Autentična, energična i totalno drugačija – Macha Ravel ili nama poznatija kao Muha osvojila je domaću scenu u samo par mjeseci, a ove godine i pozornice svih festivala u regiji. U intervjuu s našom Nermom Džaferović otkriva publici Karike.ba detalje iz svog života, posla i karijere.
Da je Bosna i Hercegovina prepuna mladih i ambicioznih osoba, primjer je i Haruna Bandić. Ova 22-godišnja Sarajka nedavno je diplomirala na studiju komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu te ostvarila pravo na priznanje Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu. Upravo književnost obgrljuje njena raznovrsna interesovanja koja njeguje. Kako kaže za „Karike.ba“, čitanje je prirodan slijed onoga što je u njoj rođeno, a to je potreba da knjigom pobjeđuje prolaznost i afirmiše transformacijske moći koje ono ima na unutrašnje osnaživanje ličnosti.
Otkako sam preusmjerila svoje zanimanje novinarke s informativnog portala na magazin koji umjesto bućkuriša vijesti objedinjuje i objavljuje isključivo pozitivne vijesti iz Bosne i Hercegovine, s naglaskom na turizam, počela sam da vjerujem u bolje sutra u ovoj državi. Čak i u pandemijskoj godini u kojoj smo se svi vezani za turizam prepali za opstanak radnih mjesta, BiH je bilježila nevjerovatne uspjehe turističkih djelatnika. Mene je posebno oduševilo što se ti uspjesi najviše mogu pripisati mladim ljudima u našoj zemlji. Zahvaljujući sjajnim grupama mladih ljudi u BiH, imala sam pune ruke posla i mnogo vijesti i priča za objaviti u ove protekle dvije pandemijske godine. Neke od brojnih koje su me oduševile pokušat ću ukratko navesti.
Itake (2020) je prvi roman Benjamina Bajramovića. Naslovom upućuje na grčki ep Odiseja, u kojem glavni istoimeni lik po povratku iz Trojanskog rata deset godina luta oko svoje rodne Itake. Arhetipske motive iz ovakvih i sličnih klasičnih djela pronalazimo u savremenoj književnosti, koja ih potom obrađuje na sebi svojstven način. Tako su i u Bajramovićevom romanu oni slobodno i kreativno smješteni u kontekst bosanskohercegovačkog društva 21. stoljeća.
Matea Miličević iz Bugojna magistrantica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na smjeru sigurnosnih i mirovnih studija, gdje je završila i dodiplomski studij. Ranije je radila kao fitness instruktorica, a sada je policajka u Specijalnoj policijskoj jedinici Federalne uprave policije. U razgovoru za „Karike“ ističe da ju je ljubav prema policijskom pozivu dovela na ideju da konkurira za trenutno radno mjesto. „Prosto sam sebe vidjela kao policajku, spojila sam ideju o ovom časnom pozivu i sport. Baš u tom spoju sam osjetila ogromnu motivaciju i neumorno izlazila na konkurse. Kada je objavljen prvi konkurs za Specijalnu policijsku jedinicu, definitivno sam znala da je to moj život i jedino što želim da radim“, priča Matea Miličević.  

Ima veze...

