Spremila sam vrlo sličan tekst još prošli mjesec, nakon što sam pregledala seriju „The Morning Show“ koja govori o seksualnom nasilju i uznemiravanju u televizijskoj industriji. Serija jezikom komedije govori o bolnoj temi, žrtvama, nasilnicima i onima koji šute i tako čine jedan ozbiljni sistem noćne more iz kojeg žrtva izlazi puno teže nego seksualni prijestupnik iz zatvora. Šokirana sopstvenim kukavičlukom i prihvatanjem stvari zdravo za gotovo, shvatih da odavno živimo taj TV šou svaki dan, da smo oglušili na takvu vrstu povrede dostojanstva i da je to tako – ne zato što smo slabi nego zato što živimo u kavezu iz kojeg nemamo skoro nikavih pravnih mogućnosti da bježimo.
Godina na izmaku bila je za sve nas i više nego izazovna. Najblaže rečeno, ostali smo bez kontakta, druženja i razmjene, prinuđeni da većinu komunikacije vodimo online. Želeći se u što većoj mjeri zaštititi od do tada nepoznatog virusa, više nego ikada smo se digitalizirali. Ne želeći u potpunosti izgubiti kontakt sa sobom i drugima, sadržajem na Karikama u 2020. željeli smo vam svakodnevicu barem mrvicu učiniti zanimljivijom, kvalitetnijom, sigurnijom i kreativnijom. Pogledajte u nastavku šta smo vam sve to pripremili u 2020. i kako su mladi doživjeli ovu godinu.
Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20. Pa da počnemo.
Ne volim projektovati budućnost, posebno na megalomanski način. Dovoljno je da sam tu, da neko uvijek može da podijeli dio sebe koji ga muči, da se informiše o nekim aspektima prevencije i zaštite mentalnog zdravlja, te se možda ohrabri otići kod psihologa ili otpočeti proces psihoterapije. Mali, a ipak veliki i značajni koraci ove rubrike na Karikama.

Ima veze...

“Mi još uvijek živimo u svijetu u kojem značajan dio ljudi, uključujući žene, vjeruje da je ženi mjesto kod kuće i da ona želi biti isključivo u kući.” – Rosalyn Sussman Riješi ovaj kviz i provjeri svoje znanje o ljudskim pravima žena u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.
Pravo roditeljstva nama je oduzeto samo zato što smo drugačiji, zato što se ne uklapamo u ono što je društveno prihvatljivo! Da li nas to što smo drugačiji čini nepodobnim roditeljima, ili su nepodobni roditelji svi oni koji su bili društveno prihvatljivi, ali su ipak napustili djecu? Da li mislite da ljudi otvorenog uma i srca, financijski i na svaki drugi način stabilni ne mogu biti dobri roditelji samo zbog toga što se ne uklapaju u društveno nametnute norme? Možete li zamisliti da smo mi u stanju pružiti više ljubavi nego neki društveno prihvaćeni parovi? Koliko ste puta pročitali zastrašujuće naslove u kojima „normalni“ biološki roditelji zlostavljaju i maltretiraju djecu?
U trenutku kad sam se zarazila korona virusom, sve što sam znala o njemu postalo je nefunkcionalno. Prije zaraze, smatrala sam da ću se, ukoliko se to desi, samoizolovati i liječiti prirodnim lijekovima. No, kad mi je tijelo počelo slati signale iz sata u sat i postajati sve slabije, shvatila sam da ću se ipak obratiti zvaničnoj medicini. Otišla sam doktorima da bi mi korona potvrdila sve što sam već znala o našem zdravstvenom sistemu. Samo, jedno je kukati na njega kada si zdrav, ali kada si bolestan...
Spremila sam vrlo sličan tekst još prošli mjesec, nakon što sam pregledala seriju „The Morning Show“ koja govori o seksualnom nasilju i uznemiravanju u televizijskoj industriji. Serija jezikom komedije govori o bolnoj temi, žrtvama, nasilnicima i onima koji šute i tako čine jedan ozbiljni sistem noćne more iz kojeg žrtva izlazi puno teže nego seksualni prijestupnik iz zatvora. Šokirana sopstvenim kukavičlukom i prihvatanjem stvari zdravo za gotovo, shvatih da odavno živimo taj TV šou svaki dan, da smo oglušili na takvu vrstu povrede dostojanstva i da je to tako – ne zato što smo slabi nego zato što živimo u kavezu iz kojeg nemamo skoro nikavih pravnih mogućnosti da bježimo.
Druga debata u sklopu projekta "Na mojoj koži" koju smo organizirali u sklopu IMEP-ovog programa osnaživanja nezavisnih medija. Podršku u snimanju debate smo imali od strane Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD) u saradnji sa Radio Otvorena mreža, a podržan je od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Sve ovo ja

