Matea Miličević iz Bugojna magistrantica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na smjeru sigurnosnih i mirovnih studija, gdje je završila i dodiplomski studij. Ranije je radila kao fitness instruktorica, a sada je policajka u Specijalnoj policijskoj jedinici Federalne uprave policije. U razgovoru za „Karike“ ističe da ju je ljubav prema policijskom pozivu dovela na ideju da konkurira za trenutno radno mjesto. „Prosto sam sebe vidjela kao policajku, spojila sam ideju o ovom časnom pozivu i sport. Baš u tom spoju sam osjetila ogromnu motivaciju i neumorno izlazila na konkurse. Kada je objavljen prvi konkurs za Specijalnu policijsku jedinicu, definitivno sam znala da je to moj život i jedino što želim da radim“, priča Matea Miličević.  
Svakodnevno smo izloženi nepravdi, kriminalu, korupciji, problemima u zdravstvenom sektoru. Takvi problemi su neizostavni i u Tuzlanskom kantonu, gdje nepravda iz dana u dan neprestano raste. Malo je onih koji će svoj glas podignuti i usuditi se nadjačati nepravdu. Ipak, u Tuzli je osnovan građanski pokret mladih koji želi uspostaviti pravedan sistem – Karton revolucija. Adi Selman, glavni i odgovorni čovjek pokreta, govori za Karike.ba i pojašnjava šta predstavlja „Karton revolucija“ i otkud ideja za osnivanje iste.
Abdallah Salhab ili, kako ga prijatelji zovu, Ale, je dvadesetčetverogodišnji doktor, student stomatologije, specijalizant maksofacijalne hirurgije, muzičar, pisac... Rođen je u Palestini, gdje je živio do svoje 13. godine kada se preselio u Saudijsku Arabiju i, naposlijetku, sa svojom porodicom došao u Bosnu i Hercegovinu s vjerom u bolje sutra. Dok mnogi mladi odlaze iz naše domovine, ovaj perspektivni mladić je BiH vidio kao slobodnu zemlju u kojoj može da ostvari svoje snove i živi život punim plućima.
Online magazin za mlade Karike.ba traži honorarnog saradnika/cu za društvene mreže i komunikaciju na duži vremenski period. Tražimo kreativnu, inovativnu i odgovornu osobu koja će producirani medijski sadržaj svakodnevno predstavljati našoj publici putem Facebooka, Instagrama i Youtube-a. Pored toga, osoba zadužena za društvene mreže učestvuje i u marketingu te PR-u magazina te kao član/ica redakcije aktivno doprinosi sadržajnom i kreativnom razvoju magazina.
Bosni i Hercegovini su potrebne radikalne promjene i smatram da je to moj moralni i životni poziv. Kada sam odlučio ući u te promjene tek sam tada shvatio koliko je to teško postići, ali izazov sam prihvatio bez problema i siguran sam da ću istrajati u svojim ciljevima. Svi smo mi dio politike i svi trebamo njome da se bavimo. Baviti se politikom znači interesovati se za sopstveni život. To se kod nas u Bosni i Hercegovini nekako izgubilo, percepcija je da se politikom bavi samo elita, što apsolutno nije tačno. Politika kreće od malog čovjeka i kada on/ona odluči da istinski prave promjene, uspjet ćemo imat vidljive rezultate i bolji život.

Ima veze...