Sluškinjina priča (The Handmaid’s Tale) američka je TV serija od četrdeset epizoda podijeljenih u četiri sezone (2017-2019). Radnja se odvija u Gileadu, totalitarnoj državi koja se prostire na teritoriji SAD-a čijoj je upravi nekada i pripadala. Gilead je ortodoksna kršćanska država 21. stoljeća koja nastoji povećati stopu nataliteta. Radnja prati život June Osborne koju je Gileadova vojska uzela kao ratni plijen osvojivši Boston. June je isto što i Bilha – sluškinja čiji je glavni zadatak rađati djecu porodici kojoj je dodijeljena. Offred (poslije Ofjoseph) isto je što i Ofjakov –jedna od žena koje su silovali muškarci poput Freda Waterforda i Jakova, u ime Boga. Praise be!
Projektom „Iza duge“ želimo doprinijeti smanjenju homofobije, bifobije i transfobije među mladima u BiH kroz raznovrstan medijski sadržaj našeg magazina koji će tematizirati LGBTQI+ ljudsko iskustvo. Ovim putem pozivamo LGBTQI+ mlade iz cijele BiH da ispričaju svoje lične priče koje se mogu ticati bilo kojeg segmenta njihovog života: obrazovanja, zaposlenja, zdravstva, porodičnih i prijateljskih odnosa, partnerskih odnosa, sličnosti i razlika s drugim mladima u BiH danas, vrijednosti, stavova, položaja, prava, kulture, razmišljanja, doživljaja. Vjerujemo da je moguće uticati na smanjenje homofobije, bifobije i transfobije kada pripadnike LGBTIQ+ zajednice upoznamo i doživimo prvenstveno kao ljudska bića. Zbog toga vas ohrabrujemo, motiviramo i pozivamo da s našom publikom podijelite svoje lične priče i da (pro)govorite o svome iskustvu i životu.
Ove godine završila sam prvi ciklus studija i da bih dobila diplomu nije bilo dovoljno učiti, redovno polagati i na kraju i položiti ukupno 36 predmeta – moram je i platiti čak 231 KM. Studirala sam na državnom fakultetu, redovno i na budžetu, da bih na kraju studija bila primorana platiti 231 KM printanje 3 lista A4 formata i izradu diplome na 2 jezika na koja smo i slušali nastavu. Na jednom listu su moji podaci, izjava da sam završila prvi ciklus i stekla zvanje koje sam stekla. Na drugom listu je spisak svih položenih predmeta, ocjene koje sam ostvarila, ECTS bodovi i moja prosječna ocjena. Sadržaj drugog papira bez ikakvih nedostataka mogu vidjeti kad god se ulogujem na informacioni sistem Univerziteta u Sarajevu koji sam svake godine plaćala po 10 KM. Sadržaj prvog sam mogla i sama otkucati i odnijeti na potpis, a ova 1 KM je za dva ista obrasca koja služe da uneseš podatke koje si unosio nekoliko puta tokom tri godine studiranja. Naravno, sve preko uplatnice, uključujući i ovaj obrazac „od marke“, pa onda i na svaku uplatnicu provizija. Pare ispadaju k'o da hodam poderanih džepova. Sve što je plaćeno ne vrijedi ni peti dio nametnute cijene, ali se situacija nauštrb studenata koristi jer diplomu trebamo imati i fizički. Sve po principu da bi se naplatilo, ne i da bi se isplatilo.
„Nositi hidžab uvijek je bio svojevrsni izazov, ali ga nisam bila svjesna prve četiri godine nakon što sam se odvažila na ovaj korak. Naime, s obzirom da sam išla u medresu, svi smo bili 'isti' i nikada se nisam osjećala drugačije u bilo kojem smislu, ali po završetku srednje škole čovjek više primijeti poglede, usputne komentare ili dobacivanja.“ – počinje za Karike.ba svoje prisjećanje na dane početka borbe s odlukom o nošenju hidžaba asistentica na Filozofskom fakultetu Selma Hodžić. Ističe da su je na njenom putu života s hidžabom pratile brojne neprilike. „Na određenim poslovima posmatrali su me drugačije. Neki od šefova su govorili da radim sjajno, ali da imam 'ograničenja' koja mi smetaju, misleći na moju mahramu.
10.septembar se obilježava kao Svjetski dan prevencije suicida. Jednom kad se samoubistvo dogodi mediji imaju ulogu ne samo obavijestiti javnost što se dogodilo, nego i osvijestiti publiku o određenom problemu i kako ga riješiti. Način na koji mediji izvještavaju o slučajevima suicida može potaknuti ili spriječiti oponašanje suicidalnog ponašanja. U nastavku pročitajte intervju sa psihologinjom Nerminom Vehabović-Rudež o razlozima zbog kojih se mladi odlučuju ili pomišljaju na suicid te načinima na koje možemo pomoći sebi ili ljudima iz svog okruženja.
Četrnaest novinara i novinarki Karike.ba u protekla tri mjeseca prisustvovalo je na 26 sjednica općinskih vijeća/gradskih skupština u sljedećim općinama/opštinama: Lukavac, Tuzla, Kakanj, Bijeljina, Doboj Istok, Gračanica, Odžak, Stari Grad Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Konjic, Visoko, Zenica, Orašje, Fojnica, Maglaj, Sanski Most, Brčko. Želeći ponuditi zaključak o nekim važnim pitanjima koja se tiču rada vijeća/skupština nakon tromjesečnog praćenje rada lokalne politike novinari i novinarke Karika koji su prisustovali/e sjednicama odgovorili/e su na pitanja novinarke Dalile Palavre vezana za rad vijeća/skupština. Dalila je odgovore objedinila i rezultate predstavila u infografici koja slijedi u nastavku.  

