-
Preambula
Nećemo sada ulaziti u kompletnu povijesnu historiju odnosa između nacija i naroda na prostoru Zapadnog Balkana, no pretpostavljam da znate osnove. Ili barem današnje stanje i kako se ono reflektira na svakodnevni život. Čak bi izostavio tu znanje i činjenice, nego prepustio se emocijama. Kako se osjećate kada gledate prema Zapadu? S velikim Z. Eto vas! Odmah sam rusofil! Ne mislim na ove grafite po Banjaluci i Beogradu, nego zapadnom društvu – razvijenom, demokratskom, kapitalističkom i onom koji diktira trendove – kako hraniti i brinuti o psu i mački, šta treba dijete jesti i kako ga odgajati, da li poštujete prava manjina i osoba s invaliditetom itd. Podvojeni su osjećaji, naravno, kao i uvijek. Činjenice govore da svi radi para idu tamo. Ali kakva je situacija što se tiče vrijednosti i stavova?
Šizofrenija, u najmanju ruku. Najbolji primjer je Hrvatska koja trenutno ima europarlamentarku koja se aktivno zalaže za raspad Ujedinjene Europe. A borba za ulazak je bila toliko grčevita i teška da su se isporučivali heroji i velikani suđenjima Velikog suda u Haagu. Nije jedina, da se razumijemo, u parlamentu, ali jedina s navedenog prostora. Kako najbolje opisati situaciju nekome ko to baš ne prati i nema neko mišljenje, ili nekome s drugog kontinenta, druge civilizacije? Trenutno mi je najzvučniji primjer gostovanja premijera Holandije (država Nizozemska, ako ste pomislili drukčije) u Srbiji.
-
Vučić, Rute, Brnabić, LGBT, Kosovo
Da nisam gledao presicu uživo, teško bih saznao iz medija o kakvom se tu teatru radilo. Naime, premijer Mark Rute je oduševljen gostoprimstvom predsjednika Vučića i kaže da mu je jako simpatičan i srdačan kao osoba jer su odmah kliknuli na prvu, te je odmah pozvao njega i njegovog supruga (nije tipfeler) da posjete Srbiju čim prije! Još kad se uzme u obzir da i premijerka Srbije pripada LGBT zajednici, pozvani premijer je potrčao da posjeti tu Srbiju u koju ga tako srdačno Vučić poziva.
Žao mu je bilo čuti da je organizacija EuroPride-a bila spriječena u Beogradu, ali vjeruje da će se u narednom periodu ispraviti. Vučić je gutao tolike knedle tokom tog dijela obraćanja, koji je išao uživo na RTS naravno, da sam pomislio da će mu trebati netko izvesti Heimlichov zahvat. Predsjednik Srbije nakon njega se nije ni riječju osvrnuo na taj dio govora, nego nastavio svoju agendu – pristupanje Srbije EU, delikatan odnos s Rusijom i nezgodna pozicija Srbije, i, naravno, ono najbitnije – pitanje južne srpske pokrajine.
Kakva slika!
-
Razvijeni Zapad i seljaci s Balkana
Ti meni serdare, ja tebi vojvodo, a obojica znamo da smo… To bi bio kratki rezime navedenih obraćanja. Srbija hoće pare i investicije sa Zapada, a Zapad želi vratiti/ostaviti kolonijalni odnos prema Srbiji. Niti će Srbija prihvatiti uvjerenja i načela koja trenutno vladaju u Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj, niti će te zemlje ikada tretirati Bosnu, Srbiju, Albaniju, Makedniju, Hrvatsku kao ravnopravne članice tog elitnog društva. Zašto? Pa zato jer taj razvijeni svijet jednostavno nema interesa da mi izrastemo u države koje će im biti konkurencija i egal – nešto što je realno bila komunistička Jugoslavija.
Ne pada mi na pamet pričati o sretnim vremenima druga Tite, ali ostaje činjenica da je tada država bila geosvjetski bitna – osnivačica pokreta nesvrstanih i među najutjecajnijim silama Europe i svijeta – jednako i Amerima i Sovjetima. Sedamdesetih su njemački stručnjaci dolazili na brdoviti Balkan da uče rad na strojevima. A današnje državice mole i kude pare od tog zapada da bi došli njihovi stručnjaci i naučili nas kako da radimo na CNC strojevima. Kakav obrat! I to u samo 30 godina.
Najzanimljiviji dio mi je zapravo s uvjerenjima i vrijednostima. Dok su šezdesetih crnci po Americi imali oznake po ulici kao danas psi – gdje smiju ući, gdje ne smiju, sjedili u posebnim dijelovima busa, dok se po Australiji gazilo Aboridžine kao pse lutalice, tada smo mi ovdje primali i crne i žute i smeđe da dolaze s Kube, iz Egipta, Alžira, Kine na studije i doktorate, sklapali gospodarska partnerstva i slali naše eksperte naftne industrije u Libiju gdje su učili lokalno stanovništvo kakve sve preparate mogu napraviti od njima dragog voća (ono što im je njihov Bog zabranjivao, a svi znamo kakvo je zabranjeno voće).
I tako smo došli do već spomenute šizofrenije – nije do toga što vi ne razumijete ili ste podkapacitirani da shvatite o čemu se radi – vas se samo takvima tretira. Kako od strane lidera Zapada, tako i od zapadnih naroda, ali ono što je najtužnije i od vaših i naših političkih lidera – samo smo masa za podkusurivanje nagomilanih dugova, a kad ti dugovi postanu preveliki onda samo udri o prsa i zapjevaj: „U Zagori, na izvoru rijeke Čikoleeeeee…“, „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbineeeee, mogu samo da nas…“
