Intervju- Ahmed Ćorsuljić, Srednja elektrotehnička škola Tuzla
Razgovarala: Hana Raonić, članica Grupe volontera ASuBiH
Ahmed Ćorsuljić, učenik trećeg razreda Srednje elektrotehničke škole u Tuzli, podijelio je svoje iskustvo i razmišljanja o praktičnoj nastavi na smjeru autoelektričar. Njegova priča oslikava kako se srednjoškolci suočavaju sa izazovima obrazovnog sistema, ali i kako uspijevaju izvući najviše iz dostupnih resursa.
Na početku svog školovanja, Ahmed se suočio s velikim razočaranjem. Prva godina je bila posebno teška zbog nedostatka adekvatne praktične nastave. “Imali smo 6 do 7 časova prakse, ali naš profesor nije znao mnogo o našem smjeru. Sve se svodilo na pisanje, bez stvarne praktične primjene,” kaže Ahmed. Ovakva situacija nije bila motivirajuća za učenike koji su željeli steći stvarna znanja i vještine.
Međutim, situacija se značajno poboljšala u drugoj i trećoj godini. Ahmed sada ima između 12 i 18 časova prakse koji se održavaju u servisima. “To je odlično jer prikupljamo jako puno znanja u praktičnom dijelu,” objašnjava Ahmed. Ovaj prelazak na praktičan rad u stvarnim radnim okruženjima omogućava srednjoškolcima da steknu iskustva koja su neprocjenjiva za njihovu buduću karijeru.
Nedostatak resursa i angažmana
Jedan od glavnih problema s kojim se Ahmed suočio je nedostatak adekvatne opreme u školskim kabinetima. “Iskreno, nemamo dovoljno alata ni dijelova u školi. Sve što smo radili, morali smo nekad i sami kupovati,” kaže Ahmed, dodajući da se uvjeti za praksu u školi trebaju poboljšati.
Koraci ka unapređenju praktične nastave
Ahmed ima jasne ideje o tome kako bi se praktična nastava mogla poboljšati. “Fokusirao bih se na povećanje interaktivnosti kroz upotrebu naprednih tehnoloških alata. Također bi uveo više međupredmetnih projekata koji potiču timski rad i primjenu znanja iz različitih područja. Na ovaj način, učenici bi imali priliku da razviju šire vještine i da se bolje pripreme za različite izazove u budućnosti,” predlaže Ahmed.
Ahmed naglašava i važnost prilagodljivosti u rasporedu i formatima nastave. “Omogućio bih veću fleksibilnost, prilagođavajući se individualnim potrebama i interesima učenika,” dodaje on. Ovakav pristup bi omogućio svakom učeniku da napreduje u skladu sa svojim tempom i interesovanjima, što bi dodatno poboljšalo kvalitetu obrazovanja.
Budućnost praktične nastave
Praktična nastava ima ključnu ulogu u pripremi učenika za budućnost, a Ahmed to potvrđuje svojim iskustvom. “Praktična nastava mi je pomogla da odmah poslije završene srednje škole dobijem posao za koji sam završio školu,” kaže on. Ovo iskustvo jasno pokazuje koliko je važno da obrazovni sistem pruži učenicima praktične vještine koje će im omogućiti da se uspješno uključe na tržište rada.
Ahmedova priča je primjer kako se učenici, uprkos izazovima, mogu nositi s problemima i izvući maksimum iz dostupnih prilika. Njegovi prijedlozi za unapređenje praktične nastave mogu poslužiti kao smjernice za buduće reforme koje bi osigurale bolje uvjete za sve učenike.