Ove godine završila sam prvi ciklus studija i da bih dobila diplomu nije bilo dovoljno učiti, redovno polagati i na kraju i položiti ukupno 36 predmeta – moram je i platiti čak 231 KM. Studirala sam na državnom fakultetu, redovno i na budžetu, da bih na kraju studija bila primorana platiti 231 KM printanje 3 lista A4 formata i izradu diplome na 2 jezika na koja smo i slušali nastavu. Na jednom listu su moji podaci, izjava da sam završila prvi ciklus i stekla zvanje koje sam stekla. Na drugom listu je spisak svih položenih predmeta, ocjene koje sam ostvarila, ECTS bodovi i moja prosječna ocjena. Sadržaj drugog papira bez ikakvih nedostataka mogu vidjeti kad god se ulogujem na informacioni sistem Univerziteta u Sarajevu koji sam svake godine plaćala po 10 KM. Sadržaj prvog sam mogla i sama otkucati i odnijeti na potpis, a ova 1 KM je za dva ista obrasca koja služe da uneseš podatke koje si unosio nekoliko puta tokom tri godine studiranja. Naravno, sve preko uplatnice, uključujući i ovaj obrazac „od marke“, pa onda i na svaku uplatnicu provizija. Pare ispadaju k'o da hodam poderanih džepova. Sve što je plaćeno ne vrijedi ni peti dio nametnute cijene, ali se situacija nauštrb studenata koristi jer diplomu trebamo imati i fizički. Sve po principu da bi se naplatilo, ne i da bi se isplatilo.
„Nositi hidžab uvijek je bio svojevrsni izazov, ali ga nisam bila svjesna prve četiri godine nakon što sam se odvažila na ovaj korak. Naime, s obzirom da sam išla u medresu, svi smo bili 'isti' i nikada se nisam osjećala drugačije u bilo kojem smislu, ali po završetku srednje škole čovjek više primijeti poglede, usputne komentare ili dobacivanja.“ – počinje za Karike.ba svoje prisjećanje na dane početka borbe s odlukom o nošenju hidžaba asistentica na Filozofskom fakultetu Selma Hodžić. Ističe da su je na njenom putu života s hidžabom pratile brojne neprilike. „Na određenim poslovima posmatrali su me drugačije. Neki od šefova su govorili da radim sjajno, ali da imam 'ograničenja' koja mi smetaju, misleći na moju mahramu.
10.septembar se obilježava kao Svjetski dan prevencije suicida. Jednom kad se samoubistvo dogodi mediji imaju ulogu ne samo obavijestiti javnost što se dogodilo, nego i osvijestiti publiku o određenom problemu i kako ga riješiti. Način na koji mediji izvještavaju o slučajevima suicida može potaknuti ili spriječiti oponašanje suicidalnog ponašanja. U nastavku pročitajte intervju sa psihologinjom Nerminom Vehabović-Rudež o razlozima zbog kojih se mladi odlučuju ili pomišljaju na suicid te načinima na koje možemo pomoći sebi ili ljudima iz svog okruženja.
Četrnaest novinara i novinarki Karike.ba u protekla tri mjeseca prisustvovalo je na 26 sjednica općinskih vijeća/gradskih skupština u sljedećim općinama/opštinama: Lukavac, Tuzla, Kakanj, Bijeljina, Doboj Istok, Gračanica, Odžak, Stari Grad Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Konjic, Visoko, Zenica, Orašje, Fojnica, Maglaj, Sanski Most, Brčko. Želeći ponuditi zaključak o nekim važnim pitanjima koja se tiču rada vijeća/skupština nakon tromjesečnog praćenje rada lokalne politike novinari i novinarke Karika koji su prisustovali/e sjednicama odgovorili/e su na pitanja novinarke Dalile Palavre vezana za rad vijeća/skupština. Dalila je odgovore objedinila i rezultate predstavila u infografici koja slijedi u nastavku.  
Prvom tačkom Dnevnog reda vijećnici/e su usvojili Odluku o izmjenama Odluke o građevinskom zemljištu na području općine Ilidža. Izmjene se tiču uspostavljanja prve stambene zone u centru općine Ilidža, kao i utvrđivanje novih granica stambenih, poslovnih i proizvodnih zona. Odluka se odnosi na privredni razvoj općine Ilidža i u skladu je sa kontinuitetom življenja i ulaganja ka boljem životnom i privrednom okruženju. Izmjene ne utiču na postojeće objekte već isključivo na buduću gradnju. U praksi Odluka podrazumijeva 0, 9% povećanu rentu zemljišta na kojem se gradi. U toku rasprave spomenuta je gradnja naselja Tibra na Stupu, greške kao što je neizgradnja škole, vrtića, ambulante sa ciljem ispravljanja istih te sa jednoglasnim usvajanjem da se iste ne smiju ponoviti. Uslijedila su pitanja komisiji koja je pisala Prijedlog Oduke o izmjenama Odluke o građevinskom zemljištu - rasprava OV Ilidža o bespravnoj gradnji, podrška kolektivnoj, a ne individualnoj izgradnji te pitanja o granicama zona po naseljima.
Van snage stavljena je odluka o izboru i načinu imenovanja članova Skupštine JP „RTV Sana“ Sanski Most od 29.11.2017. godine. Također, tu je i prijedlog rješenja o prestanku članstva u skupštini vršioca/teljice dužnosti predsjednika/ce i članova/ica skupštine, kao i prijedlog Rješenja o imenovanju vršioca/teljice dužnosti predsjednika/ce i članova/ica Skupštine JP RTV „Sana“ Sanski Most. S obzirom da je od imenovanja vršioca dužnosti proteklo više od tri godine jasno je da je došlo do grubog kršenja Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima FBiH te da isti vršioci/teljice dužnosti članova/ica skupštine protokom roka od tri mjeseca od dana imenovanja postupaju nezakonito. Kako bi se spriječile buduće nezakonite radnje, Općinsko vijeće kao osnivač navedenog preduzeća odlučilo je u narednom periodu donijeti odluku o izboru i načinu imenovanja članova/ica skupštine JP RTV „Sana“ Sanski Most koja nije u sukobu sa zakonom.

