Postoje političari i političarke. I postoje Političari i Političarke. Oni s naših prostora su uglavnom u ovoj prvoj kategoriji, ali vjerujem da će u nekim novim generacijama biti i naših Političara i Političarki. Ipak, postoje države koje već imaju svoje Političare i Političarke, one koji tabaju put za čitav svijet i svojim primjerom pokazuju šta politika i demokratija uistinu znače. Među njima bih istakla dvije sjajne žene: Jacindu Ardern, premijerku Novog Zelanda, i Alexandriju Ocasio-Cortez, zastupnicu iz New Yorka u Predstavničkom domu američkog Kongresa.
Alexandria Ocasio-Cortez (AOC) je najmlađa žena u američkom Kongresu ikad, a i trenutno je najmlađa osoba u američkom Predstavničkom domu. Na dužnost je stupila sa 29 godina, u januaru 2019. U prvom krugu izbora pobijedila je Joea Crowleyja, također iz Demokratske partije, kandidata koji je na ovoj poziciji bio prethodnih 20 godina. I za tih 20 godina, nikada nije imao protukandidata u prvom krugu. Prije nego što ju je brat nominirao u jednu od organizacija koja traži potencijalne kandidate za Kongres, dugo je radila kao konobarica u rodnom New Yorku, u Bronxu, što su mnogi kasnije našli kao savršen argument za omalovažavanje jer je jedna od rijetkih koja nije bila dio američkog političkog establishmenta, čije se kampanje finansiraju od novca velikih korporacija.
Razlozi zašto je odlučila pomoći majci time što je radila kao konobarica su duboko lični: dok je bila na fakultetu, njen otac je preminuo i neko je morao izdržavati porodicu. Zašto su mnogi imali problem s tim? Mnogi protivnici s kojima se suočavala su je posmatrali kao dijete, kao nekoga ko je još morao da uči, ali ona nikada nije dala na sebe i na svoje ideale za koje se bori svim srcem. Ni u jednom trenutku nije odustala, iako su njeni izgledi za pobjedu bili iluzija. Zašto se AOC odlučila boriti za svoj New York i svoje sugrađane? AOC ne pristaje na kompromise. Ona u Predstavničkom domu nije zbog toga da bi imala sve povlastice u Washingtonu i glasala za politike koje neko drugi predlaže. Od prvog dana, ona ih sama želi stvarati i mijenjati živote svih Amerikanaca, ne samo svojih sugrađana iz Bronxa koje zastupa. Zbog ovoga, dobila je podršku i Baracka Obame u toku svoje kampanje, jer, kako on ističe, kandidati koje podržava „imaju priliku da vrate dostojanstvo, čast i prošire mogućnosti javnoj službi“.
2018. godine Alexandria Ocasio-Cortez je uspjela na izbore izvesti veliki broj mladih ljudi i pokazati im da je promjena moguća, koliko god to djelovalo nestvarno, pogotovo u doba Trumpove administracije. Ipak, ono što je bilo unikatno u njenoj kampanji je to da ni u jednom trenutku nije prozvala Donalda Trumpa (ili bilo koga iz njegove stranke) direktno, već samo ono za što se oni zalažu. Konfrontacija s idealima, ne s ljudima koji se za to zalažu. Time je pokazala svoju kulturu dijaloga koja je čini Političarkom, a ne samo političarkom.
Kada je u pitanju njen rodni Bronx, u ovom dijelu New Yorka skoro uvijek pobjedu odnese demokratski kandidat, tako da je za AOC glavni izazov bio pobijediti trenutnog demokratskog zastupnika. I u tome je uspjela odnijeti ubjedljivu pobjedu, baš kao što je u novembru pobijedila i kandidata iz opozicione partije. Kada je konačno položila zakletvu i ušla u Predstavnički dom (zajedno s prve dvije muslimanke u Kongresu, Ilhan Omar i Rashidom Tlaib), naišla je na niz komentara o svom životu prije nego što je ušla u politiku. Toliko su daleko otišli da su pronašli video iz doba dok je bila na fakultetu u kojem pleše, pa je kasnije uzvratila sličnim videom ispred svoje kancelarije u Capitolu. I tako je počela njena borba s javnim prostorom i kolegama iz Kongresa, te komentarima onih kojima smeta jer im ne odgovara sa svojom politikom i svojim zahtjevima u Kongresu.
Tako je bilo i ovaj put: Alexandriju Ocasio-Cortez je kolega iz Predstavničkog doma Ted Yoho, ničim izazvan, uperio prstom u nju i nazvao je odvratnom, ludom, van pameti, nazvao ju je opasnom. Ključna riječ: opasna. Zar nije time pokazao sav svoj strah? Zar nije time pokazao koliko se boji njene hrabrosti i onoga za što se AOC zalaže kao jedna od zastupnica u Predstavničkom domu? Malo poslije toga, nakon što je rekla da su njegovi komentari nepristojni i drski, nazvao ju je drskom, a potom i „j***nom k***om“. Kako Ocasio-Cortez ističe u svom odgovoru pred kolegama u Kongresu, ove riječi nju nisu posebno povrijedile jer se s takvim jezikom susretala u svom životu prije politike, dok je radila u restoranima i barovima. Ljude koji su koristili ovakav jezik je redovno izbacivala iz restorana. Ništa u tome nije novo. Takve riječi se koriste za žene širom svijeta, ali ovaj je put AOC odlučila da ne pređe preko uvreda. Ne zbog jezika koji je koristio Ted Yoho, već zbog izvinjenja koje joj je upućeno dan prije njenog odgovora koji je postao viralan.
