O lijepa, o draga, o slatka Kanado!
Druga najveća zemlja na svijetu. Da, da, kada se uključi i pripadajuće more i sav teritorij. Veća i od Kine i SAD-a. Nije mala stvar. Veličina je uvijek bitna, šta god rekli. Da nastavimo s veličinom, članica je G7 – svjetske ekonomske elite. Demokracija. Liberalizam. Razvijeni zapad. Članica je NATO alijanse, najmoćnijeg vojnog saveza. Karakterizira ju tradicija egalitarizma i umjerene političke ideologije. Kad se sjetimo Kanade, socijalna pravda i ekonomsko blagostanje svakako su jedne od prvih stvari koje nam padaju na pamet. Bilingualna je zemlja, i Francuska i Britanija nekada su polagale pravo na nju tako da se pričaju oba jezika, a dio je Commonwealtha tako da se klanjaju i kralju Charlesu III. Bezobrazno bi bilo reći da vam cure sline sada i da se obrišete, ali vjerujem da je makar vas pola sada pomislilo šta ja radim tu gdje jesam i zašto već nisam u Kanadi. To je naša realnost.
Kanada, problemi?
Dječija masovna grobnica. U Kanadi. Ispod najveće katoličke srednje škole. Nešto kao KŠC, ne trebate puno maštati, ima ih u svakom gradu u BiH. Zamislite samo da se sada, u posljednje 2-3 godine, otkrije 10 dječijih tijela zakopanih ispod neke medrese, katoličkog školskog centra ili pravoslavne gimnazije, negdje u našoj neposrednoj blizini. Prijetnje i osude od zapadnog, liberalnog i demokratskog svijeta bi bile neumoljive – nema tog medija, nema te organizacije za ljudska prava, koja ne bi osula paljbu i tražila momentalno istragu i iskapanje i optužila autoritete za zločin, te tražila momentalne sankcije (Hrvatska – ukidanje EU sredstava, Srbija – prekid pregovora o ulasku u EU, BiH – samo vratiti na dno kace). U Kanadi je ispod te jedne katoličke škole identificirano minimalno 215 djece, da bi se proširenom istragom došlo do preko 700 djece. Premijer vrle Kanade se ispričao i pitao zašto Crkva šuti o tome. Premijer pita kanadsku katoličku Crkvu zašto šuti??? Zar vas već ne hvata osmijeh? Ne zna premijer, ne zna Crkva. Nije ta škola prestala raditi prije 100, 200 godina, ta škola je radila do devedesetih godina prošlog stoljeća. Pa tata ti je bio premijer dok je ta škola radila. Da, to je onaj šarmantni i simpatični Justin Trudeau, kojem je otac također bio premijer.
Djeca su prisilno odvajana od familija, domorodaca, autohtonog stanovništva, te odvođena u te katoličke škole. Guglajte sami i vidjet ćete mnoga opravdanja od portala bliskih katoličkom kleru: oni su umirali u teškim uvjetima, mnogo je bilo tada smrtnih bolesti, a nisu ih imali kome vratiti na sahranu, pa su kopali rupu ispod škole. Neoznačenu. Bez ikakvog popisa, makar u teci neke časne sestre. Zanimljivo.
I onda belosvjetska javnost to saznaje igrom slučaja, nakon zatvaranja škole. Pošto sam diplomirani katolik, pitam ja suvjernike, i vas zainteresirane, zar to nije suludo?! Najveće opravdanje je da su tada harale bolesti, i ništa se više nije moglo napraviti? Meni to sliči na negiranje Aušvica, Jastrebarskog, Hudove jame, Blajburga, kakva je razlika? Isprike svima koji su iznad mojeg rasuđivanja i inteligencije, meni je ipak muka i zlo. I onda premijer te države, već spomenuti Justin Trudeau, kaže „I am sorry“. Što bi moja baba rekla: „Stavi to u grah, promiješaj i pojedi.“
Kanada složno plješće: „Slava Ukrajini!“
Jaroslav Hunka dočekan je u Donjem domu u parlamentu Federalne parlamentarne konstitutivne monarhije Kanade s ovacijama i pljeskom, te ga je predsjedavajući Anthony Rota nazvao herojem. Borac za nezavisnost Ukrajine u borbi protiv Rusa, reče Rota. U publici su sočno aplaudirali i Zelenski i Trudeau. I onda šok i nevjerica. Naime, Jaroslav Hunka je, ni manje ni više, nego bivši aktivni član nacističke Waffen SS divizije. Elitna SS divizija, s posebnim namjenama. Nama najpoznatije po desantu na Drvaru, a za navesti sve masovne zločine koje je počinila ova divizija potreban je poseban tekst. Dakle, u godini 2023., jedna od perjanica zaštite ljudskih prava i demokracije salutira bivšem nacističkom veteranu.
Ne puki narod, nije riječ o fudbalskoj utakmici, nije to jedan nogometaš koji viče „Za dom spremni“, već cijeli jebeni parlament i premijer i svjetski heroj predsjednik Zelenski. I onda opet ono: „I am sorry.“ Rota je dao ostavku, samo je on znao. Samo je on znao? Samo Rota je znao tko je to, a Zelenski je stajao u publici? Nije nitko prišao aktualnom predsjedniku Ukrajine, heroju današnjeg civiliziranog svijeta, i pitao ga tko ti je ovaj lik? Borac za nezavisnu Ukrajinu? Pa ljudi dragi, tko je ovdje lud? Šta bi falilo da dođe Mile Budak, da je poživio malo duže, i održi govor o slobodnoj i nezavisnoj državi Hrvatskoj. I on se u krajnjem slučaju borio za nezavisnost Hrvatske. Koliko je samo mondeno biti protiv Rusa, da se i naciste zove herojima. I onda crtaju Putina s Hitlerovim brčićima. Prvo sebi suditi, a onda drugima. Prvo svoju povijest na pladanj staviti. Spominjao sam to u prethodnom tekstu, nisam ja toliko pametan, Friedrich Nietzsche je to rekao.
Nikakav osmijeh, šarm, niti prebacivanje odgovornosti na Crkvu, ili na Rotu, ne može oprati i spasiti Justina Trudeoua, kao ni sve belosvjetske zapadne medije što nisu ispratili ove afere dugim i kontinuiranim izvještavanjem. Ništa mi siroti i primitivni Balkanci ne možemo naučiti od takvog tretiranja teških pogrešaka i afera. Nema liberalizma, demokracije i vladavine ljudskih prava dokle god one vrijede samo za one koji nemaju ekonomsku moć, utjecaj i naoružanje. Kviz pitanje: kakva je razlika između Saudijske Arabije i Irana? Velika. Hint: jedne podržava direktno SAD, Kanada, Izrael…, a druge…? I onda nama kažu, vi samo o partizanima i ustašama. Previše je historije kod vas, tako ide nepotvrđen citat. Je l’ to Kanada i alijansa pate od nedostatka, pa uvoze?