Sve ovo ja

Visoko godišnje posjeti više stotina turista iz cijelog svijeta, pa ako ste jedan od njih onda već znate zašto trebate ponovo doći, a ako niste, u nastavku vam donosim razloge zbog kojih ćete sigurno poželjeti posjetiti ovaj grad. Mislim da ne postoji nijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije čuo razne priče o piramidama u Visokom. Postojale piramide ili ne, jedno je sigurno, imamo odličan turistički potencijal. Iz kojeg god pravca da ulazite u grad, nemoguće je da ne primijetite ono zbog čega ste stigli. Brdo Visočica na čijem se vrhu nalaze ostaci kraljevskog grada Visoko plijeni pažnju i zaista već odmah svojim oblikom podsjeća na piramidu. Ona je poznata kao piramida Sunca, ali po navodima Semira Osmanagića postoje još tri.
Vjerujem da smo svi nekada, naročito kao klinci, maštali o budućnosti. Ne samo da smo maštali, nego smo i zacrtavali ciljeve na karti maglovitih prilika. Ali one nam tada nisu bile u magli, naprotiv. Suncem obasjane, jasno vidljive ideje, bile su ucrtane u mapi po kojoj je preostalo samo hodati do uspjeha. A onda se desilo? Ništa. Jedno veliko ništa ili nekoliko malenih svašta, koji su nam udarili kontre posred čela i one zacrtane mape, jer život je imao neki svoj plan.
Imao sam nekih četiri-pet kada sam shvatio da sa svojim ocem, ma koliko ga volio, kako to samo dijete zna, nemam mnogo zajedničkih osobina. Osim lika, za koji su ljudi uvijek govorili da ga dijelimo, ni moja rana interesovanja i hobiji, a kasnije ni razmišljanja i svjetonazori se nisu poklapali s onima koje je on imao. Ipak, iako sam to jako rano naučio i naizgled prihvatio, svaki put sam iznova upadao u istu zamku – pokušavao sam mu približiti svoje stavove i omekšati njegove rigidne poglede na neke osnovne stvari, oko kojih, mislio sam, svi moramo biti složni. Sva moja nastojanja da to učinim završavala su uvijek na potpuno isti način. Nerazumijevanjem, koje bi dovelo do povišenih tonova i koje bi ubrzo preraslo u pravu svađu i salve uvreda prema meni. Nakon toga, obećao bih sebi da više neću pokušavati i da ću svoja uvjerenja, želje i strasti držati samo za sebe. Ali, svaki put bih se iznova prevario, zaboravio i proces se ponavljao. Sedmicama, mjesecima, godinama. A, za to vrijeme, razlike među nama su samo postajale veće, a nas dvojica sve udaljeniji, iako zbog agresivnosti moje bolesti fizički nikad bliži, jer sam postao poluovisan o njemu. Valjda je to bilo i posve očekivano, kao i u bilo kojem odnosu u kojem se problemi ne iskomuniciraju na vrijeme, nego, umjesto toga, nemilosrdno guraju pod tepih.
I dok se tiho molim za čudo, osluškujem nazive bolesti koje su dijagnostikovane ženama pored mene, slušam brojeve mjeseci i sedmica trajanja trudnoće i zamišljam listove kalendara iskrižane i precrtane, obojene i uljepšane. Nadom i strahom, kako kome. A onda se pojavljuje žena obučena u bijelo, s licem na kojem ne pišu emocije niti godine rada, samo mehanički stav. Svojim glasom kao prikopčanim na razglas počinje da proziva imena, jedno po jedno. Anica, Martina, Fata, Silvana, Jelica, Tanja, Sabira, i tako redom. Koncentrisana sam na svoje ime, ta druga me i ne zanimaju. Čujem svoje i ustajem. „Ja sam.“ „Jesi li trudna?“ Zbunjena ne znam šta da kažem. Uglavnom mi dijagnozu uspostavlja doktor, a ne medicinska sestra nasred hodnika, pred svim ostalim pacijenticama. „Nisam“, izustih. Pola u nadi da je istina, a pola u nadi da je laž. Ne znam koji je odgovor tačan jer nisam pregledana. „Doktorica ne prima nijednu pacijenticu koja nije trudna. Samo redovni pregledi trudnica. Ostale žene idite kući.“
Da li je moguće da je stvarnost postala toliko izokrenuta da pravo na dostojanstvo na radnom mjestu ne treba zahtijevati? Kada se osoba nalazi u situaciji da je jedina zaposlena u porodici koja od nje ovisi, potreba za izražavanjem i zahtijevanjem prava ne smije biti iskazana jasno i glasno. Zašto je to tako? Da li je moguće da je stvarnost postala toliko izokrenuta da je zahtijevati pravo na dostojanstven rad postalo izlišnim?
„Džaba školovanje i čitanje knjiga kad njoj fali domaćinski odgoj. Eto, i šta ćeš ti sad s njom. Ni za šta nije. Diplomu u džep neka stavi ako usta zatvoriti ne zna. Ja ću primati u moju kancelariju koga ja hoću. Neće me niko redu učiti. Ona se drznula da mene uči. Domaćinski odgoj je ba najbitniji. Isto tako ja neki dan, doš'o tetak moje žene i đe će tetak čekati. Uš'o odma' i ja kažem evo ovo završim i tebi ću uraditi. Meni jedan odanle govori: 'Halo, ja sam na redu.' Ama ja ću bolan kome ja hoću i kako ja hoću papire završavati. Po mom redu.“
Load more