U svom „izvinjenju“, Ted Yoho je spomenuo kako je 45 godina u braku i kako je otac dvije kćerke, te da zbog toga vodi računa o svom jeziku. Svoje izvinjenje završio je riječima: „Ne mogu se izvinjavati za svoju strast, zato što volim Boga, svoju porodicu i svoju državu.“ O kakvoj je ovdje strasti riječ? Na spomen porodice i kćerki, Ocasio-Cortez je odgovorila da čovjeka ne čini pristojnim i poštenim to što ima suprugu i djecu (ili u ovom slučaju kćerke). „Poštenog i pristojnog čovjeka čini to kako se odnosi prema ljudima oko sebe“, istakla je AOC u svom odgovoru pred Kongresom. Također, dodala je i da nije imala namjeru išta govoriti o ovome jer joj je i sam predsjednik Trump rekao da se spakuje i da ide iz Amerike, sugerirajući da SAD nije njen dom, iako se rodila tu. Ali onda je Ted Yoho izašao pred Kongres sa svojim izvinjenjem i odlučila je da ne želi pustiti da takvo izvinjenje za nedoličan jezik prođe bez njene reakcije. To bi značilo da je takvo izvinjenje prihvaćeno. Izvinjenje u kojem se čovjek ni ne izvini za ono što je izgovorio.
Referirajući se na njegov spomen kćerki, Ocasio-Cortez je istakla kako je i ona nečija kćerka i kako je njegov pokušaj da koristi suprugu i kćerke za izvinjenje i korištenje nedoličnog jezika potpuno pogrešno te kako ne prihvata takav odgovor. Svoj govor završila je zahvalom kolegi koji ju je uvrijedio jer je pokazao kako možeš imati kćerke i dalje štetiti ženama oko sebe. Možeš svijetu pokazivati sliku svoje porodice i napadati one koji ti ne odgovaraju. To se ne dešava samo u zemlji odakle dolazi Alexandria Ocasio-Cortez. Svaka od nas je u nekom trenutku doživjela oblik verbalnog nasilja, a ono je, kao takvo, uvijek bilo znak slabosti i straha od žene i onoga što ona radi. A kada je u pitanju Alexandria Ocasio-Cortez, takvih je mnogo. Predstavnik Ted Yoho ima 65 godina.
Alexandria Ocasio-Cortez ima 30. I sad se pitam kakav je svijet u kojem se čovjek od 65 godina pred mladom i hrabrom ženom ponaša kao malo dijete kojega je strah bilo čega što ne liči na njegovu mamu. Riječi koje je Ted Yoho uputio predstavnici Ocasio-Cortez su refleksija njegovog straha, koliko god to suludo bilo. Zašto se čovjek od 65 godina boji žene od 30? Odgovor je vrlo jednostavan: budućnost ostaje njoj. A on nema drugog načina da se odupre svojim godinama i dostojanstveno ih dočeka nego da vrijeđa mlađe od sebe, pritom još žene, jer drugačije sebi ne može objasniti to da neće vječno biti na poziciji da odlučuje. Naravno, on nije prvi koji se suočio sa sličnim problemom prolaznosti u politici. Protivnici AOC su imali velik problem s tim, budući da se radi o etabliranim političarima koji godinama (ne) rade i već su poznati u Washingtonu.
S ovim se ne suočavaju samo američke Političarke poput AOC ili Ilhan Omar, prve zastupnice u Kongresu porijeklom iz Somalije. S ovim se suočavaju žene širom svijeta. Kada je u pitanju naša regija, na Twitteru s hashtagom #ženeujavnomprostoru možete vidjeti s čime se suočavaju žene Balkana. A budućnost jedino vidim u odgovorima kao što je ovaj. Ili odgovor Julie Gillard, bivše premijerke Australije, koja je također u njihovom parlamentu na savršen način objasnila šta je mizoginija i očitala lekciju onima koji su je pokušali ušutjeti. One pričaju za sve žene čiji su glasovi suspregnuti i čijih glasova, nažalost, nema u javnom prostoru. U Americi postoji jedan čudan zakon kada su u pitanju predsjednički izbori: kandidat mora imati minimalno 35 godina. Zato se ne iznenadite kada za desetak godina ugledate Alexandriju Ocasio-Cortez kako sprema predsjedničku kampanju. Djevojčice sutrašnjice trebaju ovakve uzore.
*Naslovna fotografija – Youtube. MsMojo kanal
