Au-pair: Nikada ne znate na koga ćete naletiti, dok ne dođete tamo

Posljednjih par godina svjedoci smo sve češćih odlazaka mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Ovim tekstom nemam namjeru motivisati omladinu da napušta rodnu grudu. Upravo suprotno, budući da nemamo nikakve prakse tokom studija, niti imamo prilike steći radno iskustvo ili praktičnu edukaciju, cilj ovog teksta je uputiti mlade ljude, kako i gdje pronaći način ili priliku, kako bi obogatili CV jednim od inostranih iskustava.

Radeći ovo istraživanje, prvobitno sam željela obuhvatiti više volonterskih i radnih projekata u jednom tekstu. A onda sam se predomislila, samo iz jednog razloga. Tokom istraživanja sam naišla na divne ljude koji su željeli reći više o svojim  AISEC, Work&Travel i Au-pair avanturama. Svaki od ova tri programa će dobiti po jedan tekst, kako bi mladi ljudi mogli dobiti jasnu sliku o važnosti i korisnosti ovih programa.  

Volite djecu i oduvijek ste željeli upoznati druge kulture? Želite usavršiti svoje znanje jezika, te putovati svijetom?

U ovome tekstu potrudićemo se približiti Vam djelovanje i ciljeve Au-pair programa. Mnogi se ne usude probati nešto novo. Rekla bih da je fora u tome da se treba samo odvažiti. Poznajem mnoge ljude koji su otišli upravo preko volonterskih iskustava ili praksi u inostranstvo, te zadržali se i napravili renomiranu inostranu karijeru. Ili štaviše, stekli znanje, napunili se iskustvom i vratili se ovdje i započeli neki start up projekat koji zapošljava opet mlade ljude. Što je više nego divno.

Au-pair program je namijenjen svim mladim djevojkama starosne dobi od 18 do 26 godina, a  za sudjelovanje u programu potrebno je i zadovoljavajuće konverzacijsko znanje engleskog ili njemačkog jezika (zavisi na koji Au-pair program aplicirate), te vozačka dozvola. Također, pripremite svakako prijašnje preporuke koje imate, a da su blisko vezane za rad s djecom.

Azra Džafić je mlada djevojka koja je odgovorila na ova pitanja i upustila se u Au-pair avanturu. Za naš magazin, odlučila je više reći o tome. Njena priča kreće 21. septembra 2008., a završava 24. septembra 2009. Na Au-pair odlučila se poučena iskustvom svoje sestre, koja je bila poprilično zadovoljna i imala je riječi hvale… „ajmo reći bio mi je neki boost da i sama to isprobam“, tvrdi Azra za naš magazin. Nakon završetka srednje škole, predala je papire na Fakultet elektrotehnike u Tuzli i položila je prijemni na prvom roku. U tom momentu to je predstavljalo plan B, u slučaju da ne pronađe porodicu.

Bez pretjerivanja, godina Au-paira je najljepša u mom životu

„Te godine je bila ona famozna ekonomska kriza, pa je i situacija i u Americi bila malo klimava. Uglavnom, ljeto sam provela čekajući da se povežem s nekom porodicom. I konačno, krajem augusta mi se jedna porodica javila, iz Arlingtona (blizu DC-a). Svoj izbor su sveli na mene i jednu djevojku iz Njemačke koja je bila starija, pa su se na kraju za nju i odlučili. Tu sam ja već mislila da je kraj, obzirom da se bližio septembar i da sam uskoro trebala da predam papire za upis I semestra. Međutim, par dana poslije sam dobila e-mail od druge porodice. Odmah smo dogovorili Skype razgovor nakon čega sam već manje-više bila sigurna da je to to. Bilo je to jedna od onih situacija gdje se klik desi na prvu i stvari se jednostavno poslože“, ističe Azra. Kroz par dana imali su još jedan razgovor, koji je zaokružio priču u vidu potvrde, te samim tim su započele i njene pripreme za put. Papirologija, viza i sve ostalo, bilo je završeno u roku od par sedmica i tog 21. septembra je otišla preko bare u Springfield, VA (opet blizu DC-a).

„Ta godina dana je bila nešto najljepše u mom životu, ali ovo kažem bez ikakvog pretjerivanja. Imala sam sreće da sam zapala u porodicu koja me gledala kao da sam njihova starija kćerka/unuka, a ne djevojka koja radi za njih. Djeca su bila super, uzrast je bio 4 i 6 godina, tako da sam mogla relativno jednostavno da izađem na kraj s njima“, navodi Azra, te ističe kako je pronašla društvo s kojim se družila, a koje joj je pomoglo da premosti nostalgiju za Tuzlom. S par njih je i dan danas u kontaktu, a s jednom od njih je putovala po Balkanu prije par godina kada je došla u posjetu.