Sve ovo ja

Visoko godišnje posjeti više stotina turista iz cijelog svijeta, pa ako ste jedan od njih onda već znate zašto trebate ponovo doći, a ako niste, u nastavku vam donosim razloge zbog kojih ćete sigurno poželjeti posjetiti ovaj grad. Mislim da ne postoji nijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije čuo razne priče o piramidama u Visokom. Postojale piramide ili ne, jedno je sigurno, imamo odličan turistički potencijal. Iz kojeg god pravca da ulazite u grad, nemoguće je da ne primijetite ono zbog čega ste stigli. Brdo Visočica na čijem se vrhu nalaze ostaci kraljevskog grada Visoko plijeni pažnju i zaista već odmah svojim oblikom podsjeća na piramidu. Ona je poznata kao piramida Sunca, ali po navodima Semira Osmanagića postoje još tri.
Vjerujem da smo svi nekada, naročito kao klinci, maštali o budućnosti. Ne samo da smo maštali, nego smo i zacrtavali ciljeve na karti maglovitih prilika. Ali one nam tada nisu bile u magli, naprotiv. Suncem obasjane, jasno vidljive ideje, bile su ucrtane u mapi po kojoj je preostalo samo hodati do uspjeha. A onda se desilo? Ništa. Jedno veliko ništa ili nekoliko malenih svašta, koji su nam udarili kontre posred čela i one zacrtane mape, jer život je imao neki svoj plan.
Imao sam nekih četiri-pet kada sam shvatio da sa svojim ocem, ma koliko ga volio, kako to samo dijete zna, nemam mnogo zajedničkih osobina. Osim lika, za koji su ljudi uvijek govorili da ga dijelimo, ni moja rana interesovanja i hobiji, a kasnije ni razmišljanja i svjetonazori se nisu poklapali s onima koje je on imao. Ipak, iako sam to jako rano naučio i naizgled prihvatio, svaki put sam iznova upadao u istu zamku – pokušavao sam mu približiti svoje stavove i omekšati njegove rigidne poglede na neke osnovne stvari, oko kojih, mislio sam, svi moramo biti složni. Sva moja nastojanja da to učinim završavala su uvijek na potpuno isti način. Nerazumijevanjem, koje bi dovelo do povišenih tonova i koje bi ubrzo preraslo u pravu svađu i salve uvreda prema meni. Nakon toga, obećao bih sebi da više neću pokušavati i da ću svoja uvjerenja, želje i strasti držati samo za sebe. Ali, svaki put bih se iznova prevario, zaboravio i proces se ponavljao. Sedmicama, mjesecima, godinama. A, za to vrijeme, razlike među nama su samo postajale veće, a nas dvojica sve udaljeniji, iako zbog agresivnosti moje bolesti fizički nikad bliži, jer sam postao poluovisan o njemu. Valjda je to bilo i posve očekivano, kao i u bilo kojem odnosu u kojem se problemi ne iskomuniciraju na vrijeme, nego, umjesto toga, nemilosrdno guraju pod tepih.
I dok se tiho molim za čudo, osluškujem nazive bolesti koje su dijagnostikovane ženama pored mene, slušam brojeve mjeseci i sedmica trajanja trudnoće i zamišljam listove kalendara iskrižane i precrtane, obojene i uljepšane. Nadom i strahom, kako kome. A onda se pojavljuje žena obučena u bijelo, s licem na kojem ne pišu emocije niti godine rada, samo mehanički stav. Svojim glasom kao prikopčanim na razglas počinje da proziva imena, jedno po jedno. Anica, Martina, Fata, Silvana, Jelica, Tanja, Sabira, i tako redom. Koncentrisana sam na svoje ime, ta druga me i ne zanimaju. Čujem svoje i ustajem. „Ja sam.“ „Jesi li trudna?“ Zbunjena ne znam šta da kažem. Uglavnom mi dijagnozu uspostavlja doktor, a ne medicinska sestra nasred hodnika, pred svim ostalim pacijenticama. „Nisam“, izustih. Pola u nadi da je istina, a pola u nadi da je laž. Ne znam koji je odgovor tačan jer nisam pregledana. „Doktorica ne prima nijednu pacijenticu koja nije trudna. Samo redovni pregledi trudnica. Ostale žene idite kući.“
Da li je moguće da je stvarnost postala toliko izokrenuta da pravo na dostojanstvo na radnom mjestu ne treba zahtijevati? Kada se osoba nalazi u situaciji da je jedina zaposlena u porodici koja od nje ovisi, potreba za izražavanjem i zahtijevanjem prava ne smije biti iskazana jasno i glasno. Zašto je to tako? Da li je moguće da je stvarnost postala toliko izokrenuta da je zahtijevati pravo na dostojanstven rad postalo izlišnim?
„Džaba školovanje i čitanje knjiga kad njoj fali domaćinski odgoj. Eto, i šta ćeš ti sad s njom. Ni za šta nije. Diplomu u džep neka stavi ako usta zatvoriti ne zna. Ja ću primati u moju kancelariju koga ja hoću. Neće me niko redu učiti. Ona se drznula da mene uči. Domaćinski odgoj je ba najbitniji. Isto tako ja neki dan, doš'o tetak moje žene i đe će tetak čekati. Uš'o odma' i ja kažem evo ovo završim i tebi ću uraditi. Meni jedan odanle govori: 'Halo, ja sam na redu.' Ama ja ću bolan kome ja hoću i kako ja hoću papire završavati. Po mom redu.“
Load more

