javnog prijevoza, redova u raznim poslovnicama i slično.

Posebno zabrinjavajuća činjenica u ovakvim slučajevima jeste da kada se čovjek i društvo organizuju oko jednog svjetonazora, cilja ili svrhe, druge stvari zbog toga ispaštaju. Kultura i njezini proizvodi su oduvijek bili našim najboljim ambasadorima, kako u Evropi, tako i u svijetu. Od književnosti i filma do raznih vrsta sportova – ovi prostori su bili najboljim rasadnicima talentovanih ljudi. I dan danas su. I upravo oni ispaštaju zbog sukoba različitih ideoloških mišljenja. Ali u samom Gospodaru prstenova je prikazano da takvo stanje ne može zauvijek opstajati i da će kad tad neki pokret izmijeniti situaciju. Taj pokret neće predstavljati samo odbranu zdravlja svakog aspekta društvene zajednice ponaosob, već i stvaranje novog organizma koje živi u suživotu s prirodom i svom okolinom.


 Naslovna fotografija preuzeta sa Nocookie.net

Comments are closed here.