„Ovo ljeto opet dolazi, planiramo da skupa idemo na kampovanje s mojim društvom iz BiH. Daleko od toga da mi porodica i prijatelji nisu nedostajali, štaviše mislim da sam se često znala zezati i govoriti kako bi bilo super da ih sve mogu preseliti u Ameriku. Ali to me ni u jednom momentu nije sputavalo da uživam u onome što mi je život pružao trenutno, jer sam znala da ću se kroz godinu dana vratiti i da će sve biti po starom“, ističe Azra i dodaje kako je priliku za ostanak imala, jer je njena host mama izrazila želju da ostane s njima još godinu dana. Ipak, odlučila se na povratak u Tuzlu s primarnim ciljem završetka fakulteta.

Konkretno što se tiče programa, naša sagovornica je istakla kako nema minusa za sam program, jer njeno lično iskustvo je i više nego pozitivno. „Mislim da je tu najbitnije da se osoba osjeti prihvaćenom od strane porodice kod koje boravi, a sve ostale stvari se poslože vremenom. Kod nas je možda jedan od najvećih problema za djevojke činjenica da se mora imati položen vozački ispit, jer to košta. Ali realno, bez vozačke dozvole i auta je jako teško bilo šta raditi u Americi. Ja doslovno nisam mogla otići do radnje da kupim hljeb, a da ne idem autom. Ostale stvari su se odvijale na način na koji nam je to prezentovano ovdje, nije bilo nikakvih novih stvari niti je bilo dijelova koje oni, kao organizacija, nisu ispunili. Topla preporuka za svakoga, ja bih sad ponovo otišla da imam priliku“, zaključuje Azra.

Nikad ne znate na koga ćete naletiti, dok ne dođete tamo

Iako pretežno djevojke iz Bosne i Hercegovine se odlučuju da traže pomoć agencija, postoje i one koje se odluče samostalno pobrinuti za svoje host porodice. Jedna od njih je naša sagovornica Mehida Spahić, koja je također iskusila Au-pair avanturu 2015. godine u Njemačkoj. Posao je pronašla samostalno, vidjela je na internetu oglas da porodici u Njemačkoj treba Au-pair djevojka.

„Najveća prednost je što sam imala plaćenu školu jezika, koju sam pohađala svaki dan prije podne, te sam tako usavršila jezik i stekla dodatnu mogućnost da se vratim i tražim zaposlenje u svojoj struci u kojoj je neophodno dobro poznavanje jezika i iskustvo u radu s djecom. Također, prednost je svakako upoznavanje države, grada jer sam putovala s tom porodicom i ostvarivanje kontakata. Mana je što nikad ne znate na koga ćete naletit dok ne dođete tamo. Sve u svemu jednu korisno i pozitivno iskustvo“, ističe za Karike mlada djevojka.

Zahvaljujući ovom programu neke djevojke su uspjele ostati u Americi i Evropi, pronaći odlične poslove, osamostaliti se, a neke su se vratile prije i samog dolaska. Postoje različite vrste ovog exchange programa, Au-pair America, China, Canada, Europe… Vaše je samo da odaberete državu i porodicu. Ono što dobijate ovim programom su: besplatni troškovi putovanja (ukoliko se radi o čuvanju djecu preko „grane“), besplatan smještaj, hranu, troškove mjesečne karte, te kurs jezika i neki simbolični džeparac. Samim tim godinu dana imate priliku učiti jezik, putovati s porodicom, upoznavati gradove, države i uživati s djecom koju čuvate.

Svakako ono što bih vam preporučila jeste da budete na oprezu pri samom izboru porodice, te da dobro obratite pažnju na svaku stavku ugovora. Na ovaj program također možete aplicirati preko organizacije BHV Educationa ili ipak samostalno preko web stranice: www.au-pairworld.com.  


 

Spread the love
  • 95
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
merima.zavitan

merima.zavitan

Novinarka, magistrica međunarodnih odnosa i diplomatije. Odnedavno i vlogerica. Stranački neaktivna, glasna, volim ispravljati krive Drine, te jako osjetljiva na nepravdu. Socijalno društvena, volim kišu samo kada sam u kući. Sunce i pjesma me pokreće.

Volimo pročitati vaše mišljenje...