Najpopularniji tekstovi

Ove godine završila sam prvi ciklus studija i da bih dobila diplomu nije bilo dovoljno učiti, redovno polagati i na kraju i položiti ukupno 36 predmeta – moram je i platiti čak 231 KM. Studirala sam na državnom fakultetu, redovno i na budžetu, da bih na kraju studija bila primorana platiti 231 KM printanje 3 lista A4 formata i izradu diplome na 2 jezika na koja smo i slušali nastavu. Na jednom listu su moji podaci, izjava da sam završila prvi ciklus i stekla zvanje koje sam stekla. Na drugom listu je spisak svih položenih predmeta, ocjene koje sam ostvarila, ECTS bodovi i moja prosječna ocjena. Sadržaj drugog papira bez ikakvih nedostataka mogu vidjeti kad god se ulogujem na informacioni sistem Univerziteta u Sarajevu koji sam svake godine plaćala po 10 KM. Sadržaj prvog sam mogla i sama otkucati i odnijeti na potpis, a ova 1 KM je za dva ista obrasca koja služe da uneseš podatke koje si unosio nekoliko puta tokom tri godine studiranja. Naravno, sve preko uplatnice, uključujući i ovaj obrazac „od marke“, pa onda i na svaku uplatnicu provizija. Pare ispadaju k'o da hodam poderanih džepova. Sve što je plaćeno ne vrijedi ni peti dio nametnute cijene, ali se situacija nauštrb studenata koristi jer diplomu trebamo imati i fizički. Sve po principu da bi se naplatilo, ne i da bi se isplatilo.