Nadam se da će sva ova sjećanja prenijeta na ovaj papir vremenom skroz nestati iz moje glave, mog života. Bit će ih jako teško prenijeti na papir, a čitaoci će vjerovatno shvatiti koliko je teško sve to i PREŽIVJETI! Zovem se Adna, imam 24 godine i djevojka sam s kombinovanom cerebralnom paralizom. Otkako sam počela da saznajem o životu, vrlo dobro sam se upoznala s užasnim pojmom: nasilje u porodici! Kamo sreće da sam ga samo čula.
Prebacujući kanale na TV-u, naišla sam na emisiju u kojoj se govorilo o položaju žena u BiH prije nekih pedeset, šezdeset godina. Govorilo se kako su žene bile apsolutna svojina muževa i njihovih porodica – bez ikakvog prava na glas, izbor i mišljenje. Akteri emisije su prepričavali anegdotu iz nekog sela u BiH, gdje su samo i isključivo žene išle da donose vodu kilometrima udaljeno od sela. Na pitanje djeteta svome ocu zbog čega majka ide po vodu svaki dan tako daleko kad imaju volove, otac je odgovorio: „Žao mi volova.“
Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20. Pa da počnemo.
Po ko zna koji put, Miroslav Momčilović pokazuje i dokazuje koliko je velik scenarista i reditelj. Ozbiljnoj temi pristupa na vrlo duhovit način koji prerasta u duboku, emotivnu i potresnu dramu. Kao i u ranijim svojim filmovima, i u ovome Momčilović donosi dašak beogradskog duha s ulica ovog velikog grada. „Vikend sa ćaletom“ je zapravo tužna komedija, kako jednom prilikom reče Momčilović, koja će vas nasmijati ali i rasplakati. Još jedan veliki film velikog reditelja i scenariste.
Kompleksi se javljaju između stvarne slike našeg tijela i idealizovane slike kako bi naše tijelo trebalo da izgleda. Trebalo? Zar postoji način na koji nečije tijelo treba da izgleda? Sudeći prema Instagramu i onome što nam serviraju utjecajne ličnosti, mediji, beauty magazini, postoji samo jedan ideal ženskog i muškog tijela. Kako se kao mlada osoba pozicionirati u odnosu na ideale ljepote promovirane na društvenim mrežama?
„Ili jedeš ili budeš pojeden. Sad smo isti. Ubice. Razlika je u tome što sam ja malo civilizovaniji.“ (citat iz filma) Teza da je svijet u kome živimo jedna vrsta džungle i borbe za opstanak stara je vjerovatno koliko i sama ljudska civilizacija. Uprkos raznim pisanim i nepisanim pravilima koja naše društvo razlikuju ili bi bar trebala razlikovati od životinjskog svijeta, čovjek je nerijetko okrutan i surov kao zvijer. Nekada je to iz bijesa, a nekada jednostavno posljedica okruženja i prilagođavanja na sredinu. Ova teza društva kao surove borbe za opstanak i pored njegove uređenosti je samo jedna od onih kojom se, kroz krajnje originalnu i zanimljivu priču, bavi „The Platform“ (El hoyo) iz 2020. godine.
Load more

Najpopularniji tekstovi

- Gospodine, molim Vas, ne može u apelaciji Ustavnom sudu da stoji „Kurčeva BiH“! – bio je izričit advokat, iako je otac insistirao na takvoj formulaciji. - Kako ne može? Da li u mom rješenju o penzionisanju stoji Bivša BiH? I to Bivša s velikim B? - Da. - Da li je to službeni naziv? - Nije, bivša je Jugoslavija, možda bi moglo da stoji bivša Socijalistička Republika BiH ili bivša Republika BiH… - Ali, stoji Bivša BiH, je li tako? - Da.

Ne karikiramo

Rana je jesen, septembar, treći srednje. Sjedimo u klupama na odjeljenskoj zajednici, ulazi profesorica, svi poslušno ustajemo u znak poštovanja dok ona hoda do katedre uz tiho „Dobar dan“. Govori nam kako ove godine možemo birati između predmeta Bosanski, Srpski ili Hrvatski jezik i književnost i Bosansko-hrvatsko-srpski jezik i književnost, na šta se svi zbunjujemo, ali nam ona uz osmijeh (možda iskren, ali lično vjerujem ironičan) objašnjava da nam se daje sloboda birati jezik kojim govorimo.
“Mi još uvijek živimo u svijetu u kojem značajan dio ljudi, uključujući žene, vjeruje da je ženi mjesto kod kuće i da ona želi biti isključivo u kući.” – Rosalyn Sussman Riješi ovaj kviz i provjeri svoje znanje o ljudskim pravima žena u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.
U trenutku kad sam se zarazila korona virusom, sve što sam znala o njemu postalo je nefunkcionalno. Prije zaraze, smatrala sam da ću se, ukoliko se to desi, samoizolovati i liječiti prirodnim lijekovima. No, kad mi je tijelo počelo slati signale iz sata u sat i postajati sve slabije, shvatila sam da ću se ipak obratiti zvaničnoj medicini. Otišla sam doktorima da bi mi korona potvrdila sve što sam već znala o našem zdravstvenom sistemu. Samo, jedno je kukati na njega kada si zdrav, ali kada si bolestan...
Load more

Najčitaniji tekstovi

Željko Simeunić: Oštećenje vida kao kamen spoticanja na putu obrazovanja
Čiji je Andrić, a čija sam ja?
Kao sjekira u zaleđenom moru, tatino pitanje - Ko je tu muško, ko žensko? Ko tu koga?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Iskustva banjolučkih studenata s "neperspektivnih" i "najtežih" fakulteta
Hajde da pričamo o zaradi: Koliko mjesečno?