Sjećam se kako sam se k'o mali s tatom često vozio na relaciji Sarajevo – Trnovo. Uvijek sam s pažnjom posmatrao kanjon, ali i klisuru rijeke Željeznice. Sav taj krajolik sam aktivno, dječački upijao sa zadnjeg sjedišta očevog automobila. Negdje na pola puta, Željeznica je prestajala biti rijeka i postajala je nešto poput malog duguljastog jezera. Bilo mi je to baš čudno, pa sam pitao tatu o čemu se radi. On mi je objasnio da je to zbog brane koja se tu nalazi i da je tu u blizini nekad davno izgrađena mala hidroelektrana.
Politika je sredstvo putem kojeg mogu direktno učestvovati u svim procesima koji su od javnog značaja i raditi na poboljšanju uslova života običnih ljudi. Politika je sve oko nas, zna li mi to ili ne, i smatram da niko ne treba biti apolitičan pogotovo u ovakvoj državi koja je krajnje deprimirajuća. Politika može predstavljati i pozitivnu borbu, protiv korupcije, nepotizma i svih oblika nepismenosti. Za kraj citirala bih Brechta: «Najgora od svih vrsta nepismenosti jeste politička nepismenost. Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne učestvuje u političkim dešavanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena pasulja, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, zavise od političkih odluka.»
Nastojim da promijenim izgled centra grada Goražda stvaranjem prepoznatljivog i reprezentativnog objekta koji ima i veliki turistički potencijal. Most ispod mosta predstavlja objekat koji je nastao 1994. godine u opkoljenom Goraždu i predstavlja simbol želje i volje svih građana/ki ratnog Goražda koji su u vihoru rata odlučili da ovdje, na obalama Drine, život ne smije stati. Obale rijeke Drine povezane su pravljenjem mosta ispod mosta kako bi se građani/ke Goražda zaštitili/e od svih opasnosti koje su tada vrebale i tako su napravili/e jedno arhitektonsko čudo. Danas most ispod mosta izgleda jako loše. Ono što svojom inicijativom planiram je da most ispod mosta bude renoviran, uređen, kako bi bio siguran za sve posjetioce i posjetiteljke. Plan je da na tom mostu napravimo galeriju na otvorenom, koja će da prikaže kontinuitet borbe građana/ki Goražda za život od 1992. do 1995. Još jedna moja zamisao je da most ispod mosta bude osvijetljen na način kako su građani/ke u ratu proizvodili/e električnu energiju. To su mini hidrocentrale, jedine hidrocentrale koje treba da budu na našim rijekama, one koje su pravljene tokom rata, koje ne uništavaju rijeke, već samo koriste njihov potencijal. Tako je čitav proces na kraju samoodrživ i jedino treba volja da se ovom proizvodu ljudske borbe za život s poštovanjem pristupa i očuva.
Mene su učili da je ekonomija ispred svega, a politika iznad svega. Ovdje još uvijek nisam osjetio da postoji politička strategija razvoja ovog prostora, od strane nas kao Grada, Kantona, i vještačkih opština. Moja politika je da se Grad Goražde treba otvoriti prema svim opštinama iz Republike Srpske, ostvarivanju zajedničkih projekata i ciljeva. Želim da otvorim vrata i pružim ruku svima za saradnju. Blizu nam je i Srbija i Crna Gora, tako da planiram posjetu i Priboju i Pljevljima. U budućnosti želim omogućiti razvoj kulture i sporta što je više moguće, da razvijamo hotelijerstvo i ugostiteljstvo koje skoro i nemamo.

Ima veze...

Četvrta debata u sklopu projekta "Na mojoj koži" koju smo organizovali u sklopu IMEP-ovog programa osnaživanja nezavisnih medija. Kako do zaposlenja u Bosni i Hercegovini? Mislite li da se može zaposliti bez štele, ili? Da li je štela ključ uspjeha? Može li nam tehnologija doprinijeti minimiziranju štele u budućnosti? Podršku u snimanju debate smo imali od strane Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD) u saradnji sa radio Otvorena mreža, a podržan je od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Od tada je prošlo više od 12 godina. Desilo se, ne može se nikada promijeniti. Ja sam pronašao sebe, život i prihvatio sebe onoliko koliko sam do sada mogao i znao. Moja porodica još uvijek ne zna ništa o mom privatnom životu. Odnosno, ne zna i nema načina da pokrene tu temu. Odrekao sam se nade da prošlost može biti drugačija. Nikada neću imati prvi srednjoškolski poljubac, niko neće biti moja prva simpatija, nikada neću slobodno plesati sa svojim prijateljima s onom nevinošću kakvu sam imao. 