Ne karikiramo

Listajući Fejsbuk u okrilju dokolice nailazim na objavu nezadovoljne majke koja moli roditelje da povedu računa o tome šta učenici čitaju u sarajevskim školama. Pošto studiram na fakultetu koji proizvodi nastavni kadar iz maternjeg jezika i književnosti, zainteresiram se pa bolje pogledam sadržaj te objave. Majka u prilogu postavlja odlomke iz knjige Alije Isakovića Lijeve priče, lektire za šesti razred. U knjizi je, ukratko rečeno, riječ o zgodama jedne porodice gdje je okosnica očev pronalazak priče koju će njegovi sinovi slušati sa zanimanjem prije sna.
Tamara Tanjević je mlada psihologinja s licencom za rad u obrazovno-vaspitnim ustanovama. Trenutno je zaposlena u osnovnoj školi, a radno iskustvo je sticala i u osnovnim i u srednjim školama u različitim sredinama, te nam u tekstu prenosi iskustva i razmišljanja iz dosadašnje prakse. Vjeruje u cjeloživotno učenje, pa aktivno radi na ličnom rastu i razvoju kroz veliki broj neformalnih edukacija u regionu i Evropi. Kao edukant transakcione analize, do sada je stekla zvanje praktičara, što joj mnogo, kako ističe, pomaže u svakodnevnom i privatnom i poslovnom radu. Trenutno piše master rad koji se odnosi na mentalno zdravlje roditelja, a dio studija je programom razmjene provela u Španiji odakle nosi vrijedna znanja i iskustva. Članica je Western Balkans Alumni Association koja okuplja mlade ljude iz regiona koji su dio studija proveli u inostranstvu, a čiji je cilj zagovaranje modernizacije i poboljšanja kvaliteta visokog obrazovanja u regionu kroz osnaživanje mladih ljudi u njihovom akademskom i karijernom razvoju.
Nova sezona je stigla! U prvoj epizodi druge sezone emisije "Ovo ću samo tebi reći" koja ima za cilj promociju tema o kojima mladi govore jedino u uskom krugu prijatelja ovog puta je ugostila tri sjajne osobe sa kojima smo razgovarali o važnosti brige o mentalnom zdravlju, prevenciji samoubistva, i ostalim srodnim temama. U emisiji gostuju: Anne Marie Ćurčić, novinarka, pokretač Inicijative i istoimene platforme “Za Tebe #Važnoje” (decembar 2018.) koja ima za cilj podizanje svesti šire javnosti o važnosti brige o mentalnom zdravlju, ohrabrivanje pojedinaca da otvoreno govore o svojim izazazovima Martina Đokić, preduzetnica, trener i ekspert iz oblasti komunikacije i liderskih veština. Ovim temama se bavi pet godina i imala je priliku da svoje edukacije i radionice drži u sedam zemalja regiona Dr. Vojislav Ćurčić, neuropsihijatar i trening psihoanalitičar. Takođe doktor nauka, doktorirao na pokušajima samoubistava kod mladih. Celu karijeru imao u Klinici za psihijatriju KBC "Dr Dragiša Mišović-Dedinje" u Beogradu. Emisiju uređuje i vodi Adnana Pidro.
Load more

Najčitaniji tekstovi

Izdavanje diplome na Univerzitetu u Sarajevu košta bezobraznih 231 KM
Upoznajte Muhu, novu zvijezdu domaće muzičke scene
Deset važnih lekcija serije The Handmaid’s Tale o kojima bismo trebali razgovarati
Iza duge: priče, životi i stvaranje LGBTQI+ osoba, njihovih porodica i saveznika/ca – POZIV ZA UČEŠĆE U PROJEKTU
Ne sudi knjizi po guzici
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Tamara Tanjević, školska psihologinja: „Djecu možemo učiti o empatiji pokazujući da ih razumijemo“
KVIZ – Provjeri svoje znanje o pravima žena
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Call centri: ZA ili PROTIV?