Najpopularniji tekstovi

Matea Miličević iz Bugojna magistrantica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na smjeru sigurnosnih i mirovnih studija, gdje je završila i dodiplomski studij. Ranije je radila kao fitness instruktorica, a sada je policajka u Specijalnoj policijskoj jedinici Federalne uprave policije. U razgovoru za „Karike“ ističe da ju je ljubav prema policijskom pozivu dovela na ideju da konkurira za trenutno radno mjesto. „Prosto sam sebe vidjela kao policajku, spojila sam ideju o ovom časnom pozivu i sport. Baš u tom spoju sam osjetila ogromnu motivaciju i neumorno izlazila na konkurse. Kada je objavljen prvi konkurs za Specijalnu policijsku jedinicu, definitivno sam znala da je to moj život i jedino što želim da radim“, priča Matea Miličević.  

Ne karikiramo

Simone de Beauvoir je izjavom „Ženom se ne rađa, ženom se postaje.“ ukazala na činjenicu da žena poimanje sebe kao pripadnice ženskog spola dobiva pod uticajem okoline, te da su žene u patrijarhalnoj sredini predstavljene kao „drugi spol“, sporedan u odnosu na muškarca. De Beauvoir je još 1949. godine ukazala na ogroman značaj uticaja društva na formiranje kalupa u koji se svaka žena, da bi bila smatrana „pravom ženom“, mora uklopiti. Međutim, danas je vidljivo kako patrijarhalno društvo ne nameće šablon ponašanja i očekivanja samo ženama, već i muškarcima. O tome kako se toksični muškarac ne rađa, već se takvim muškarcem postaje, razgovarali smo s novinarom N1 televizije, urednikom i voditeljem emisije „Izvan okvira“ i autorom publikacije „Kritika toksične muškosti“, Nikolom Vučićem.
Petnaest novinara i novinarki Karike.ba u protekla tri mjeseca prisustvovalo je na 27 sjednica općinskih vijeća/gradskih skupština u sljedećim općinama/opštinama: Lukavac,Tuzla, Kakanj, Bijeljina, Doboj Istok, Gračanica, Odžak, Stari Grad Sarajevo, Novi GradSarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Konjic, Visoko, Zenica, Orašje, Fojnica, Maglaj, Sanski Most, Brčko. Želeći ponuditi zaključak o nekim važnim pitanjima koja se tiču radavijeća/skupština nakon tromjesečnog praćenje rada lokalne politike novinari i novinarke Karika koji su prisustovali/e sjednicama odgovorili/e su na pitanja novinarke Azre Nezirić vezana za interes građana/ki tokom sjednica. Azra je odgovore objedinila i rezultatepredstavila u infografici koja slijedi u nastavku.
Na 4. redovnoj sjednici Općinskog vijeća Odžak predložen je i usvojene sljedeći Dnevni red: Vijećnička pitanja Prijedlog Odluke o usvajanju Godišnjeg obračuna za 2020. godinu i Izvješća o radu i poslovanju za 2020. godinu JP Komunalac Odžak Prijedlog Odluke o komunalnom redu Prijedlog Odluke o utvrđivanju naknade za mjerno mjesto – paušal, cijene opskrbe vodom i cijene odvodne i pročišćavanja otpadnih voda/kanalizacija za vodovode s područja općine Odžak. Na Dnevnom redu nije bilo pitanja i inicijativa vezanih za mlade.
Load more

Najčitaniji tekstovi

Printanje diplome na Univerzitetu u Sarajevu košta bezobraznih 231 KM
Specijalka Matea Miličević: Nekad se radi o sekundama kada morate donijeti odluku
Pokušaj suicida je pokušaj izlaza, ne skretanje pažnje
Karton revolucija – građanski pokret mladih za pravedan sistem
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
SVETA MAJKA TEREZIJA: Misionarka ljubavi
Call centri: ZA ili PROTIV?