Sve ovo ja

Ne bismo trebali osuditi ljude koji praktikuju patrijarhalni odgoj, već taj sistem i ukazati da postoje bolje i zdravije metode za ostvarivanje željenih vaspitnih ciljeva. Ni ja dugo vremena nisam bila svjesna da postoji nešto kao patrijarhalna porodica, niti da bi prethodno navedeni način odgoja mogao ostaviti negativne posljedice na dijete bilo kojeg spola. Smatram da je važno istaći kako patrijarhalni odgoj i toksična muškost djeluju štetno ne samo na emocionalni, mentalni i fizički razvoj djevojčica, već i dječaka, jer postavljaju nerealne standarde koje „pravi muškarac“ treba da zadovolji. Ne želim svaljivati krivicu ni na koga, jer sam svjesna da određena postupanja prema ženama (ili nekim drugim marginalizovanim skupinama) u društvu jesu uglavnom nesvjesna ponašanja koja su samo stoljećima ostala duboko ukorijenjena, te se zbog toga često ne vidi negativna strana istih, jer ih je malo ko preispitivao.
Anksioznost mi se prvi put javila već na trećoj godini studija. Tada je bilo apsurdno da se priča, kao što se danas, 10 godina od tada (2021. godine), priča. Počelo je iznenada. Izgubila sam apetit, osjetila slabost i bezvoljnost. Reklo bi se, baš kao i proljetni umor. Dan za danom, sve manje sam jela i sve manje pričala. Zatim sam i sve manje tečnosti unosila. Izolovala sam se, ostajala sama, bez da mi je iko trebao. Smetali su mi ljudi koji se smiju, kojima je dobro, koji su pozitivni. Stezalo me u grudima svaki put kada bih pomislila da s nekim treba kafu da popijem i da pričam o bilo čemu. Fizička aktivnost se svela na minimum.
Ovo je priča čiji početak i kraj ne želim smjestiti ni u jedan vremenski ni prostorni okvir. Ona je duhovna, a vjerujem da se ništa duhovno ne treba potčinjavati onome što su kreirali ljudi. Za Boga ne postoji granica. Zašto onda da i svoju ljubav prema Njemu ograničavamo onim što nas sputava u njenom iskazivanju? Ovo je priča o mom duhovnom putovanju, pravu i izboru da onako kako sam živjela s hidžabom, danas živim bez njega.
Ako možeš da sanjaš, možeš i da ostvariš. Mašta stvara cilj. Možda neki snovi djeluju blesavo, ali da vam nisu bitni, ne biste o njima razmišljali. Znači, vrijedno je. Snovi se ne ostvaruju preko noći. Nikad nemojte odustati od onoga o čemu sanjate. Onoga o čemu vaša duša sanja. Istrajte. Jako je teško. Ništa nije lako, ali postoji način. Ne odustajte. Ne zavisite od tuđeg mišljenja. Ne plašite se promjene. Vrijedan je samo onaj cilj na kojem ste stajali do kraja. A snovi su stvarnost ako srcem vjeruješ.
Aida Mandić - Preduzetnica, pjesnikinja, autorica (napisala sam preko 25 knjiga koje planiram da izdam), izumiteljica, investitorica, aktivistkinja, filantropkinja, feministkinja, blogerica, socijalna kritičarka, sakupljačica knjiga, antikvarijatkinja, numizmatičarka, vrtlarka, ekologinja, prevoditeljica, intelektualka, učiteljica, filozofkinja, motivacijska govornica i savjetnica za društvene medije i digitalni marketing.
Load more

Ne karikiramo

Četvrta debata u sklopu projekta "Na mojoj koži" koju smo organizovali u sklopu IMEP-ovog programa osnaživanja nezavisnih medija. Kako do zaposlenja u Bosni i Hercegovini? Mislite li da se može zaposliti bez štele, ili? Da li je štela ključ uspjeha? Može li nam tehnologija doprinijeti minimiziranju štele u budućnosti? Podršku u snimanju debate smo imali od strane Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD) u saradnji sa radio Otvorena mreža, a podržan je od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Load more

Najčitaniji tekstovi

Novo lice lokalne politike: Aldin Šalaka – pješački prelaz za osobe sa invaliditetom
To nisam ja, to je moj mobitel – Kako se probuditi i zaspati bez plavog svjetla ekrana
Želim da mojom zemljom i dalje teku divlje rijeke
Željko Simeunić: Oštećenje vida kao kamen spoticanja na putu obrazovanja
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Uslovi rada u trafikama: Znala sam se vratiti s kraja ulice kako bih otišla u toalet!